Veljača: Samo još ovaj put, nije tako strašno. Neće se ništa dogoditi ako ne stavim masku, je li tako? - Monitor.hr
12.07. (22:00)

Igra velikih brojeva

Veljača: Samo još ovaj put, nije tako strašno. Neće se ništa dogoditi ako ne stavim masku, je li tako?

Samo još ovo, reći će vrag u vama svaki put kad radite nešto što možda ne biste stavili u CV, ni poslovni, ni socijalni. Samo još ovaj put, nije tako strašno, neće se ništa dogoditi, je li tako? Samo ću još ovaj put napisati tu poruku i prevariti ženu, nije tako strašno, jer to je zapravo samo dopisivanje. Neće se ništa dogoditi ako ne stavim masku jer nemam nikakve simptome, sigurno nemam koronu. Prestat ću pušiti od ponedjeljka, alkohol ionako ne slabi antibiotike, to je samo mit, seks bez zaštite s osobom koju poznajem… Kao brak koji preživi prijevaru, kao moj frend koji je preživio predoziranje i vratio se rekreativnom drogiranju, kao ja koja sam toliko puta preživjela isključivanje telefona zbog neplaćenog računa i uvijek si iznova obećala da mi se to više nikad neće desiti. To ne znači da je to dobro, baš suprotno, ako je ljudski, onda u sebi nosi i mnogo destrukcije i potencijalnu fatalnost… piše Jelena Veljača za Jutarnji.


Slične vijesti

Jučer (11:00)

Nastavak sage o krumpirima

Veljača: Poruka ‘estradi‘ da malo vade krumpire jednaka je citatu koji pripisuju Mariji Antoaneti

Gadno je vrijeme za sve koji rade za publiku i zbog publike, i koji ovise, barem u sustavu vrijednosti koji nam je do danas poznat, o masovnosti posjećenosti, i mislim da ne postoji osoba u tom sistemu koja nije toga svjesna i koja ne želi, iz dubine duše, da se pronađe ili cjepivo ili magična formula za uspješno nastavljanje sezone: koncerata, festivala, nastupa, predstava, revija, i, uvjeravam vas, kad te iste osobe paničare oko toga što će se dogoditi njihovim zanimanjima i hoćemo li ikad više bezbrižno na scenu postavljati Prizore iz bračnog života, ili piti zagrljeni na koncertima, bilo Nine Badrić, bilo nekoga koga vi slušate, ne rade to zato što su navikle na život na visokoj nozi ili zato što misle da su važniji od bilo koga drugoga kome je egzistencija potencijalno ugrožena i sada, ali i prije korone. Piše Jelena Veljača za Jutarnji list

Subota (23:00)

Meštar neprimjerenih izjava

Veljača: Meštrović je talentiranu djevojku sveo na seksualni objekt, a jedna je stvar posebno uznemirujuća

Ta vrsta diskursa pogubna je za žene na HTV-u, ali i one koje ga gledaju (a plaćamo ga sve!), a gospodin Meštrović mora moći osvijestiti da ima poziciju na kojoj mora, ako već i ne shvaća zašto, ako već ne shvaća da se svijet, konačno i prekasno, mijenja, pažljivo birati riječi. A evo zašto: mladu, prije svega talentiranu djevojku, sveo je na seksualni objekt i time dao legitimitet svakom muškarcu u bilo kojem javnom prostoru da danas ili sutra učini isto – na ulici, u školi, u eteru. Posebno je, dakako, uznemirujuće, što je u pitanju maloljetna djevojka. Komentira Jelena Veljača za Jutarnji list

27.07. (10:00)

Drama na televiziji

Veljča: Žene su navikle na to da otresaju zlostavljanje sa suknje na putu do posla, bio to Kongres, Sabor ili pekara

Javni prostor je bitka koju tek trebamo dobiti (potražite hashtag na Twitteru #ženeujavnomprostoru, gdje žene, djevojke, sestre, prijateljice, ljubavnice po jedno petnaesti put u pet godina na društvenim mrežama rekonstruiraju svoje traume samo da bi ih još jednom proživjele i bile ispitivane zašto ih tek sada iznose, jesu li doista žrtve, jer na profilnim slikama baš djeluju moćno i privilegirano i jako, tako jako kao da sve mogu podnijeti, a proživljavaju to samo zato da nešto nauče one iste frajere kojima sam ja maločas na kredit dala podjelu krivnje između njih i patrijarhata koji nas je sve zadojio na pogrešne postavke), ali, televizija? Piše Jelena Veljača za Jutarnji list

20.07. (14:30)

Politički vašar

Veljača: Vojko Obersnel koji urla i stavovi vijećnice Milović prava su slika političkog establišmenta

Taj sukob lokalnog moćnika (ovdje moram dodati da mi je neopisivo žao što se Vojko Obersnel sveo na to, al tko mu je kriv kad se nije znao izboriti s vlastitom privilegijom pa se pretvorio u običnog bijednog histeričnog bullyja) i ostrašćene mlade desničarke koja “ne bi ni u ludilu uvodila kvote kao vid borbe za ravnopravnost spolova” i koja bi se sama, djeluje mi, rado prijavila za ulogu Pavelićeve ljubavnice, i koja, uostalom, i dalje sjedi na svojoj poziciji vijećnice a ne u zatvoru ili ludnici, nakon što je faktički izjavila da bi se trebalo ubijati po Dalmaciji, to je savršena, nažalost, slika hrvatskog političkog establišmenta danas. Komentira Jelena Veljača za Jutarnji list

29.06. (13:00)

Izbori u sezoni kiselih krastavaca

Veljača: Sve je tako nabrijano, ljuto i opasno da se bojim više imati mišljenje!

