Jedna od triju žena u EU doživjela je fizičko nasilje, seksualno nasilje ili prijetnje u svojoj odrasloj dobi; jedna od šest žena u EU doživela je seksualno nasilje, uključujući silovanje, u odrasloj dobi; jedna od pet žena suočila se sa fizičkim ili seksualnim nasiljem od strane partnera, rođaka ili drugog člana domaćinstva; jedna od triju žena bila je seksualno uznemiravana na radnom mjestu; pojavnost ovog oblika nasilja češća je kod mlađih žena od kojih su dvije od pet žena doživjele seksualno uznemiravanje na radnom mjestu, a jedna od osam žena prijavila je događaj policiji. Da je ovo gorući problem koji je postojan, i koji sve više divlja u svim državama sveta, Europski parlament i Savjet EU-a nedavno su usvojili Direktivu (EU) 2024/1385 o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
I pored svega ovoga, nakaznoga i opasnoga, u našoj Domovini Isusovih razapetih godina, nastavlja se da se svake prve subote u mjesecu naši trgovi pretvaraju u poligon za demonstraciju vjerskog fanatizma, suvremenog oblika zelotizma, sa obrisima manipulacije i mnogo neznanja. Ivan Zidarević za Autograf.
Napadi medvjeda vrlo su predvidljivi. Medvjed će u pravilu napasti čovjeka ako mu je prijetnja izvoru hrane i potomcima te ako ga prepadne. Čovjek mu nije prirodni plijen i zato će ga izbjegavati u šumi. S druge strane, nepredvidljivost je odlika ljudi. Muškarac će napasti (ženu) jer može i hoće. Često zbog nemogućnosti kontroliranja emocija poput ljubomore i bijesa, iskazivanja dominacije i moći, sadizma, osvete i seksualnog užitka. Obrana od medvjeda podrazumijeva da ćete ostati mirni i sabrani te podignuti ruke kako biste se učinili većima nego što jeste. Treba i pričati s njim kako bi mu se dalo do znanja da ste čovjek. Glasno lupanje raznim predmetima može pomoći otjerati ga. Ne treba bježati jer će to pobuditi medvjeđi nagon za lovom, no možete se i udaljiti polaganim koracima.
U slučaju da je pred vama sisavac u obliku homo sapiensa koji vam prijeti i postaje nasilan, ovi vam savjeti neće pomoći. To je dokazano puno previše puta kada su (preživjele) žene opisivale incidente zlostavljanja. Žena bi molila muškarca da je prestane mlatiti i silovati, pokušavala bi ga urazumiti spominjući da dijete sluša i gleda što radi, neuspješno bi pokušavala pobjeći, bila bi spremna fizički se obraniti i zvati upomoć… No situacija bi ipak završila kobno po nju… Isto se pitanje pitaju i na Forumu, Redditu, ali i na drugim mjestima na internetu, pa čak i na radiju.
@anastasiaerastova i rest my case 💁🏻♀️ #bearvsman ♬ original sound – anastasia_e
Žene možda s pravom kažu da bi radije odabrale medvjeda jer bi se pored njega osjećale sigurnije nego pored muškarca. Ljudi bi ženi vjerovali kad bi im rekla da ju je napao medvjed i ne bi pitali što je napravila da je napadnuta. Medvjed se ne bi pravdao da ga je žena izazvala svojim modnim odabirom. Umrijeti od medvjeđe šape zvuči blaže od onoga što može napraviti muškarac. Crol, USA Today
Prema analizi Europskog ženskog lobija, krovne organizacije ženskih nevladinih organizacija u EU-u, iz listopada 2023., pristup “samo da znači da” primjenjuje se u 14 država članica, uključujući Švedsku, Španjolsku, Hrvatsku i Grčku. Odgovornost i krivnja uvijek je na počinitelju. Nepostojanje vidljivih ozljeda često se doživljava kao nedostatak jasne obrane i samim time pristanak. Pritom se zaboravljaju prijetnje i strah, koji često blokiraju žrtvu da prijavi nasilje. Osim toga, neke žrtve svjesno se prepuste kako bi smanjile rizik od povreda i smrti. To ne znači da su dale pristanak počinitelju. U Njemačkoj i Austriji još uvijek vrijedi princip “ne znači ne”. Ovo zahtijeva da žrtve silovanja dokažu da su verbalno odbile upustiti se u seksualni čin. Francuzi smatraju kako bi uključivanje pojma pristanka u konačni tekst bilo bi “manje znakovito” i “manje zaštitničko” za žrtve, a postoji i strah da bi neka od država članica mogla poništiti cijelu direktivu. Faktograf
Najprije, ljudima je uvijek milije i lakše biti među većinom. A većina na društvenim mrežama, kao i na internetskim forumima, koji su prethodili društvenim mrežama, nepogrešivo je i uvijek na strani zla, nasilja, opačine i nanošenja svih mogućih nepravdi ispravnom pojedincu. Ne treba pitati zbog čega je tako, nego se vrijedi samo sjetiti Poncija Pilata: taj je carski namjesnik u Judeji upitao narod na trgu koga da raspne, pravednog ili krivog, razbojnika ili žrtvu. I narod je fejsbučki odlučio. Fejsbuk, kao ni trg, nisu zbir pojedinačnih mišljenja, nego su trg, kao i fejsbuk, negacija pojedinačnog mišljenje. Ali ni to nije sve. Antropološki talog koji podržava Denisa Buntića, tako što njegovoj žrtvi pronalazi stotinu mana, to bi, možda, učinio i kad bi ga se dalo prizvati da se razabere u pojedince. Zašto i kako? Pa zato što žrtve nikad, ni u jednoj životnoj situaciji, ne izgledaju naročito dobro. Ljudski jad i nesreća su, skoro u pravilu, vrlo ružni i ne izazivaju, sami po sebi, naročitu sućut.
