Andrassy: Ako možemo kemijski kastrirat pedofile, možda ćemo u budućnosti moć čipirat kretene za volanom kojima su pješaci i ostali vozači samo ručnici preko kojih se slobodno gazi - Monitor.hr
14.06. (12:00)

U stanicu šnjima

Andrassy: Ako možemo kemijski kastrirat pedofile, možda ćemo u budućnosti moć čipirat kretene za volanom kojima su pješaci i ostali vozači samo ručnici preko kojih se slobodno gazi

Trenutno su u dućanima aktivne “back to school” akcije jer je nova školska godina “iza ugla” – tako kažu na radiju iako tekuća još nije ni završila, ali već smo navikli na to da nas se konstantno tjera da živimo nekoliko mjeseci u budućnosti. Valjda zato ekipa na autoputu vozi zabijena u tuđi auspuh – bez držanja razmaka, bez ideje da će se, ako dođe do neplaniranog kočenja, vjerojatno zabit u auto ispred sebe. Valjda zato i vole pretjecat kolonu preko pune crte – to što će možda usput poginut i/ili ubit nekog drugog je mala, zanemariva cijena, važno je da stignu prije nego što su stigli, pa makar i mrtvi.

Živimo i u budućnosti u kojoj tehnologija sasvim sigurno može onemogućit obijesnim vozačima da nastave bit jednako obijesni nakon što se dobro isplaču na ramenu odvjetnika i odrade par mjeseci punog pansiona u zatvoru. Hear me out, ionako smo još uvijek u halucinaciji o pravdi – sigurno se može napravit neki čip koji bi luđacima za volanom mogao deaktivirat ruke… NAKON što izađu iz zatvora u kojem su bili prekratko. Ne nužno zauvijek, ne nužno ni na 24 sata u danu, možda samo kad čip osjeti da luđak pokušava vozit – bez vozačke može i dalje, a bez aktivnih ruku sigurno ne može. Too harsh? Nije uopće, luđaci za volanom nikom ne bi nedostajali, a ovo bi samo bila jedna zaslužena, privremena sinkopa ekstremiteta. Razmišlja Andrea Andrassy za Miss7


Slične vijesti

Četvrtak (12:00)

Jer nas nešto, prije škole, moraju naučiti i kod kuće

Andrassy: Svatko valjda zna napravit krevet… dok se ne krene pričat o uvođenju vojnog roka

Ako punoljetnoj osobi treba vojska da nauči kako se posprema krevet, to je nešto što je možda pametnije zadržat za sebe. Osim kreveta, imamo i već spomenuti argument “muškarci su postali pi*ke” – što je poprilično glupa uvreda ako uzmemo u obzir da govorimo o jednom od najizdržljivijih organa i možda bi bilo pametnije da ih se, ako je već potrebno, usporedi s nečim osjetljivim, tipa testisima.“Muškarci su postali pi*ke”, kažu, a to je problem koji, kažu, treba izliječit. “VOJSKOM!” Možda da ih se (ne sve, naravno), – preventivno educira? Andrea Andrassy za Miss7 o Vlatki Pokos koja je htjela vratiti vodu od 5 eura (Index) do nasilnih “muškaraca” koji ne mogu podnijeti da ih djevojka ostavlja…

12.07. (10:00)

Četrdesete su nove dvadesete

Andrea Andrassy: Ušla sam u godine kad dvadesetogodišnjacima mogu govorit “djeco draga” i opominjat tinejdžere da pokriju bubrege

Kad sam imala 18, vrlo mi je ozbiljno najavljeno da ću s 40, a zapravo već i s 30, bit “žena za otpad” – nije bilo zlonamjerno, zapravo je bilo upozorenje u sasvim dobroj namjeri koja je glasila: “Uživaj dok možeš, godine će te uništit, tako to ide kod žena.” Kao “mudra” osoba koja je u novom desetljeću već 24 sata, danas ću s vama podijelit važne stvari koje svaka žena mora naučit do četrdesete – osim ideje da je u tim godinama za otpad, to se striček malo zabunio. Svakom kom treba, a nekad i kad ne treba, ali želiš – “ne može” je pola zdravlja, ali zdrave navike se najteže usvajaju. “Za ljepotu treba patiti” – makse, seljanko, za ljepotu treba oprat zube i eventualno kosu. Ostalo su nametnute gluposti. Šiške su gotovo uvijek loša ideja, “Žena je ženi vuk” je teorija zavjere, djeca nisu jedina kruna (svačijeg) života, ne mora svaka žena znati zamotati sarmu i burek, no jedino što bi svaka žena morala znat, to je kad je zadnji put bila kod ginekologa i na pregledu dojke. Andrea Andrassy povodom proslave 40. rođendana, za Miss7

