Cilj kineskih znanstvenika je omogućiti prikupljanje mikroplastike u dubljim vodama i pružanje informacija za analizu onečišćenja mora u stvarnom vremenu, rekao je Wang Yuyan, član tima koji je razvio robota. Crna robotska riba mekana je na dodir, a znanstvenici je mogu kontrolirati pomoću svjetla kako bi izbjegli da se zabije u druge ribe ili brodove. Ako je slučajno pojedu druge ribe, može se probaviti bez štete jer je napravljena od poliuretana, koji je biokompatibilan. Riba je sposobna apsorbirati štetne tvari čak i kada je oštećena. Može plivati brzinom od 2,76 duljina svog tijela u sekundi, što je brže od većine robota. Lider
O ekotoksikologiji žive zna se više-manje sve. Manje od jednog grama, točnije 0,2–1 grama žive u obliku njezine soli dovoljno je da ubije čovjeka – zbog krvarenja u probavnom traktu. No dok su ovakva (akutna) otrovanja, otrovanja velikim jednokratnim dozama rijetka, to se ne bi moglo reći za otrovanja uzrokovana malim no učestalim dozama. Što se događa sa živom kad uđe u ekosustav, koliko se u njemu zadržava i koliko treba da iz njega izađe, drugo je, još neodgovoreno pitanje – sve do nedavno. Provodili su eksperiment gdje su jedno jezero i njegov okoliš obogaćivali s 22 mikrograma žive po kvadratnom metru godišnje. Nakon što su to činili šest godina, osam su godina poslije toga pratili razine metilžive u jezeru i organizmima koji u njemu žive. Živa se brzo izgubila, u roku dvije godine koncentracija se smanjila do početne vrijednosti. Upile su ga ribe. Koje potom i nisu najzdravije za jesti ukoliko se ulove. Nenad Raos za Bug.
Elementarna, tekuća živa, ako se proguta, neće nanijeti veće štete od proljeva. Ako vam se pak živa prolije, odmah je pospite sumporom, jer živine su pare izuzetno otrovne. Otrovne su i živine soli. Toksikologija jasno kaže da nam svakodnevno uzimanje do 30 µg metilžive ne može naštetiti, ili – drugim riječima – ne smijemo je imati više od 20 µg/kg u krvi i 5 mg/kg u kosi. Trideset grama ribe dnevno, ako se jede svaki dan, ne može ni na koji način nauditi. No ribe tako zatrovane živom nema: žive se u ribi ima obično deset, pa i više puta manje. Iznimka je jedino sabljarka, za koju su izmjerene srednje vrijednosti blizu 1 mg/kg. Riba je nadasve zdrava hrana, ali i zdrava hrana može biti nezdrava. Ne valja jesti ribu svaki dan, a to – kako pokazuju statistike o potrošnji ribe u našoj zemlji – ionako nitko ne čini. Nenad Raos za Bug.
NY Times donosi zanimljiv članak o depresiji u kojem uspoređuje simptome tog stanja kod ljudi i kod riba. Da, dobro ste pročitali, ribe doista mogu patiti od depresije, navodno se to može uočiti prema načinu na koji plivaju, a također gube interes za hranu, igračke i istraživanje akvarija u kojem borave.
Više od 50 vrsta ribe dokazano jedu plastiku na koju naiđu u moru. Tragovi toksina povezanih s plastikom nakupljaju se u ribljem mesu, što znači da završavaju i u organizmu čovjeka koji konzumira ovu ribu. Nova studija Svečilišta u Kaliforniji, međutim, pokazuje da plastika nije primamljiva ribama samo zato što ih vizualno podsjeća na pravu hranu, već im odgovara i njezin miris. Washington Post