Tjedni pregled Dragana Markovine - Monitor.hr
06.06.2022. (07:00)

Izgleda bio zanimljiv tjedan

Tjedni pregled Dragana Markovine

  • Dan državnosti – Početkom proteklog tjedna obilježili smo još jedan Dan državnosti na datum na kojem HDZ tvrdoglavo inzistira, a koji sa samom državnosti nema nikakve veze. Država po njima počinje s njihovim dolaskom na vlast
  • Horvatinčić i Pussy Riot – Da imamo državu i pravosuđe koje garantira jednakost svih pred zakonom, ne bi Tomislav Horvatinčić proteklog tjedna slobodno šetao Zagrebom. S druge pak strane, pravosuđe se pokazalo neobično učinkovitim kada je trebalo zatvoriti Ajsoltan Nijazovu, članicu grupe podrške bendu Pussy Riot
  • Heard-Depp proces – očekivano završio Deppovom pobjedom i njegovom definitivnom glumačkom rehabilitacijom, uz čitav niz analiza kako će ovaj slučaj utjecati na #MeToo pokret
  • Ivo Goldstein i Nataša Mataušić – Isključeni iz IHRA (International Holocaust Remembrance Alliance) od 2023. – vladajući ne žele slušati kritike kompetentnih i uglednih ljudi prema vlastitom toleriranju povijesnog revizionizma
  • Muke Aleksandra Vučića – kako mora poboljšati odnose sa Sarajevom i Zagrebom, bojazni zbog opredjeljivanja u vezi odnosa prema Rusiji i ratu u Ukrajini. Problematični dolazak Lavrova u Srbiju.
  • Rezolucija europskih pučana o BiH – Do koje mjere je riječ o paralelnim stvarnostima u toj zemlji, najbolje govori to da je rezolucija Europske pučke stranke o potrebi provođenja ustavnih reformi u skladu s odlukama međunarodnog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Bosne i Hercegovine potpuno drukčije protumačena u Mostaru i u Sarajevu
  • Lidija Bačić u Sarajevu – Do koje je pak mjere klerikalizam postao dio svakodnevice u toj zemlji svjedoči reakcija Gradskog vijeća Sarajeva, na čelu s gradonačelnicom Benjaminom Karić, koje je izrazilo nezadovoljstvom minicom Lidije Bačić na koncertu ispred sarajevske katedrale
  • Zagreb Pride i godišnjica zagrebačkih vlasti – Zagreb Pride se definitivno približio europskoj praksi prosvjednih okupljanja oko te teme, što je jedna od boljih vijesti. Godišnjica obilježena otvaranjem pješačke zone u Staroj Vlaškoj
  • Kerum u elementu – s obilatim dijeljenjem hrane građanima i novinarima. Za sada su tu sir i jastozi. Kerum, naravno, ne nudi ništa novo ni drukčije, ali je fascinantno kako uvijek na istu foru uspijeva prikupiti ozbiljan broj glasača.
  • Sto dana rata – Rusija trenutačno drži 20 post ukrajinskog teritorija pod okupacijom, a iz UN-a je stigao zaključak kako u ovom ratu nitko ne može pobijediti.
  • Zdravstvena reforma – stigla najava reforme po kojoj oni koji ne ispunjavaju normu i imaju prevelike liste čekanja, neće smjeti raditi u privatnom sektoru
  • Liga nacija i Roland Garros – Iscrpljujući raspored Lige nacija, koji dolazi netom po okončanju iscrpljujuće sezone, rezultirao je pomorom favorita u prvom kolu pa i teškim debaklom Hrvatske protiv Austrije, zbog čega se i Hrvatska i Francuska moraju vaditi na međusobnoj utakmici u Splitu. U Roland Garrosu je Rafael Nadal još jednom pokazao nevjerojatnu psihičku snagu osvojivši još jedan Grand Slam, svoj 22.

Odabrao Dragan Markovina za Telegram.


