Reperi kapitalizma
Trap kao jeka kapitalizma: Psihološko osiromašenje generacije bez alternative
Saša Dragojlo u svom tekstu za Bilten navodi kako je uspjeh trap-folka prije svega proizvod nikad intenzivnijeg međusobnog prožimanja relacije selo-grad upogonjenog ekonomskom tranzicijom, dok Dinko Kreho pišući za Kulturpunkt ističe svojevrsnu materijalističku jesenjštinu kao ključan element trap-folk poetike; luksuzne marke odjeće i auta te razuzdani noćni provodi u tandemu s autodestruktivnim nagonom lirskih subjekata čine temeljne motive mnogih najvećih uspješnica žanra. Čini se da Jala i Buba u svojim pjesmama uspješno ilustriraju lagodan život one grupe ljudi koju je američki ekonomist Thorstein Veblen krajem devetnaestog stoljeća prozvao dokoličarskom klasom; materijalno osigurani i oslobođeni pritiska najamnog rada, pripadnici ove klase slobodni su trošiti svoj novac na luksuzna dobra koja nižim klasama ostaju nedostupna poput Givenchy odjeće ili Patek Philippe satova.
Trap-folk je žanr čiji su lirski protagonisti najvećim djelom uzorni kapitalistički subjekti; unatoč svojoj očiglednoj otuđenosti od vlastite nutrine i drugih ljudi u njihovoj blizini, oni nastavljaju stimulirati tržište daljnjim davanjem na važnosti vrijednostima poput materijalne neovisnosti i luksuznoj robi te prešućivanjem bilo kakve alternative vratolomnoj utrci do vrha… Borna Šućurović za Muziku