Andrea Andrassy: Čikovi, pincete i bluetooth zvučnici - svečani izbor za najgore stvari na plaži - Monitor.hr
21.07. (12:00)

Urbana cura na godišnjem snima Amarcord 2

Andrea Andrassy: Čikovi, pincete i bluetooth zvučnici – svečani izbor za najgore stvari na plaži

Zbirku impresija o likovima s plaže donosi Andrea Andrassy:

  • Stipan, 58: “Negledaj ako ti nepaše” Glava Kelly family, upregnio suprugu da mu sasječe nokte na plaži jer se ovdje najbolje vidi. Ako ti nepaše, negledaj – ni u nokte, ni u jaje koje mu vidiš jer se sunča s raširenim nogama. Za vrijeme pedikure glasno telefonira na jezikima, što opet nema veze s tobom – neslušaj ako ti nepaše. Kasno popodne šalje sina koji se zove Kralj Zvonimir da mu kupi jogurt jer je izgorio – dobro će se namazat prije spavanja, madrac na kojem spava ionako nije njegov pa nema brige.
  • Mojca, 35: Proud mommy of two angels (Karlo, 2015. and Argeta, 2018.) Donijela suncobran koji će kad-tad past i ubit nekog (ali nikad Božu ni sestru joj), gleda u mobitel dok joj djeca 700 metara dalje iz plićaka viču MAMIIIII GLEEEJ ME KAK PLAVAAAAM GLEJ MEEEE MAMIIIII GLEEEEEEEEEJ! Neće ih pogledat, ali večeras će im na štandu kupit neku igračku da ju manje gnjave – nešto zabavno, tipa klik-klak ili vuvuzele jer ako već ona ne može pročitat knjigu u miru, ne može ni itko drugi.
  • M.H., 27: “Neće meni vjetar ništa” Donijela ogromnog flaminga na plažu, na putu do plićaka udarila sve nabrojane, sjela na njega i otplutala prema Anconi. Traže ju već treći dan, uplakana rodbina hitno stigla u Zadar avionom.

Ima ih još


Slične vijesti

Prekjučer (18:00)

Velike životne teme i dileme

Andrea Andrassy: Sto žena, dvjesto kompleksa – Koliko se netočno osjećate u vlastitom grudnjaku?

Kad bi na jednom mjestu skupili 100 odraslih žena (i dvjesto sisa, bravo, nikad to nismo čuli), priča ne bi bila puno drugačija – našlo bi ih se možda desetak koje su skroz zadovoljne svojim (ne)oblinama, a ostatak bi vjerojatno rekao da su se stvari mogle i bolje posložit. Da na jednom mjestu skupite 5 frendica, priča bi bila ista. Jedna bi se žalila da je ravna ko daska. Druga da želi da su manje jer se osjeća jeftino u uskim majicama. Treća da joj previše vise. Četvrta da joj vise premalo, što zvuči nelogično ali sigurno ima i takvih. Peta da ih mrzi jer ne može normalno trčat i da ju bole leđa. Eventualno bi se pojavila i šesta koja je skroz zadovoljna, ali i ona bi vjerojatno našla nešto što bi moglo bit bolje. Ja sam ova druga, inspirirana dugogodišnjim “znanjem” da su sise indikator pameti – tako sam naučila kad sam imala 10, a stvari koje naučiš s 10 nekad teško zaboravljaš… piše Andrea Andrassy za Miss7

14.09. (20:00)

Evo ja sam kliknuo i lajkao

Andrea Andrassy: “Zašto ne pišete o mladim, pametnim ljudima?” Evo prilike, tko će kliknut?

Kad ste zadnji put na internetu pročitali nešto lijepo? Lijepo ne generira klikove, a klikovi pokreću svijet – i polusvijet koji jedva čeka dodatno zagadit prostor svojim komentarima. Svijet se hrani ružnim, zato je sve teže pronać lijepe stvari. Mrtve supruge. Mrtvi zaštitari. Skupi benzin. Skupo grijanje. Skupa struja. Skršeni vlakovi. Skršeni životi jer je neki debil motorom pokosio curicu i tek sad ide u zatvor jer je nastavio bit debil, ali u autu. Uhićeni maloljetnici s molotovljevim koktelom…
Ima jedna klinka. Zove se Ema Donev, ima 14 godina i želi bit astrofizičarka. Ne onako kako sam ja s 14 htjela bit kirurg prije nego što sam saznala da za to moram imat super ocjene iz predmeta koje mrzim, nego za ozbiljno. Ema je jedina osoba iz Hrvatske i EU odabrana među 30 učenika iz cijelog svijeta koji imaju šansu osvojiti nagradu na Breakthrough Junior Challenge. Jel vam malo dosadno? Dva su koraka koji će Emi pomoć da se približi svojim snovima – prvi je da lajkate njen video na Facebooku, što možete napravit OVDJE.  Drugi je Youtube video koji isto treba lajk, OVDJE… To je skraćena verzija sa cijelom poantom ovotjedne kolumne Andree Andrassy.