Slične vijesti

Jučer (15:00)

Još jedna o velikanu

Markovina: Sidranov savršeni krug

Smrt Abdulaha Sidrana bila je dugo najavljivana, nekoliko puta čudesno odgađana, ali je na koncu bolest bila jača, a tužna vijest još je jednom i nakon svega i unatoč svemu ujedinila ove naše prostore koje sve češće zovemo regijom, da ih ne bismo nazvali Jugoslavijom. Osim što je bio nevjerovatno talentiran i realiziran pisac, možda i prvi koji je Sarajevo učinio relevantnim u jugoslavenskom kulturnom kontekstu, pa čak i pored toga što je na koncu postao i jedan od simbola otpora sarajevskih kulturnjaka za vrijeme opsade grada te nacionalni bošnjački klasik posljednjih godina, jedna od zanimljivijih i suštinski neispričanih priča o njemu je ona o njegovoj suradnji i prijateljstvu s Emirom Kusturicom, Slobodanom Praljkom i Goranom Babićem.

I ako je priča o njemu i Kusturici, njihovom razlazu i tada aktualnoj potencijalnoj novoj suradnji, kao i priča o odnosu svakoga od njih prema ratnom i poratnom Sarajevu i mogla imati idejna razilaženja i drugačija čitanja i tumačenja, ono što je nedvojbeno da je Abdulah Sidran bio i do kraja i ostao, u punom smislu riječi, netko po kome se prepoznavalo Sarajevo i netko tko je s tim gradom do kraja srastao. Dragan Markovina za Novosti.

17.03. (00:00)

Malo dalja povijest

Markovina: Sabor na putu Kraljevine i Aleksandra

Vijest koja je ostala u sjeni brzinskog raspuštanja Hrvatskog Sabora za potrebe što skorijih izbora u terminu koji najviše odgovara vladajućem HDZ-u, jeste da je Sabor usput donio i odluku o tome da će sljedeća, 2025. godina biti službeno obilježena kao „1100. obljetnica Hrvatskog kraljevstva“. Iako danas dobar dio ljudi u Hrvatskoj i u krajevima u Bosni i Hercegovini gdje je živio značajan broj Hrvata, uglavnom ništa ne zna o kontekstu proslave 1000. godine Hrvatskog kraljevstva, odnosno krunidbe kralja Tomislava, u svim tim krajevima i danas su vidljive i posve očuvane spomen-ploče koje obilježavaju tu proslavu i postavljene su 1925. godine. Interesantno je da su drugi put Tomislava iskoristili komunisti, koji su ga sada čitali jednako u ključu i nacionalno hrvatskom, ali i jugoslavenskom, zapravo integrirajući dva suprostavljena viđenja iz 1925. godine, pridodajući mu u podtekstu i ideju republikanizma.

Kad se na kraju stvari svedu na bitno, ova proslava je čisti antijugoslavenski čin, unutar kojeg se čak i današnja Hrvatska, makar da predlagači to i nisu do kraja konceptualno osvijestili, promatra u kontekstu jugoslavenskog nasljeđa kojeg treba odbaciti, zajedno s modernizmom i republikanizmom. Dragan Markovina za Peščanik.

05.03. (21:00)

I oprosti za kung fu

Markovina: Zbogom Bruce Lee

Nevjerovatna vijest koja je prostrujala regionalnim medijima, o tome kako je netko jednostavno preko noći odnio skulpturu Bruce Leeja iz glavnog gradskog parka u Mostaru, koji se k tome nalazi pod video-nadzorom i u samom je središtu grada, kako god da se na kraju rasplete taj slučaj, simbolična je na više razina. Čin postavljanja skulpture je i shvaćen od najšire javnosti, ali i prezentiran od strane idejnih tvoraca kao ideja da Mostar ostavi traumatičnu ratnu prošlost iza sebe, da se ne bavi simbolima koji dijele grad, nego onima koji ga ujedinjuju i da uspostavi neki novi urbani identitet temeljen na junaku iz dječačkog djetinjstva, koji kao pravednik dolazi riješiti sve probleme i iskupiti svijet.

To vjerovanje se na koncu ispostavilo kao naivno. I to ne zbog same skulpture koja je na koncu, uz sve sitne devastacije i obnove, uklanjanja i povratke, zaživjela s gradom i samim parkom, nego zbog toga što se pokazalo da je uspostavljeno na suštinski krivim temeljima. A ti temelji su se oslanjali na vjerovanje da se trauma mogla prevazići njenim guranjem pod tepih, a prošlost poništiti tako što o njoj nećemo razgovarati, a ponajmanje se s njom suočiti. Dragan Markovina za Peščanik.

