28.10.2022. (07:00)
Prekrasno animiran, posebice u podvodnim prizorima, scenama ptičjih borbi u zraku (koje su uz to izrazito brutalne), film ima i nevjerojatno koncipiran zvuk za priču bez dijaloga kojom dominira neumoljiva priroda i bića koja u njoj nastoje preživjeti. Film će na svoj način shvatiti i doživjeti djeca, ali i odrasli, i to tako da to nadilazi uobičajenu disneyjevsku etiketu ‘filma za cijelu obitelj’. Animirani film ‘Poplava’ (‘Flow’) latvijskog filmaša Gintsa Zilbalodisa priča o zajedništvu, ali i individualnosti životinja koje nastoje preživjeti u svijetu nakon ljudi dok oko njih velike vode preplavljuju svijet. Zrinka Pavlić za tportal
Možda na prvi pogled nategnuto i nespojivo zvuči usporedba između Herzogovog klasika i najnovijeg poglavlja o računalno generiranom medvjedu u režiji debitanta Dougala Wilsona, ali nije samo spomenuti sinopsis i lokacija u Peruu signal o tome da je epizoda o povratku slavnog dlakavca korijenima stvorena na konverzaciji s klasicima, već će “klasični filmofili” prepoznati konverzaciju i s drugim pustolovnim ostvarenjima smještenim u Latinsku Ameriku kao što su recimo još jedan Herzogov film, “Fitzcarraldo” ili “At Play in the Fields of the Lord” Héctora Babenca za one koje su gledali više. Ako imate djecu, a želite i sebi priuštiti solidnu zabavu dok provodite vrijeme s njima, “Paddington in Peru” je izbor za vas. A ako mislite da biste više biste uživali gledati kako na istoj lokaciji Klaus Kinski tone u ludilo i pritom stvara osjećaj nelagode redatelju i cijeloj ekipi, kao i vama kao gledatelju, onda vam mogu preporučiti jedan dijamant iz 1972. koji se zove “Aguirre, der Zorn Gottes”, kaže Ivan Laić za Ravno do dna
Animirani film otkriva legendu o Helmovoj klisuri, Billy Boyd i Dominic Monaghan (hobiti Pippin i Merry u Jacksonovoj “LOTR” trilogiji) posuđuju glasove dvojici orki koji kradu prstenove, a pojavljuje se i zli čarobnjak Saruman s glasom pokojnog Christophera Leeja (njegov audiozapis iz serijala ponovno je korišten uz dopuštenje obitelji). Znakovite su i rečenice “Što će Mordoru uopće prstenovi?” i “Čarobnjak (Gandalf) ima pitanja o orcima i prstenovima koje su krali”. No, u tome i jest problem s “Ratom Rohirrima”, kao i s “Prstenovima moći”. Animirani spektakl razapet je između “sword&sorcery” mitologije uspostavljene u Tolkienovim romanima/Jacksonovim filmovima i vlastitog pristupa njihovu nasljeđu, uz tržišni diktat feminizma da ovaj put glavni lik bude ženski (“hrabra i svojeglava” Hera), s obzirom na to da su žene dosad bile sporedne, od spomenute Eowyn do vilenjakinja Galadriel i Arwen. Treba pozdraviti što je film animirani kao što je to, na primjer, bio izvrsni “Gospodar prstenova” Ralpha Bakshija iz 1978., premda je animacija ovdje drukčija. Marko Njegić za Slobodnu
“The Imaginary” nije uspio ući na top-ten kao premijerni naslov na Netflixu, za razliku od “repriznih” Malaca i Grua, pa i trećeg dijela serijala “Kako izdresirati zmaja”, podnaslovljenog “Skriveni svijet”. Mnogima je, tako nes(p)retno plasiran, zasigurno prošao ispod radara, zato ga i valja izdvojiti i preporučiti, osobito fanovima japanske animacije. Ako vam ime zvuči poznato, Momose je bio animator na Miyazakijevim klasicima poput “Princeze Mononoke” i “Avantura male Chihiro”. Utjecaj Miyazakija i Ghiblija osjeti se u svakom kadru crtića inspiriranog istoimenim romanom za djecu. Priča prati imaginarnog dječaka Rudgera, nastalog u mašti djevojčice Amande nakon smrti njezina oca da joj bude “made-up friend”. Marko Njegić za Slobodnu.