05.07. (10:00)

Dok Hipodrom gori, neki će u dobrovoljnu samoizolaciju

Andrassy: Hrvati se često radije bore protiv činjenica nego da priznaju da bi stvari mogle i morale bit bolje

Pisala sam nedavno, kad je u Zagrebu bio doček rukometaša, o tome koliko je nevjerojatno da će hrvatski narod zbog sporta bez ikakvog problema napunit trgove, čak i ako trg do kojeg trebaju doć zahtijeva sate i sate vožnje, a da istovremeno zbog stvari koje nas muče na važnijim životnim razinama teško izađu na trgove u vlastitom gradu. Koncert za 500 tisuća ljudi je, koliko god spektakularno ovih dana izgledao Hipodrom, a izgleda točno tako, prikaz neodgovornosti GRADA ZAGREBA – na stranu svi protokoli i mjere opreza, oni su samo teorija koja bi lako mogla podbacit u praksi. Thompson je tu manje važan, čovjek je prodao karte u količini koja je bila dozvoljena na jedini dan koji mu je dozvoljen.

Ako kažeš da je to suluda brojka u kontekstu sigurnosti i koliko-toliko normalnog odvijanja života i prometa u gradu, desetci ljudi će te proglasit nedomoljubnim anti-Hrvatom, kao da odbijaju prihvatit činjenicu da se u borbi za svoje pravo da idu na koncert usput bore i protiv ideje da zaslužuju bolju, sigurniju opciju, onu u kojoj uživaju u koncertu koji je raspoređen na nekoliko dana. Andrea Andrassy za Miss7

29.06. (22:00)

“Ej, istekao mi je WeTransfer, možeš mi poslati opet?” - od osobe kojoj je uvijek hitno da joj se nešto pošalje WeTransferom

Ljudi koji ne znaju pozvati lift, oni koji govore Linke-DIN, telefoniranje na speaker i druge stvari koje izbacuju iz takta

“Što vas može izbaciti iz takta” nije loše pitanje – naprotiv, osoba u odgovoru ima priliku otkriti neku sitnicu iz života koja je inače poznata samo ljudima s kojima dijeli stol za nedjeljnim ručkom ili grupnu poruku na WhatsAppu, ali odgovor je uvijek, bez iznimke najmrtvija dosada koja je ikad mrtvo dosađivala još od vremena kralja Dmitra Zvonimira; ne kažem da je kralj Dmitar Zvonimir bio dosadan, samo mi je trebalo nešto atraktivno iz prošlosti. “Iz takta me može izbaciti nepravda” – how very Meghan Markle of you, dajte nam nekog kvalitetnijeg mesa. Bilo što, sigurno ima još nešto, tipa “bebe s naušnicama” ili “Petar Vlahov” ili bilo što drugo što nije “nepravda”, the most basic of all basic bitches – kaže Andrea Andrassy, koja je za Miss 7 ispisala svoju listu, od cipela koje se vuku po podu, do “dubokoumnih internet ljudi koji ne vole small talk” do borića od vanilije i ljudi koji se prvi put susreću sa samoposlužnom blagajnom.

22.06. (14:00)

Nigdje više nisi siguran

Andrassy: Čuvajte se prometnih idiota, a ako ostajete doma… također

Srdačan pozdrav, jeste se spakirali za produženi vikend ispunjen sladoledom od 3 eura ili ostajete doma jer, ne daj Bože nikome, radite – Ili još gore, jer morate na svadbu ljudima koji su zaključili da je baš zgodno da se uzmu ovih dana kad je “svima praktično”? Ako ne idete nikamo – osim možda na svadbu na koju vam se sasvim sigurno ne ide – i tužni ste zbog toga, sjetite se da uvijek može gore.