16.02. (20:00)

Nema odmjerenog komentara

Markovina: Posljednji tango u Kaštelima

Da vidimo dakle koga su sve karnevalisti u Kaštelima spaljivali kao krnju proteklih godina? Bila je tu školska slikovnica za djecu duginih boja, pa su bili Milorad Pupovac i Andrej Plenković koji je kao plesao po Pupovčevim diplama, pa su bili Andrej Plenković i Zoran Milanović, a evo sada su Aleksandar Vučić i Vladimir Putin. I suštinski je nebitno što bilo tko od nas misli o tim političarima, jer u ovoj priči je jedino bitno to da imamo posla s banalnim provincijalnim desničarima koji naprave točno ono što očekuješ da će napraviti i koji nikad, ali baš nikad neće iznenaditi, niti ritualno spaliti nekoga ili nešto što je stvarni društveni tabu.

Što se pak Kaštelana i njihovog karnevalskog okupljanja na kraju tiče, njemu bi kao soundtrack sjajno pristajala pjesma Arsena Dedića, „Posljednji tango u Đevrskama“. I kao autentični prikaz groteskne manifestacije, ali i kao poruka koja ogoljuje nacionalističko orgijanje usmjereno prema Srbima u cjelini. Što opet ne znači da Vučić i Putin ne pružaju savršeni materijal za satiru svake vrste. Međutim, u Kaštelima toga nema ni u tragovima. Dragan Markovina za Peščanik.

08.02. (23:00)

Mora da se premijeru nešto dogodilo

Markovina: Ode i Hrvatska

Postoji samo jedna riječ kojom se može objasniti ono što hrvatski premijer Andrej Plenković upravo radi inzistiranjem da glavni državni odvjetnik bude Ivan Turudić. Ta riječ je raspad. I to jednako raspad njegove retoričke i ideološke fasade o Hrvatskoj kao zemlji temeljito posvećenoj tzv. europskim vrijednostima, kao i raspad tvrdnje o Hrvatskoj kao stabilnoj demokraciji i njemu osobno kao brani od mađarskog ili „ne daj Bože“, srpskog političkog modela. Na koncu riječ je i o raspadu društvenog konsenzusa u zemlji, ali i o potpunom raspadu ideje o trodiobi vlasti i povjerenju u institucije. Plenković ovdje ne ide samo protiv inače mu nesklone javnosti i lijeve opozicije iz Možemo, koja je provela noć na trgu pred Vladom i Saborom, nego i protiv skoro kompletne javnosti, s izuzetkom one izrazito desne. Tvrdoglavost s kojom to radi je racionalno neobjašnjiva i realno bi ga mogla koštati rezultata na izborima, Dragan Markovina za Peščanik.

12.01. (18:00)

Jedna rečenica kao nečiji cijeli govori

Markovina: Fenomen Severina

To što je bila dovoljna samo jedna Severinina rečenica, o tome da čuvaju Crnu Goru, na koncertu u Kotoru da, kako se deru naslovi po portalima, „zapali regiju“, predstavlja jasan znak da su svi pop-kulturni fenomeni postjugoslavenskog prostora, od Aleksandre Prijović, do Dine Merlina, pa čak i onaj koji im je efektivno prethodio, a riječ je o Lepoj Breni, utjecajem daleko od fenomena Severine. Žene čiju su karijeru okolnosti, događaji i skandali na koje nije mogla utjecati i zlonamjerni nacionalistički mediji pokušavali i pokušavaju pokopati već skoro dva desetljeća, ali bez ikakvog vidljivog uspjeha. To što nema nikakve sumnje da su seksepil, a dijelom i, za ove prostore uvijek privlačno, splitsko porijeklo odigrali možda i presudnu ulogu u tome da postane regionalna zvijezda, sve ostalo, odnosno čitav put od zvijezde do pop-kulturnog fenomena, tj. nekoga tko ima ozbiljan društveni utjecaj, prošla je zahvaljujući upornosti, talentu, trudu i činjenici da ima stav i da je stvari uvijek gledala u široj jugoslavenskoj perspektivi. Dragan Markovina o Severini, skužili ste, kao fenomenu, za Peščanik.

