American Fiction: Zanimljiva i kompleksna satira o američkim rasnim odnosima - Monitor.hr
29.02. (18:00)

Ako treba, podcrtat će da bude jasnije

American Fiction: Zanimljiva i kompleksna satira o američkim rasnim odnosima

Film koji kroz situaciju na književnoj sceni opisuje složenost američkih rasnih odnosa i koliko je odnos prema crncima uvijek definiran bijelcima pametan je, zabavan i zanimljiv, a bio bi to još više da se u nekim aspektima ne boji svoje složenosti i suptilnosti. Duboko ukorijenjena, sistemska američka diskriminacija i distanca prema crncima u slučaju takvih kao da nema interesa za njihov glas. Kao da ih američko društvo smatra svojim ‘dosadnim uspjehom’  – nedovoljno ‘posebnim’ da bi išta imali reći o iskustvu takvih crnaca u Americi. Everett i u filmu Jefferson, međutim, naglašavaju poantu koja je i najliberalnijem Amerikancu, čini se, nejasna. I takvi crnci imaju svoje ‘crnačko iskustvo’. Zrinka Pavlić za tportal.


Slične vijesti

Prekjučer (14:00)

Hugh Grant više nije 'typecastan'

“Heretik” vraća vjeru u horor žanr majstorskom studijom straha i ljudske psihologije

Da mi je prije desetak godina netko rekao kako ću se unaprijed radovati najnovijem, i to horor filmu Hugha Granta, lagano bih mu odbrusio kako nije normalan. Dugo je slovio za jednog od najpouzdanijih, najomiljenijih i najisplativijih glumaca unutar žanra mega popularnih romantičnih komedija. Upravo je dotični demonstrirao jednu krajnje uznemirujuću figuru koja zahvaljujući verbalnim dosjetkama, manipulacijom i hladnokrvnom smirenošću unosi strah u kosti svojim naizgled naivnim žrtvama. Jesu li one ipak toliko naivne i nesposobne, uvjerit ćete se sami, no moram istaknuti kako će to za vas biti jedna posebna gledateljska avantura, kaže recenzent za Novi list. Pogledajte što kažu na Forumu.

Subota (17:00)

Još jedan u utrci za Oscara

‘Queer’: Meksiko pedesetih, šeširi, kupleraji, droga, seks i Daniel Craig, kulerskiji nego ikad

Daniel Craig u još kulerskijem izdanju nego kao Benoit Blanc, Lesley Manville u najfrajerskijoj ulozi koju je ikad igrala (a igrala ih je mnogo), Drew Starkey kao ljepuškasta opsesija glavnog lika, Mekisko pedesetih, šeširi, barovi, kupleraji, droga i seks – sve je to najnovija sporogoreća romantična drama Luce Guadagnina. Zrinka Pavić za tportal o filmu nastao prema romanu Williama S. Burroughsa (autora poznatijeg Golog ručka).

Srijeda (14:00)

'Naturalizam bez lirskog'

Radić o filmu ‘Proslava’: Film solidne kvalitete i povremenih dojmljivih uzleta

Roman “Proslava” Damira Karakaša kao stvoren je za filmsku adaptaciju – narativno je “funkcionalno” parceliziran i, mnogo važnije, izrazito je slikovit. Dok sam ga čitao imao sam dojam da istovremeno gledam film u modu lirskog naturalizma i, s obzirom na to da mi je to jedna od omiljenih poetika, zamišljao kako sâm polučujem taj film. Stilski, Anković se odlučio na koncepciju “čistog naturalizma”, de facto ignorirajući poetičnost koja tako sugestivno boji Karakašev roman. U primjeni naturalističkog stila režiser je kompetentan, što rezultira cjelinom koja nesumnjivo ima potrebnu atmosferu, iako ona generalno nije na najvišoj razini. Takvu atmosferu Anković vrlo rijetko, svega nekoliko puta u filmu, “diže” ekstraordinarnim stilizacijama. Damir Radić za Novosti.

03.12. (09:00)

Prequel koji nam možda i nije trebao... ili možda je?

3,6 rendgena: ‘Wicked’ i coprnjački antifašizam

Adaptacija brodvejskog megahita istoga imena koji donosi priču koja je prethodila događajima opjevanima u legendarnom “Čarobnjaku iz Oza”, “Wicked” govori o tome kako je čarobnica Elphaba postala The Wicked Witch of the West te bilježi njezin razvoj prijateljstva s kolegicom G(a)lindom. Nekima od nas će se činiti kao jednostavno prevelik zalogaj sa suludim trajanjem od dva sata i četrdeset minuta u kojima uspijeva ispričati tek polovicu priče iz mjuzikla, a ostatak ostavlja za nastavak koji ima uslijediti za godinu dana. Do tog pretjeranog trajanja uglavnom dolazi zbog pretjeranog trajanja pjesama među kojima ima upečatljivih brojeva, ali uglavnom samo priječe nastojanjima da se priča razvija zadovoljavajućim tempom. Ravno do dna… komentiraju i na Forumu

 

01.12. (18:00)

Dosadile mu romanse pa se bacio na horore

Film ‘Heretic’: Instrukcije iz teologije dijaboličnog Hugha Granta

“Heretic” je najvećim dijelom film o sukobu religijskih i antireligijskih svjetonazora i kao takav sadrži mnogo razgovora koje možete smatrati zabavnima premda ne donose nikakve nove ideje koje nisu pred dvadeset godina izložene u knjigama Denneta, Hitchensa i Dawkinsa i nakon toga do zadnjeg atoma ponavljane u bilo kakvim internetskim raspravama vezanima za tu temu. U filmu su neke od njih ipak ilustrirane kroz zanimljive parelele s popularnom kulturom, od društvenih igara do rock glazbe, što pak rezultira s par odličnih “needle dropova”, tj. trenutaka u kojima neka poznata pjesma preuzima glavnu riječ u sceni, pa tako judaizam, kršćanstvo i islam postaju The Hollies, Radiohead i Lana Del Rey. Pomalo neočekivano novi film Scotta Becka i Bryana Woodsa je pred sam kraj 2024. zasjeo na vrh liste najboljih ovogodišnjih horora, no bitka za taj naslov nije ni približno gotova. Ivan Laić za Ravno do dna.