Vjerojatnost je bila minimalna da španjolsko-francuski animirani film ”Moj prijatelj robot” (”Robot Dreams”, 2023.) osvoji ovogodišnjeg Oscara pored ”Dječaka i čaplje”. Čak ni jedan Spider-Man nije mogao protiv Hayaoa Miyazakija i njegove povratničke animacije. Lišen dijaloga i fokusiran na vizualno pripovijedanje, ”Robot Dreams” govori o maštanju i sanjarenju, jednom divnom nesvakidašnjem prijateljstvu (možda i nečem više od toga), ali i krhkosti istog, tj. urbanoj usamljenosti i nestalnosti modernih (ljudskih) odnosa. Androidi ne sanjaju samo električne ovce (”Istrebljivač”) u divnom Bergerovom crtiću kojemu New York osamdesetih, s kadrovima Tornjeva blizanaca kojih više nema, dođe kao pogođena kulisa za priču o (o)sjećanju, prošlom svršenom vremenu, protoku godina i gubitku. Marko Njegić za Slobodnu
Malo je reći da ‘Inside Out 2’ nije podbacio. Ako je u ičemu slabiji od izvornika, to je samo zato što mu premisa više nije toliko revolucionarna kao što je bila s prvim nastavkom. Svi elementi koji su činili film iz 2015. fascinantni prisutni su i ovdje i, što je najbitnije, nastavak nije izgubio privlačnost ni za djecu, niti za odrasle – kažu na Ravno do dna.
Inspiriran Pixarovim crtićem “Izvrnuto obrnuto” i “Čudovištima iz ormara” istog studija, kao i DreamWorksovim “Orion i mrak” (svijet monstruma i natprirodnih pojava koji/e plaše djecu), Krasinski je kreirao priču o imaginarnim prijateljima, IP-ovima ili, izvorno, IF-ovima (Imaginary Friends).
IP-ovi imaju vlastitu službu a la Monsters Inc. i neki od njih tuguju kad klinci odrastu i zaborave ih, tj. ne trebaju više u životu, stoga žele naći novu djecu za druženje. Protagonistica filma Bea imala je nekoć imaginarnog prijatelja jer “skoro svako dijete imalo je jednoga”, ali je na njega zaboravila kako odrasta na teži način (ostala bez majke). Priča o odrastanju djevojčice koja se nosi s gubitkom roditelja i imaginarnim prijateljima na momente je neujednačena (oni su nerijetko sporedni u vlastitom filmu) i odveć sentimentalna. No, Krasinski uspijeva pronaći iskrene, suzne emocije unutar umjetno stvorenih, naročito one vezane za gubitak bliske osobe. Slobodna
Oscarom ovjenčan Dječak i čaplja djelo je najvećeg redatelja animiranih filmova današnjice – Hayaoa Miyazakija. Film je poseban po tome da je stvaran osam godina ručno crtanom animacijom na papiru, potpomognutom digitalnim alatima. Savršeno za inspiraciju likovno talentiranoj djeci. Dječak i čaplja nije poput Miyazakijevog dječjeg klasika Totoro, nego je više na tragu Princeze Mononoke s težim temama i krvavijim prizorima, no obiluje slatkim bićima (Waraware!) i humorističkim situacijama po kojima su redatelj i studio Ghibli poznati. Film je višeslojno djelo koje poput dojmljivog sna potiče na razmišljanje i kao takav idealan je za adolescente koji se uče nositi s novim emocijama, odgovornošću i tek trebaju uspostaviti svoje “ja” u svijetu odraslih. Osvrt i preporuku donosi Tihoni Brčić za portal Medijska pismenost
Osjećaj konačnosti, posljednjeg animiranog zbogom, nadvija se nad “The Boy and the Heron” koji je s dosta autobiografskih elemenata vjerojatno i najosobniji od svih Miyazakijevih ostvarenja, a dođe kao svojevrsni epilog ili “post scriptum” njegove filmografije nakon “The Wind Rises“, nastavljajući tamo gdje je prethodnik stao početkom Drugog svjetskog rata. Povremeno “Dječak i čaplja” izgubi ritam tijekom dvosatnog trajanja i mogao je biti koherentniji i fokusiraniji, no Miyazaki rabi logiku sna. Svatko tko uskoči u njegove snove, moći će sanjati s “Dječakom i čapljom”. Marko Njegić za Slobodnu.
Za Oscara nominiran animirani film ‘Nimona’ izgleda kao poprilično srednjestrujaška manična šarencija, ali među svojim razigranim bojama krije veliku i važnu poruku o onima koji se ne uklapaju u društvena očekivanja. Ono što je ‘Nimonu’ najvjerojatnije katapultiralo do nominacije za Oscara njezina je ozbiljna, velika i važna poruka – poruka o toksičnosti konzervativnog društva okoštalom u tisuću godina stare strahove i tradicije koje iz tog straha proizlaze. Zrinka Pavlić za tportal.