16.12.2023. (23:00)

Izbori na kojima se zaista možemo odlučiti

Markovina: Na korak od autokracije

Ako smo sve do skorih događaja i mogli misliti da se Hrvatskoj ne može dogoditi autokracija nalik onoj koju Srbija upravo ima šansu početi dokidati, sve ono što se događa, manje-više u kompletnom periodu, sad već višegodišnje vladavine Andreja Plenkovića kao premijera, s naglaskom na posljednjih godinu dana, svjedoči o tome da je i Hrvatska došla na korak od autokracije jednog čovjeka i od nje je udaljena tek jedne izbore. One koji će se održati sljedeće godine. Jedini pak način da on ostane na vlasti, barem ako je suditi po sadašnjim rejtinzima i trendovima, jeste taj da formira koaliciju HDZ-a, još desnijeg, nepojmljivo nacionalističkog Domovinskog pokreta i stranaka nacionalnih manjina. A ako stvarno raspored glasova bude takav da mu ovo preostane kao jedina opcija, odgovornost Milorada Pupovca i SDSS-a bit će ogromna. S jedne strane će imati izbor ulaska u Vladu sa otvoreno antisrpskom strankom koja mu je pod fizičkim prijetnjama nedavno de facto zabranila dolazak u Vukovar, dok će s druge strane ostati potpuno nezaštićeni pred nasiljem s kojim će se sasvim sigurno i on i srpska zajednica suočiti, bude li onaj presudni faktor koji će prevagnuti da se vlast u Hrvatskoj promijeni. Dragan Markovina za Peščanik.

09.12.2023. (00:00)

Ili si zapeo u devedesetima ili možeš naprijed

Markovina: Dvije Hrvatske, dva spomenika, jedan dan

Dok je u Podstrani kraj Splita otvoren još jedan u nizu nepojmljivo kičastih i vizualno tragikomičnih Tuđmanovih spomenika, iste večeri je na mjestu na kojem su likvidirane Aleksandra Zec i njezina majka Marija, otkrivena spomen ploča s detaljnim natpisom u povodu tog slučaja. Osim što se ta dva spomen obilježja razlikuju vizualno, estetski i sadržajno, oni se odnose na isto, Tuđmanovo doba. Kojeg jedan dio društva drži neupitnim i herojskim, vrijednim klesanja u bronci i kamenu, dok je drugi savršeno svjestan mraka i užasa tog doba prema čitavim skupinama građana. I oko svega toga ne treba imati nikakvih iluzija oko toga koja je od dvije Hrvatske brojnija i u svakom pogledu moćnija i utjecajnija. A to je ponajprije zato jer je onaj najveći dio društva sasvim nezainteresiran za suočavanje s tamnom stranom devedesetih i moralno indiferentan prema svim ovim pitanjima koja su suštinski formirala stvarnost te društvene i političke odnose u zemlji i formiraju ih do danas. Dragan Markovina za Peščanik.

13.11.2023. (22:00)

Strukturalni nacionalizam

Dragan Markovina: Zadarski memento

Vijest o dva fizička napada, na ljude iz delegacije Crvene Zvezde i dvojicu beogradskih novinara u Zadru, koji su u tom gradu boravili povodom košarkaške utakmice između Zadra i beogradskog kluba, jednako je uznemirujuća, koliko je tužna, a na koncu i očekivana. Jer, pored toga što je nacionalizam ostao strukturalna činjenica u Hrvatskoj još od devedesetih godina, on je umnogome u posljednje vrijeme prešao u svoju umivenu fazu kada govorimo o službenim politikama, ali je s druge strane ušao i u neku vrstu nove renesanse u određenim sredinama i među navijačkim krugovima te na krajnjoj desnici… Za to postoje samo dva lijeka. Prvi je taj da se ovo tretira kao napad iz mržnje, o čemu se neupitno radi, a drugi da se ozbiljnije počne mijenjati društvena klima… Piše Dragan Markovina za Peščanik.

31.10.2023. (13:00)

Ne možeš ti to objasniti drugomu

Markovina: Ako itko zna kako je živjeti pod granatama jer živiš na nekom teritoriju, a drugi ga svojata, znaju ljudi iz Hrvatske i BiH

Jednako kao što nitko ne može bolje od židovske zajednice znati što znači biti svugdje i stoljećima progonjen. Poistovjećivati državnu politiku Izraela sa Židovima u cjelini i odnos prema toj politici posljedično promatrati kao odnos prema Židovima, jednako je promašeno kao izjednačavanje Hamasa s Palestincima u cjelini. To bi trebao biti neki minimum zdravorazumskog pristupa ovim pitanjima, koji očito unutar traumatiziranih zajednica trenutačno nije prisutan, a o čemu možda i najbolje svjedoče reakcije povodom, ni u čemu problematičnog govora Slavoja Žižeka na otvaranju frankfurtskog sajma knjiga… Piše Dragan Markovina za Telegram