Hrvatska je poduzela korake protiv obiteljskog nasilja nad ženama, ali ne čini dovoljno po pitanju drugih oblika rodno uvjetovanog nasilja, navodi se u srijedu u prvom evaluacijskom izvješću o hrvatskoj provedbi Istanbulske konvencije. U izvješću su pohvaljene prošle i sadašnje hrvatske inicijative, no problem su i dalje kvalifikacije ozbiljnih incidenata nasilja kao prekršaja, a ne kaznenih djela, što rezultira manjim sankcijama. Hrvatska sa samo 25 sigurnih kuća s ukupno 346 kreveta ne ispunjava cilj od jednog skloništa na 10.000 stanovnika, a zbog nedostatka osoblja otežano je pružanje psihološke i psihosocijalne podrške žrtvama, upozoravaju u izvješću. Tportal
Na društvenoj mreži Twitter, pod hashtagom #nisamprijavila, pokrenuta je kampanja koja ukazuje na raširenost nasilja nad ženama, onog nasilje koje nije prijavljeno. U kampanji sudjeluju uglavnom žene iz susjedne Srbije, ali veliki broj ispovijesti stiže iz svih zemalja s našeg govornog područja. U samo jednom danu, pod oznakom #nisamprijavila objavljeno je preko deset tisuća poruka, među kojima se nalaze mnoge od kojih se svakom čovjeku “diže želudac” U pitanju su slučajevi obiteljskog i seksualnog nasilja, iskazi žrtava pedofilije, a ovo kampanja u cjelini podvlači činjenicu da su žene u patrijarhalnom društvu nerijetko osuđene na zlostavljanje i – šutnju. Novi list
#NisamPrijavila zato što sam bila prestravljena. U šoku. Samo sam drhturila i sklanjala pogled od njega. Ćutala sam i navlačila rukave da niko ne vidi. Kada sam posle nedelju dana pokušala da kažem, rođena majka je samo prevrnula očima. Rođeni brat me pitao čime sam izazvala. Eto
— Margo Nikolajevna (@marija_leskovac) December 25, 2021
Komentar Snježane Pavić: Novi način razmišljanja, da su žene jednako vrijedne, naporan je i traži radikalne promjene. Dragi suče, da je tebe više sati silovao monstrum iz Podstrane, da ti je doživotno uništio probavu, bi li i tada mislio da mu je dosta šest godina, s mogućnošću skorog pomilovanja? Bi li ga pustio da to odsluži guleći krumpir na slobodi, kao toliki poput njega? A da ti prijeti da će te ubiti tip koji te jučer premlatio, kao što se dogodilo u Osijeku, bi li ga pustio iz pritvora? Svatko može pogriješiti. Griješiti je ljudski, dokle god ste spremni učiti iz grešaka. Niste nemoćni, o vama ovise životi.
U prvih 6 mjeseci ove godine u Rijeci je porastao broj silovanih žena – iz Centra za participaciju žena u društevnom životu navode da je riječ o porastu od preko 100% te dodaje da obično na jedan prijavljeni slučaju dolazi oko 10 do 15 neprijavljenih (HRT). Općenito je u Hrvatskoj u ožujku ove godine povećan broj poziva žrtava nasilja u obitelji za 11% u odnosu na godišnji prosjek iz 2019. (HRT). Inače, nije sva statisika loše – sva kaznena djela poput nasilja nad ženama, tjelesne ozljede, ubojstva, teže tjelesne ozljede, prijetnje i samo kazneno djelo nasilje u obitelji u prvih osam mjeseci ove godine su pala 2,7% u odnosu na isto vrijeme prošle godine.
Država troši manje od 20 milijuna kuna godišnje za sve sigurne kuće u Hrvatskoj. Usporedbe radi, iz proračuna se daje 25 milijuna kuna za službene mobitele.