Ja sam, eto, prošli tjedan na povratku iz Zadra otkrila jednu sasvim novu, neočekivanu vrstu – dvojicu mladića koji su si, a zašto i ne bi, na parkingu benzinske dodavali lopticu skočicu. Znate onu koju baciš u pod u nadi da će završit u rukama osobe kojoj ju dodaješ, a ona te skoro svaki put iznenadi i odleti u potpuno neplaniranom smjeru – e, tako su se lijepo loptali mladi idioti, potpuno neopterećeni idejom da to rade pored ceste kojom prolaze auti, potpuno zbunjeni kad su im drugi trubili, a trubili su, između ostalog, zato što su intelektualno nevini momci svako malo iskakali na cestu u pokušaju da uhvate lopticu. Ne znam koliko godina imaju, rekla bih 30, što je 30 previše za LOPTANJE NA CESTI, you morons. Andreu Andrassy ponovno muče prometni problemi, za Miss7

31.05. (12:00)

Sauna – zadnje utočište balkanskog pervertita

Andrea Andrassy o ‘gender reveal partyjima’ u sauni: ‘Ništa oni ne rade’, ne službeno… ali saune su prepune golih ljudi koji nekako ipak uspiju bit neinvazivni


Ako to rade pametno, a većinom to rade točno tako – ako izuzmemo ovu trojicu special edition morona – znaju da im nitko zapravo ne može ništa. “Ništa on ne radi”, ne službeno, a i zna da je njegovo pravo da u sauni bude gol – i je, to mu nitko ne pokušava oduzet. Zna i da će ti, ako ga prijaviš, bit ponuđena opcija da gledaš u drugu stranu jer on stvarno zapravo ne radi ništa – nije on kriv što žene imaju prljave misli – zna da terorizira i zna da je, ako ne pred Bogom, barem čist pred zakonom i/ili pravilnikom saune.

Ispada, uvijek i zauvijek, da su manijaci vječno zaštićena vrsta, a na žrtvi je da se sama organizira i omogući si život bez pervertita. Ako znaš da te u saunama čekaju luđaci, nemoj ić u saunu, to je valjda logično i jednostavno – nema veze što si uplatila vikend s prijateljicom, skrati ga i idi doma. A kako bi bilo da se voajeri, manijaci i ostali teroristi počnu adekvatno sankcionirat na licu mjesta s jednakom razinom strogoće kojom se u saunama sankcioniraju badići? Andrea Andrassy za Miss7

26.05. (13:00)

Što smije viriti s pozornice, a što mora biti zatrpano sramom

Andrea Andrassy o ponosno izloženim trbusima: Dad bod je cool, mom bod je naslovnica

Baby Lasagna se (sasvim sigurno) znojio u plavom, a Käärijä u zelenom iz kojeg je, primijetili su sigurno svi osim one osobe koja u svibnju tradicionalno žmiri, virila impresivna, vesela, masna trbušina. Btw, drag mi je čovjek, za slučaj da zbog ovog u nastavku pomislite da nije. “Trbušina” zvuči ružno, rekli bi na internetu da je to klasični body shaming, ali imam poantu. Čovjek ima trbuh, to je činjenica, a činjenica je i to da ga NITKO – ili barem gotovo nitko – uopće ni ne spominje.

Nije vijest ni tema. I neka nije, kog briga, ali zamislite da se s istom takvom “trbušinom” na pozornici pojavila žena. Imagine all the people. Zamislite količinu vijesti – i uvreda – koje bi generirao jedan veseli, poskakujući ženski trbuh koji neopterećeno viri iz kostima. Muški trbuh je beznačajna pojava – ništa povijesno, ništa pretjerano važno, ništa oko čega bi se trebalo pretjerano uzbuđivat. Imamo dakle, ideju da je dad bod normalna pojava o kojoj se ne mora pričat, a mom bod nešto o čemu se baš jako mora – ako dolazi uz pozitivnu konotaciju, onda je vlasnica takvog tijela “hrabra” jer ga nije sakrila ispod odjeće, ali češće dolazi uz negativnu, što je i dalje jedan od najklikabilnijih medijskih mokrih snova. Andrea Andrassy za Miss7

