Umro novinar i književnik Teofil Pančić (60) - Monitor.hr
04.02. (16:00)

Počivao u miru

Umro novinar i književnik Teofil Pančić (60)

Nakon duge i teške bolesti, novinar i književnik Teofil Pančić preminuo je sinoć u 60. godini života u Novom Sadu, javila je redakcija portala “Vreme”. Pančić je bio kolumnist i jedan od najpoznatijih autora u tom tjedniku. Bio je književni kritičar i urednik rubrike kulture. Objavljivao je tekstove i kolumne u mnogobrojnim medijima, među kojima su Slobodna Europa, Jutarnji list, Naša Borba, Autonomija, Republika, Globus… Autor je više od 20 knjiga, uglavnom zbirki eseja. Također, dobitnik je brojnih priznanja. Večernji… Peščanik se oprostio od njega jednim od njegovih tekstova…


Slične vijesti

12.02. (20:00)

Nije bio tamošnji, nego je bio ovdašnji

Jergović: Biti Teofil u vrijeme kada su domoljubi i patrioti zamijenili Udbu u poslovima otkrivanja neprijatelja

Teofil Pančić bio je jedan od najvažnijih pisaca i intelektualaca naše generacije, jer je punih trideset godina pokazivao krajnji prezir prema toj velikoj zajedničkoj glavi. Najprije onoj, koja bi mu pripala prema rasporedu glasova u njegovu imenu i prezimenu, koji sugerira da su Teofilovi preci bili Srbi. A onda i prema onoj, nešto manjoj ali ipak zajedničkoj glavi, koja bi da se u ime svih nas koji se usuđujemo razlikovati, suprotstavljala većinskim nacionalistima i patrijarhalcima. Ta manja glava se također bavi obilježavanjem i progonom neprijatelja, te zastrašivanjem i discipliniranjem vlastitog stada. I još nešto: Teofil je krajnje gospodski odbijao da svojim životnim slučajem mjeri epohu ili da, ne daj Bože, vlastitim stradanjem mjeri sasvim neusporediva stradanja zbiljskih stradalnika. Miljenko Jergović

15.07.2023. (19:00)

Nije šala, 2023. odnosi najveće i najbolje pisce. Od početka godine napustili su nas: Dubravka Ugrešić, Dževad Karahasan, Milan Kundera...

Teofil Pančić o Milanu Kunderi: Gorostas iz Brna

10 nezaboravnih fraza nepodnošljive lakoće bivanja / blagostanje | Psihologija, filozofija i razmišljanje o životu.

Za Milana Kunderu se već decenijama svake godine govorilo da je “u najužem izboru“ za Nobelovu nagradu, što ama baš ništa ne znači jer takav izbor zapravo ne postoji. Naprotiv, odavno je bilo jasno da ju neće dobiti, pošto je nije već dobio. Ne zato što se smanjivao kao pisac, nego zato što se smanjivao i bledeo kao pogodan i podoban kulturni uzor. U svetu koji je nestajao bio je progonjen, u svetu koji je nastajao bio je mrzovoljno ignorisan. Nije bio levičar, a pogotovo nije bio desničar. Nije koketirao sa čegevarama, čavesima i ostalim egzotičnim kraljevima u čijim veleposedima nije morao da živi. Bio je po konstituciji svog duha i ukusa evropocentričan, a jedva je moguće zamisliti teži greh u današnjem svetu. Nije bio rođeni podanik bilo koje imperijalne sile pa se i nije izvinjavao uokolo za tuđi imperijalizam. Bio je jedan od najvećih pisaca druge polovine XX veka. Čeških, francuskih, svetskih pisaca. I jugoslovenskih, i te kako. Ako ste živeli i čitali u Jugoslaviji, dobro razumete zašto. Lupiga / Booksa