Ne možemo li sad, na tren, dok još nije životno ugrožavajuće, samo piti neko piće tijekom ljetne večeri i voljeti se bez obzira na to kako se nazivamo, što želimo biti, kad ionako ne znamo što ćemo postati jer, kao što smo kroz zajedničku svemirsku lekciju mogli, a možda i trebali naučiti, to, koliko god to bilo frustrirajuće, ne ovisi očito samo o nama. Pa možda da pronađemo slobodu u ljubaznosti kad smo se svi zajedno već prešutno odlučili dogovoriti da se igra svijeta nastavlja? Piše Jelena Veljača za Jutarnji list

22.06. (21:00)

Celebrity feminizam

Veljača: Podignuti srednji prst najokrutnijem patrijarhatu, prisili, robovlasničkom odnosu prema ženama

“No ovaj feministički odgovor koji je počeo drskom i briljantno ljutom Dankom Derifaj i uvijek hrabrom dogradonačelnicom Osijeka Žanom Gamoš, i na koji je val ex PRH pokušala, pa čak i donekle uspješno uspjela zajahati, zanimljiviji je čak i od nadolazećih izbora, možda i zato što bi, protiv svih dosadašnjih pravila i svakako protiv desničarskih očekivanja, mogao utjecati na iste”, promišlja Jelena Veljača za Jutarnji list.

10.06. (09:30)

Svi smo mi Floyd

Jelena Veljača: Je li privilegij reći – nas se ne tiče što je u Americi ubijen čovjek čije su posljednje riječi bile ‘ne mogu disati’?

Privilegij nije samo mjesto na kojem si se, pukom igrom slučaja rodio (pritom ne mislim samo na geografiju), ona je i boja kože, da, nacionalnost, seksualna pripadnost, sretna obitelj stabilnih primanja, posao, ljubav, zdravlje, izgled. I što s njim, pitanje je koje je nelagodno, ali koje je u redu. Privilegij koji imate je i odgovornost. Danas više nego ikada, jasno je da mi koji ga imamo privilegij moramo koristiti da bismo svoje mjesto u prvim redovima prepustili onima koji ga nemaju, da bismo šutjeli i učili. Ne šutjeli i odmahnuli glavom, nego šutjeli, gledali, educirali se i učili, piše Jelena Veljača.

30.03. (18:00)

Zdravstvena, gospodarska... emocionalna kriza? Ili baš prilika?

Veljača: Kako ćemo voljeti u novom svijetu?

Kakva god vaša ljubavna situacija bila, apsolutno sve je izazov: ako i jeste u ljubavi s partnerom s kojim živite, simbioza zna izludjeti čovjeka: potreban nam je, svima, prostor za disanje, za snagu da ponovno izmislimo sebe da bismo bili dobro (i dobri) u nekom odnosu… Ali, što je s razdvojenim ljubavnicama? S vezama na daljinu? Tvrdi da je dugotrajna, beskonačna komunikacija koja se odvija tijekom cijelog dana, ali uz zaštitu koju fizička odvojenost nosi sa sobom, često “dublja” i slojevitija od one koja je prepuna dodira, doživljaja, senzacija i vanjskih elemenata koji zagušuju prostor intime. A osim toga, neke je stvari jednostavno teško reći u liceJelena Veljača razmatra osjećajnu stranu aktualne krize.

24.03. (10:30)

Back to basics

Jelena Veljača o izolaciji: Možemo li doista biti sami i jedni s drugima?

Hoćemo li se opet zaljubiti u svoje partnere ili će se, kao u šali koja kruži, brakovi nakon izolacije masovno raspadati? Hoćemo li opet slati djecu u svoju sobu za kaznu, u želji za malo osobnog prostora? Hoće li se izvanbračne ljubavne veze ugasiti? Hoće li postotak nasilja nad ženama narasti? Hoće li žene opet postati sluškinje ili će povratak u domove otkriti da smo se dovoljno emancipirali da bismo zajedno, u solidarnosti, dekonstruirali naše živote i rekonstruirali ih bez kolateralnih žrtava koronavirusa? Hoće li krah ekonomije kakvu poznajemo cijelu naciju ostaviti na koljenima i na antidepresivima? – Jelena Veljača.

09.03. (11:00)

Veljača intervjuira Edinu Dedić, žrtvu obiteljskog nasilja

Jesam li pokupila djecu u 14 ili u 17 h u vrtiću? Ako sam došla po sina u 17 h, jesam li ispijala kave u međuvremenu? Znači li to da sam loša majka? Neodgovoran roditelj? Znači li kava da zapostavljam dijete? I odjednom, razgovor se pretvori u to, i više nije o tome da sam došla prijaviti psihičko nasilje. Ja se u tome nisam znala snaći. Onda, jesam li ljubomorna supruga? Jesam li ga svojom ljubomorom natjerala na nasilje? Možda bih mu trebala pomoći, teško se snalazi u mirovini. Ja, pretučena, da pomognem njemu? Radim, privređujem, brinem se o djeci. Nemojte ga tako puno zvati, kaže mi radnica, to je kontrola. A ja ga zovem da provjerim jel’ se sjetio pokupiti djecu u vrtiću! Shvatim da je u birtiji. Pa zovem brata da skupi klince, da ja ne izgubim posao… Jelena Veljača, Jutarnji