21.05. (19:00)

Zakasnili smo za prvi krug, ali preostaje nam poziv na drugi

Andrassy u stilu ‘Tijedna polu pismenosti’: U opče nema sumlje da će izač na iz bore

Andrea Andrassy u novoj kolumni za Miss7 poziva na izbore, a u pomoć će joj priskočit njezina omiljena Facebook institucija “Tijedan polu pismenosti” od koje je posudila raskošnu kolekciju “glasaćkog tjela” – ljudi koji će sasvim sigurno izać na izbore, nekad možda i samo zato da ukradu kemijsku ili na listić nacrtaju pimpek. Izašli bi i po kiši i po sljegu, a ako se vama ne da, sijetite se da se neda ni njima, ali važno im je da nebudu nećija jaja za farbalje. Izače i brojni strućljaci iz raznih podrućja znanosti. Od gradževinskih meteorologova, do astrologa i onih koji gledaju u kare (vjerojatno misle na svinjski kare, a to što ste vi perverzni je vaš problem). Izače i elergićari svih vrsata i uvijerenja. Izađite i vi, ne zato što imamo nevjerojatan izbor spektakularnih kandidata, nego zato što će oni koji pobijede lakše prodat gomilu gluposti ovim primjercima koji su vam sasvim sigurno napravili trajnu epilepsiju.

14.05. (10:00)

Ne želiš djecu? Uhićena zbog sreće!

Andrassy: Eto vidite što se događa kad žena ne želi dijete, bez potrebe frustriramo i žalostimo ljude


Puno je u svijetu i Hrvatskoj problema (Eurosong bolje da ni ne spominjem), a jedan od najvećih i najstrašnijih je vijest koju smo saznali prošli tjedan – Heather Graham (glumica, sjećate se) ne samo da je izjavila da nema djecu, nego se i usudila spomenut da je sretna. Naravno da nije ok – ako postoje drugi ljudi koji ne mogu imat djecu, a žele, onda je logično da ih iz solidarnosti barem imaju ovi koji mogu, a ne žele. Ne moraju baš deset komada – carice su toliko rađale u vrijeme kad je postojala šansa od 50 posto da dijete neće preživjet do petog rođendana, a nije bilo ni Netflixa, ni jeftinog Ryanaira, ni ženskih prava – ali BAREM jedno svi možemo… ako možemo. Ako ne zbog sebe, onda dajte barem zbog Gordane… Andrea Andrassy analizira komentare ljudi kojima se ne sviđa ta ideja, za Miss7

04.05. (19:00)

Kako postati neprijatelj naroda jer imaš čiste ručnike

Andrassy: Volim imati čist i uredan stan, čišćenje me veseli i opušta, no za neke imam dijagnozu


“Psihopat”, kažu neki kad dođu kod mene, “ovo je stan psihopata.” Bezazlena je to šala, naravno da osoba ne misli da sam Patrick Bateman zato što gostima omogućujem boravak u urednom prostoru, a društveno prihvatljiva reakcija je da se nasmijem – i eventualno ponudim ispriku koja potvrđuje da je čišćenje zapravo simptom nedijagnosticiranog poremećaja. Nije uvijek “psihopat”, nekad je “OCD”, nekad “Monica Geller”, a nekad samo “vidi se da nemaš djecu” – opet u teoriji bezazlena šala, ali usput zvuči i kao prozivka jer “nije normalno” da je netko uredan. Ili je možda normalno, ali svejedno je nepotrebno i pretjerano.

Meni tuđi nered zapravo uopće ne smeta – ni prašina, ni suđe, ni veš ni pun pod dječjih igračaka – smeta mi jedino kad domaćin ne pripremi ručnik za goste pa, kako kaže onaj citat s interneta, ne znaš jesi li upravo obrisao ruke ručnikom kojim Zoran briše ku*ac, ali s tuđim neredom nemam problem. Postoji ona ideja da ti nijedan normalan gost u stanu neće radit sanitarnu inspekciju i brojat čestice prašine – i apsolutno se slažem s tom idejom, nitko normalan to ne radi – ali postoji i ideja da se sasvim normalno zgražat, makar kroz “šalu”, na izostanak nereda. Andrea Andrassy za Miss7