01.12. (08:00)

Između smrti pape i bijelog dima

Film Konklava: Raskrinkavanje vatikanske mistike i orkestriranih rituala

Iako se to vjernicima predstavlja kao nekakav mistični čin koji se odvija na ikoničkom svetom mjestu – u Sikstinskoj kapeli, te gdje se ispoljava Božja volja, oslikana u dimu crne ili bijele boje, a koji ima i svoju specifičnu ikonografiju, konklava je zapravo politički proces. To znači da u njoj glavnu ulogu ipak igraju lobiranja i zakulisne radnje, od intonacije i sadržaja dekanovog uvodnog govora pa nadalje. Kako proces odmiče, tako se otkrivaju neke tajne. Opći dojam je da „Konklava“ ne bi bio ni upola toliko uspio kao film da nije glumaca koji cijelu tu predstavu mogu iznijeti, iako su likovi koje oni igraju prisutni u svojoj danosti, a njihove pozadine se otkrivaju po potrebi i za potrebe scenarija. Za Ralpha Fienesa smo već znali da je sposoban odigrati sve, ali ovdje ostvaruje jednu od svojih boljih i životnijih rola. Kažu na Lupigi, a film komentiraju i na Forumu.

28.11. (00:00)

Idi i smotri, londonska verzija

Drama Stevea McQueena o bombardiranju Londona i ratnoj odiseji jednog dječaka nesumnjivi je ‘Oscar bait‘ film

Apple je žarko željan još jednog Oscara (“Coda”), posebice što “Ubojice cvjetnog mjeseca” nisu potvrdile nijednu nominaciju na dodjeli zlatnih kipića. Nesumnjivi “Oscar bait movie” pomalo nasilu spaja ratnu tematiku s rasizmom da bude dodatno aktualan i relevantan na razmeđu prošlosti i sadašnjosti (scene grada u ruševinama evociraju ukrajinske prizore, rasne predrasude i diskriminacija crnaca). No, McQueenov redateljski pečat u nekolicini impresivnih sekvencija nije se izgubio ispod kvalitetne, ali neujednačene oskarovske drame. Marko Njegić za Slobodnu.

27.11. (17:00)

A mogla je to biti dobra priča

Radić o filmu Dražen: Slabo zapjenjena sapunica

S obzirom na to da je spomenuti tim još u predprodukciji poručivao da želi raditi film o Draženovom osobnom životu, o tome kakav je “bio čovjek”, gledatelja upućenog u to ne iznenađuje da je sportska dimenzija posve skrajnuta i donekle konkretizirana zapravo tek dvjema “malim” utakmicama – Cibone protiv ljubljanske Olimpije koja je nastupila s juniorima i na kojoj je Petrović oborio dugotrajan rekord Radivoja Koraća po broju poena postignutih na jednom susretu, te hrvatske reprezentacije protiv slovenske u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, posljednje Draženove utakmice uopće. Umjesto slojevite slike, “osobni Dražen” ispao je posve nezanimljiv lik, kaže Damir Radić za Novosti.

24.11. (13:00)

Sad su naši negativci, a ne glume Ruse

Urnebes u kinu: Kate Beckinsale u Zagrebu spašava svijet od zlog ravnatelja hrvatske SOA-e

Napokon smo dočekali da Hrvatska u nekoj ambicioznoj inozemnoj filmskoj produkciji glumi sebe, a ne druge. Konkretno, Zagreb je središte radnje akcijskoga špijunskog trilera ‘Canary Black’ s Kate Beckinsale u glavnoj ulozi. Iako apsurdnog zapleta i plošnih likova, film vrvi zabavnim situacijama. Boško Picula za tportal.

19.11. (00:00)

Kruha i igara: live action

Picula: Ridley Scott ipak nije uspio – ‘Gladijator 2’ tek je parapovijesna videoigra

Najskuplji film 2024. godine, čiji je proračun premašio 200 milijuna dolara, dugo je iščekivani nastavak Oscarom nagrađenoga povijesnog spektakla ‘Gladijator’ iz 2000. I dok je redatelj Ridley Scott u prvom filmu uspio uskladiti emocijama nabijenu osobnu dramu o osveti te selektivno izabrane i promijenjene aktere i događaje iz prošlosti Rimskog Carstva, drugi je dio parapovijesna videoigra. Osjećaj predvidljivosti temeljni je problem filma jer se manje-više sve ponavlja iz inicijalnog rada. Žanr povijesnog spektakla ne mora biti vjerno prenošenje povijesti na veliki ekran. Ključno je izabrati i ekranizirati ono što je filmično te pomno zaokruženo u vlastitoj cjelini. Ta se cjelina u novom ‘Gladijatoru’ teško uspostavlja jer su nosivi likovi priče u biti nedovoljno iznijansirani. Boško Picula za tportal (a komentare na film možete pročitati i na Forumu).