Laibach se vraća albumom ‘MUSICK’ (izlazi 1. svibnja 2026.), svojim prvim autorskim studijskim izdanjem nakon dvanaest godina. Najavni singl ‘Allgorhythm’, nastao u suradnji s pjevačicom Wiyaalom i producentom Richardom X-om, izvorno je pisan s mišlju o Euroviziji. Album je maksimalistički pop-kolaž koji istražuje “digitalni otpad”, utjecaj umjetne inteligencije i prezasićenost glazbom. Kroz zvukove inspirirane K-popom i eurodanceom, Laibach istodobno slavi i kritizira postmodernu stvarnost. Unatoč brojnim suradnicima (Senidah, Manca Trampuš), bend ostaje vjeran svojoj metodi pastiša i satire, tretirajući algoritme i glazbu kao suvremene oblike manipulativne čarolije. Ravno do dna

Zabavljaju li se hejteri i kritičari uz Doru? Uglavnom da, jer prate, a zamjeriti im to što komentiraju prosječnost ili ispodprosječnost onih koji su se odvažili tamo pojaviti jednako je tome da zamjerate misaonim bićima to što nisu glupi kako bi udovoljli baš svakoj taštini. Da svedemo stvar na kratko & bitno: Nitko vas ne tjera na pozornicu, a kad ste se već na nju popeli, preostaje vam jedino da budete odlični ili iskritizirani. U suprotnom bi svi bili zvijezde i nitko ne bi bio zvijezda.

Prije dvije godine to je bilo natjecanje u kojem je svima bilo bjelodano jasno da je favorit „dečko s klupe“ i to je bio Baby Lasagna. Prošla sezona bila je u znaku prvenstveno oštre svjetonazorske podjele (koja se kasnije prelila i na cijelo društvo) između Marka Bošnjaka i grupe Ogenj.

Ovog puta situacija je prilično disperzirana, iako su po mom osobnom sudu Lelek favoritkinje jer u sebi nose nekako najviše pomirenih naboja od prijašnje sezone. Po zvučnom karakteru pjesme mogu se svidjeti i onima koji ‘odvaljuju’ na Thompsona, u lirskom dijelu pak sadržana je snažna crta ženske emancipacije i tu je jasno kojem svjetonazorskom sklopu Lelek pripadaju. Estetika im je staroslavenska, a s obzirom na broj zemalja učesnica sa slavenskom populacijom nije da nemaju šanse da se svide i ostatku braće i sestara Slavena. Zoran Stajčić za Ravno do dna