07.09. (22:00)

Jer im ime treba zatrti zauvijek

Andrea Andrassy: Inicijal naš svagdašnji daj nam danas: Zašto su ljudi kojih se trebamo bojat bezimeni?

Srdačan pozdrav i sretan zagrebački promet svima koji slave. Btw, ako još niste primili blagoslov zatvorenih prometnica zbog Erdogana, imajte na umu da je sve napola (ili sasvim) blokirano još danas i sutra, pa ako planirate negdje ić autom, bolje da vam javim nego da zapnete. Treba upozorit ljude na sranja kad god za to imaš priliku, pa evo, ovo je jedna od tih prilika… Korisna servisna informacija, a ostatak kolumne Andree Andrassy je o temi, tj. pitanju iz naslova.

31.08. (20:00)

Zar i ti sestro o i Ini?

Andrea Andrassy: Nek ti kušin bude stINA – Novac kvari ljude, budite sretni što vam ga kradu

Vraćala sam se s treninga tenisa, a na puteljku koji je vodio od terena do izlaza sam pronašla 100 kuna, što je 11-godišnjem djetetu praktički sto tisuća kuna – barem je bilo tako kad sam ja bila dijete i kad u dućanima nismo imali na izbor sve ovo što klinci imaju danas. Pohvalila sam se svima koji su htjeli slušat – pronalazak novca na cesti je uvijek veliki događaj, pogotovo kad si dijete. Ne sjećam se na što sam ih potrošila – vjerojatno na žvake, OK! i Spice Girls lizalice – ali sjećam se što mi je rekao stric kad sam mu ponosno rekla za svoj “jackpot”: “Jesi pokušala pronać vlasnika?” Naravno da nisam – puteljak na kojem sam ih pronašla je bio potpuno prazan i novci na podu su bili “fair game”, a točno tako sam mu i objasnila. “Svejedno si trebala pokušat”, rekao je, a ja sam zaključila da je idiot. Par godina kasnije sam shvatila da nije i da je samo pošten čovjek koji vjerojatno nikad ne bi bio uspješan političar… a što je bilo dalje, idite pa čitajte, Andrea Andrassy, Miss7 na 24 sata.

24.08. (09:00)

Znam što si naručila prošlu subotu i gdje sam te vozio doma

Andrea Andrassy: U čemu je problem – Zašto (ni)je odmah prijavila?

“Živite ovdje?” – pita me u 2 ujutro, dok njegovim taksijem ulazimo u moju mračnu ulicu. Odgovaram da idem kod dečka, iako bi mu najradije rekla da ga se ne tiče gdje živim. Ali neću, iz dva razloga. Prvi je zato što ima sto kila i sami smo u mračnoj ulici u 2 ujutro. Ako mu kažem da ga se ne tiče, možda će reć da sam u pravu, možda će samo promrmljat da sam bahata, a možda i nešto treće, nešto zbog čega će njegovi susjedi sutradan za novine govorit da su u šoku jer je uvijek bio miran i povučen… – započinje kolumnu Andrea Andrassy koja je gledala mnogo filmova od kojih su neki snimljeni prema istinitom događaju.

