Zašto većina prezire mirovnjake, a voli zločince? - Monitor.hr
06.03.2020. (09:00)

Dobro pitanje

Zašto većina prezire mirovnjake, a voli zločince?

Kako to da većina uvijek biva zavedena u istom smjeru – desnom, nacionalističkom, nasilnom, šovinističkom, ratnom? Kako se većina ne povede za nekim pametnim, za nekim tko im misli dobro i nastoji da razvije i unaprijedi društvo, već ih uvijek izmanipuliraju zlikovci, lopovi i ubojice? Al Jazeera


Slične vijesti

19.11. (23:00)

Nadaleko čuveni američki piloti, sve sam go top gan, shvatate, srušili su 62 srpska seoska mostića, ali niti jedan u Beogradu!

Boris Dežulović: Mostovi okruga Savski venac

Takve je, eto, kurčeve sreće predsednik i većinski vlasnik Republike Srbije Aleksandar Vučić Veliki: samo trenutak da gospodin predsednik zbroji, molim vas lepo – ukupno 62 mosta srušili su avioni zločinačke NATO alijanse za 3 meseca bombardovanja Srbije 1999., a nijedan od ta 62 mosta nije bio u Beogradu! Nijedan, mamu im jebem ćoravu, ja se izvinjavam. Gospodo, to nije zajebancija, tačno 62 mosta ima recimo Njujork od Hadsona do Stejten Ajlenda, i da je Srbija osvetoljubiva, svetski bi moćnici danas na zasedanje Opšte skupštine UN-a išli preko Ist Rivera splavovima i kanuima. Jer šta? Jer vrhunski uvežbani piloti srpskog ratnog vazduplohovstva ne bi bauljali pustim nebojebinama iznad Srednjeg Zapada i po Ajovi gađali mostove okruga Medison, nego bi u niskom letu neustrašivo kidisali Bruklin Bridž, a američka deca danas bi ga gledala samo na Vikipediji. Morali bi sve mostove da grade ispočetka. Jel mi dobra ova? Dabome da jeste. Novosti

13.11. (15:00)

U Srbiji bi rekli: “Bože čuvaj Hrvatsku”

Boris Dežulović: Hvala Bogu na Srbiji

Hvala Bogu da postoje Srbija i neke druge države jer, koliko god da nam je teško, oni su još gori od nas. To je kao ono u Americi, “hvala Bogu da postoji Mississippi” – šeretski je poentirao predsjednik Republike Zoran Milanović u govoru pred studentima novinarstva, na svečanosti povodom 60. godišnjice zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, i tako još jednom demonstrirao izvanredno poznavanje kafanskog jezika, narodnih poslovica i pučke aforistike. “Thanks God for Mississippi” dosjetka je koju Amerikanci koriste kao alibi, podsjećajući da uvijek ima netko gori… Pogledajmo, uostalom, kakva je to država koju hrvatski predsjednik uz nadmoćni cerek uspoređuje sa Srbijom: Mala je to južna despocija, siromašna, sjebana i besperspektivna državica koja živi od financijske pomoći i subvencija Unije, u kojoj se novac okreće samo u trgovačkim centrima, kladionicama i kockarnicama, u kojoj više od polovice stanovništva živi ispod granice siromaštva, a mladi masovno bježe u ostale članice Unije. Boris Dežulović

 

 

23.10. (15:00)

(Ne)kulturni program baroknih balkanskih večeri

Boris Dežulović: Gdje smo mi, a gdje su Hrvati!

U Srbiji, lokalni moćnici iz SNS-a svečano i uz pompu otvaraju trafostanice, manastirske porte, seoske kasarne, vašarske šatore i trke za Bogojavljenski krst, a u Hrvatskoj lokalni HDZ-ovci otvaraju festivale barokne muzike! U Srbiji se vrte prasići, trešti turbofolk i sevaju sise kafanskih pevačica, a u Hrvatskoj se jedu kanape sendviči i njiše glavom u tempu Glikovih arija. U Srbiji se u crkvama održavaju venčanja posle kojih svatovi idu u noćne klubove bivših fudbalera, dok se u Hrvatskoj u katedralama održavaju koncerti Georga Fridriha Hendla posle kojih uzvanici idu u bečke kavane koje bivši fudbaleri nazivaju po Johanu Štrausu! Kad lokalnog političara u Srbiji ponesu alkohol i muzika pa napravi sranje u kafani, on sedne u službenu limuzinu i kao najveća pička pobegne u noć, a kad lokalni političar nešto slično pod uticajem Hendlovih oratorija napravi u Hrvatskoj, gospodin čovek sačeka policiju i učtivo im se najebe majke. Boris Dežulović

15.10. (13:00)

Političari - kasta izgubljenih u prijevodu i vremenu

Dragan Markovina: Zategnuti odnosi Hrvatske i Srbije

Ako je vjerovati izvještaju Evropske komisije iz ove sedmice, odnosi Srbije i Hrvatske su ‘zategnuti, uz povremene političke sukobe’. No, ova birokratska fraza kojoj se nema što prigovoriti zapravo je afirmativna u odnosu na pravo stanje stvari. Odnosi, naime, nisu zategnuti zato što njih suštinski i nema, odnosno u političkom smislu postoje samo formalno kroz standardne diplomatske kontakte i ništa više od toga, a u političkom smislu svode se na javna prepucavanja i uvrede putem medija. Da stvari budu tragičnije, stvarni život i međuljudski odnosi te logika trgovine i kapitala nastavili su normalno funkcionirati, unatoč konstantnim naporima oficijelnih politika da ih vrate u psihološkom smislu na one koji su vladali u ratnom periodu. Što je samo dodatno naglasilo koliko su ljudi zreliji od onih koji vode države i kreiraju politike. Peščanik

09.10. (16:00)

Glasnik velike nesreće odavno je teži od nje

Sretni paničar

Vladar je u jakom paničarskom naletu upozorio na seriju katastrofa koje idu pravo na nas. To, naravno, nije njegov vrhunski domet, skala panike je baždarena na kataklizme i apokalipse, neopoziva biblijska proročanstva i svaki nagoveštaj zla koje vodi k opštoj propasti. U ovako konfuznoj mešavini protivrečnih misli, teško je razlučiti šta to ide na nas: zima, glad, rat, bolesti, sve to zajedno, ili nešto potpuno novo, sablast koja je proizvedena i porasla u laboratorijama za svetske zavere, pa će otud biti nahuškana tamo gde se svaka zavera oseća kao kod kuće. U Srbiji nema vlade, parlamenta, pravosuđa, političke pameti ili bilo čega što bi nas čuvalo od sila od kojih inače nema odbrane. Imamo samo jednog čuvara koji nas plaši svojom mahnitom revnošću. Ostaje samo da savijemo šije i prepustimo se najnovijem smaku sveta koji već dugo poznajemo kao životni ambijent. Peščanik

05.10. (11:00)

Gotovo dvije trećine Srba vjeruje da je za rat kriv NATO

Putin koristi Srbiju i BiH da podrže njegov rat u Ukrajini

Rusija pokušava potkopati demokraciju u čitavoj Europi, isplaćujući sredstva i pružajući podršku ekstremnoj desnici i operacijama propagande. Putin je posebno plodno tlo pronašao na Balkanu gdje pokušava progurati svoju ideju da je NATO čvrsto odlučio marginalizirati ruski, slavenski i istočni pravoslavni svijeti. U centru tih napora je Srbija, najvažnija zemlja bivše Jugoslavije koja nije članica NATO-a, stoji u analizi Jamesa Stavridisa za Bloomberg koju prenosi Washington Post. Sve opasnije struje podržavaju Putina u Srbiji, ali i u manjim susjednim zemljama. Rusija je odbila priznati Kosovo; gotovo sigurno je bila odgovorna za pokušaj puča u Crnoj Gori 2016., a podržava i separatističke elemente u Bosni i Hercegovini. Više od svega, Putin želi Srbiju i Bosnu zadržati izvan NATO-a i EU. N1

02.10. (16:00)

Putinomanija trese Srbiju

Od 2007. do danas desetak srpskih gradova Putina proglasilo počasnim građaninom

<p>Tom Dubravec/CROPIX</p>

“Putinomanija” je zahvatila srbijanske gradove i mjesta: Sombor, Vrnjačku Banju, Rašku, Vrbas, Apatin, Kikindu, Požarevac, Novi Sad, Ljuboviju, Odžake, Svilajnac, Loznicu… Ukratko, skoro svuda gdje je na vlasti bila koalicija predvođena radikalima. U Kikindi je 2008. godine u obrazloženju odluke navedeno kako je Putinu priznanje dodijeljeno “za sve što čini za mir i toleranciju u svijetu i zalaganje da Kosmet (Kosovo i Metohija) ostane u sastavu Srbije”. Uzalud su se odluci protivili kikindski novinari, ističući kako ne postoje razlozi da počasni građanin postane bilo koji političar iz zemlje u kojoj ne postoje demokratske institucije i u kojoj se progone i ubijaju novinari… Slobodna