10.08. (11:00)

On the road

Andrea Andrassy: Poštujte naše znakove – Encyclopaedia idiotica Croatica, prometno izdanje

Andrea Andrassy donosi psihološke profile (čak) 15 tipova idiota u prometu (muških i ženskih) poput ovog:

Idiot u prometu #5: Lik koji voli reć “ja sam ti super vozač”. Siniša, 33, jednostavno talentiran za vožnju. Bilo da vozi po autoputu ili seoskom puteljku, nikad nije vezan jer ne možeš vezati vjetar. Možda vozi prebrzo po pravilima i standardima za “obične” vozače, ali on nije običan vozač. On je super vozač, što će ti spomenut prvom prilikom. “Bez brige, ja sam ti super vozač”, reći će osobi koja se znoji na suvozačkom mjestu dok juri gradom i nastaviti: “Vozim VEĆ 15 godina i nikad mi ništa nije bilo.” Voli miris spaljenih guma i suvozačkog straha jer skreću pozornost s mirisa malog penisa po kojem mu auto zaudara. Od nula do 100 u tri sekunde, od nula do ejakulacije otprilike isto, što pokušava prikrit brzom vožnjom. Ne daje žmigavac, žmigavci su za debile i žene, a ne za super vozače – a on je, ako već nije spomenuo, super vozač. Omiljena prometna rečenica: “Neće grom u koprive.” Prometna budućnost: Skrivit će nesreću, ali će i dalje tvrdit da je super vozač jer nije on kriv, “cesta je bila skliska, a kreten ispred mene je naglo zakočio.” Zapravo je i super prošlo kako je moglo bit, tko zna kako bi prošlo da on nije super vozač. Ali je. Falabogu. Nakon nesreće će si tetovirat “Blessed” na podlakticu, s dva L i jednim S. BLLESED.

27.07. (20:00)

Unuka se raspisala

Andrea Andrassy: Jedan i jedan nisu dva nego petnaest – Razglednica iz Hrvatske, 2022.

Andrea Andrassy je napisala “brze i kratke” za svog pokojnog dedu koji je preminuo još 1995. pa da zna što ga čeka, ako se nekim čudom vrati. Jer čuda se događaju (Pelješki most):
Dragi deda, dobro došao u 2022.

  • Bijeli kruh više nije moderan, sad je bolje (i skuplje) kupit crni, a skuplje je kupit i kilu grožđa nego kilu piletine. “Dva su zrna grožđa ostala na stolu” u 2022. zvuči bahato i rasipno.
  • Penzije više nisu male – još su manje, ali ljudima je omogućeno da kopaju po kontejnerima i skupljaju boce koje onda mogu prodat za 50 lipa po komadu. Ljudi koji skupljaju boce su ujedno jedini ljudi koji redovito vrše odvoz smeća – ovaj drugi odvoz za koji brine grad baš i ne funkcionira kako bi trebao, ali imamo jako puno fontana.
  • Imamo i spomenik Domovini koji izgleda kao LACK tv klupa iz Ikee, ali ovaj naš je od kvalitetnijeg materijala i platili smo ga 35 milijuna kuna. Popucao je 4 mjeseca nakon izgradnje, ali treba uvijek gledat pozitivnu stranu – u prva 3 mjeseca nije popucao.
  • Više nema prijelaznog razdoblja kao što ga je bilo prije – sad imamo siječanj, veljača, ljeto, Božić.
  • Što se tiče škole, situacija je bolja nego ikad – imamo sve veći broj odlikaša, ne nužno zato što su djeca ovih dana pametnija, ali pamet se ionako ne broji.
  • Žene s prirodnim usnama su postale egzotika. Žene s trepavicama koje nisu “4D” isto.
  • Maskare su “moćnije nego ikad” (iako uopće nisu), ulošci upijaju ne samo “one dane u mjesecu” nego i podzemne vode u cijelom kvartu, žileti imaju 9 oštrica i obećavaju da će obrijat i tebe i susjedu.
  • Asertivne žene su i dalje “nadrkane”, asertivni muškarci su i dalje “lideri.”
  • Pozivi na telefon su samo za luđake i ljude koji te zovu zbog “jedne kratke anketice” – danas se više ne zove ako netko nije umro. Osim ako je riječ o videopozivu – onda se zove stalno, najčešće u kafiću ili kad Valerija iz Zare zove 4 sestrične da joj kažu kako joj stoji “vešta.” Mi ostali moramo bit tiho da ju ne smetamo dok priča.
  • Najveći stručnjaci za cjepivo su Anita koja gelira nokte i njen bratić koji nije doktor, ali pogledao je video na interesantno.org i to mu je kao pametnom bilo dosta… (ovo je samo mali dijelić kolumne)
20.06. (11:00)

Ordnung und Disziplin! Jawohl, meine Führerin.

Andrea Andrassy: Black Mirror – Što bi se dogodilo da samoživost nosi negativne bodove?