26.09. (00:00)

Ususret Svjetskom prvenstvu u nogometu u Kataru

Kapetanova traka duginih boja. Ne na mom rukavu

Kapiten naše fudbalske reprezentacije na Mundijalu neće nositi traku duginih boja. Osam evropskih država uključilo se u akciju „Jedna ljubav“ protiv diskriminacije. Poruka je upućena prvenstveno domaćinu Svetskog prvenstva, Kataru. U toj azijskoj državi i dalje je na snazi zakon koji zabranjuje homoseksualnost, te su se neki LGBT+ navijači zabrinuli da li će biti uhapšeni. Prvi čovek Katara na Generalnoj sednici Ujedinjenih Nacija rekao je da su apsolutno svi ljudi širom sveta dobrodošli i da se diskriminatorni zakoni na strance neće odnositi. Holandiji, koja je u grupi sa reprezentacijom domaćina, reči katarskog Emira nisu bile dovoljne. Pokrenuli su zato akciju sa kapitenskim trakama kako bi izvršili dodatni pritisak. Ubrzo im se pridružilo još sedam od trinaest evropskih država. Ne i Srbija. Ne i Hrvatska. Peščanik

24.09. (15:00)

"Ljubav" na mlazni pogon mržnje

Koga više vole Srbi: Putina ili ruski narod?

Da li Srbi više vole Putina ili ruski narod? Dok god je mogla da se povuče kakva-takva paralela između Putina i ruskog naroda, voleti Ruse moglo se razumeti i kao voleti Putina. Ali, linija je od pre par dana jasno povučena: Putin i ruski narod više nisu jedno i isto. Putin je rešio da životima žitelja Rusije brani svoju vlast – i to u Ukrajini. Čitalac se seća, slično su se ponašali i Srbi dok je Milošević u njihovo ime vodio ratove u susedstvu. Ali, sumnjam da se na tu tradiciju misli kada se govori o “bliskim vezama i sličnostima Srba s Rusima”. Pretpostavimo da je Srbima ruski narod draži od Putina. Ali, koji sad narod? Koga Srbi više vole: narod u policijskoj uniformi i s pendrekom u ruci ili narod što demonstrira protiv rata? Da li su Srbima draži Rusi koji beže preko granice ili Rusi koji uhvaćene sunarodnjake sprovode u kampove? Peščanik

18.09. (00:00)

Velike iluzije malog naroda

Boris Varga: Putinov poraz u Ukrajini ujedno je poraz “srpskog sveta” na Balkanu

Rusija i Ukrajina: Da li u Srbiji možete da odgovarate za isticanje ruskog ratnog simbola - „Z" - BBC News na srpskom

„’Srpski svet’ kao eufemizam revitalizovane ideje ‘Velike Srbije’ pravljen je po uzoru na ‘ruski svet’ i pravoslavni fundamentalizam Aleksandara Dugina. Kako je ‘srpski svet’ probuđen vojnim usponom Rusije, tako će vojnim porazom Putina u Ukrajini biti poražen na Zapadnom Balkanu. Biće to i drugi veliki poraz ‘Velike Srbije’, ovaj put bez ispaljenog metka. Nadahnuće Rusijom moglo bi u Srbiji i prirodno da zamre. Brzo se zaboravilo kako su se u Srbiji osamdesetih i devedesetih godina smejali Rusima. Njihovom porazu u Hladom ratu, raspadu SSSR-a, vojnoj slabosti, političkoj nemoći, siromaštvu u kom su se našli ne samo Rusi već i sve bivše sovjetske republike. Tada još sa Markovićevim platama, Srbija se smejala Rusima i Ruskinjama koji su iz očaja svoje zdravlje i živote ostavljali po inostranim gradilištima i svetskim bordelima. Ni u jednom momentu Srbiji nije bilo žao Rusije, a neće biti ni nakon vojnog poraza i poniženja u Ukrajini. Biće jedino veliko razočarenje, jer je bez Rusije ‘srpski svet’ – samo prazna priča”, piše novinar, publicist i nezavisni analitičar Boris Varga. Aljazeera