Ne znam jel se sjećate, ali prije nekoliko godina je krenula priča da će Kina uvest bodovanje građana, slično onome koje smo gledali u jednoj epizodi Black Mirrora u vrijeme kad ga još nismo živjeli. Ne znam jesu li to uveli ili nisu, zaboravila sam pratit. Plan je bio da bodovi, ovisno o ponašanju u društvu, nose određene privilegije i posljedice – ako si uzoran građanin, živiš lijepo i lagodno, a ako nisi, živiš prema zaslugama. Na prvu zvuči užasno i podložno manipulacijama, ali zapravo i ne zvuči tako loše. Sve ovisi kako gledaš na stvari. Ja ih gledam iz perspektive osobe koja je danas u četiri navrata skoro pregažena – osobe kojoj ne bi smetalo da ti koji su me skoro pregazili osjete posljedicu svojeg divljanja na “saldu” života. Možda ne bi bilo loše da uvedemo bodovanje. Na primjer, kad staneš nekom na zebri i pustiš ga da normalno prođe, dobiješ 20 bodova – kad na toj istoj zebri nekog skoro pregaziš, to je minus 40 bodova. Zamislite koliko bi se svijet brzo posložio da u svakom trenutku MORAŠ bit normalno ljudsko biće jer je alternativa da nemaš pristup osnovnim stvarima. Znam da potencijalno malo zvučim kao Hitler… – nije jasno da li se Andrea Andrassy samo zeza ili misli ozbiljno, ali to je ta umjetnička sloboda, na vam je da tumačite.

13.06. (10:00)

Griješiti je ljudski, naučiti nešto iz toga božanski

Andrea Andrassy: Cringe team 2 – Svaka sramota ima moć dok joj se ne naučiš smijat

Srdačan pozdrav i sretna sedamstota repriza Krim teama 2 u kojem ja glumim trudnu Jelenu Matić – da sam znala da će se ovoliko ponavljat, tražila bi da me se plati po emitiranoj epizodi i sad bi već imala stan u novogradnji, ali tko je mogao pretpostavit da će sve trajat i 16 godina kasnije? Netko je vjerojatno mogao, ali ja nisam. Ono što jesam pretpostavljala je da će mi zauvijek bit neugodno zbog te jedne epizode od čijeg sam honorara planirala platit tetovažu koja se – #SlavaTebiKriste – nije dogodila. Da je, danas bi na leđima, tamo gdje počinje donji dio badića, imala srce iz kojeg strše vatrena krila i slovo A u sredini – što je i dalje manji cringe od Jelene Matić. Ali neka, svatko od nas u životu ima kolekciju sramota za koje bi možda bilo bolje da se nisu dogodile, a danas ćemo se družit s moje dvije sramote koje sam naučila pretvorit u pametne lekcije… klikbejtasto počinje svoju kolumnu Andrea Andrassy na Miss7/24 sata.

06.06. (10:00)

Dnevnik self-help cure

Andrea Andrassy: Sve što radiš je glupo i nepotrebno – Dobro došli u imposter syndrome

Imposter syndrome je šupak koji ti besplatno živi u glavi i hrani se tvojim nesigurnostima – što mu više popuštaš, to se više širi, kao cimer koji je na početku uredan, a s vremenom ostavlja čarape i prljave šalice po cijelom stanu. Kad se dogodi nešto dobro, odmah će te podsjetit da je vjerojatno nezasluženo; kad se dogodi nešto loše, javit će ti da je to jedino logično. Kad ti se dovoljno udomaći u glavi, tjera te da se stalno uspoređuješ s drugima, zbog čega uvijek lako zaključiš da si potpuno beznačajan. Ja to zaključim svaki put kad napravim bilo što – može bit nešto sitno, tipa večera za ljude koje sam pozvala u goste pa se prije nego što uzmu prvi zalogaj ispričavam jer “vjerojatno nije fino”… Najbolji način da ga iseliš je da uspoređivanje okreneš u svoju korist – umjesto da si stalno postavljaš pitanje koliko si lošiji (ili “beznačajan”) u odnosu na druge, treba pitat nešto drugo. “Koliko sam bolja u odnosu na sebe prije godinu dana?” Ili prije tjedan dana ili prije deset godina, svejedno. Tako se izgladnjuje unutarnji demon koji te tjera da svaki svoj uspjeh umanjiš u odnosu na tuđi… savjetuje tako pametnica Andrea Andrassy na 24 sata/Miss7.