Andrea Andrassy: “Maltretirat će ga u školi zbog imena” - jesu li roditelji dužni nazvat dijete “normalnim” imenom da bi drugi imali manje posla? - Monitor.hr
04.04. (09:00)

Važno je zvati se Ernest

Andrea Andrassy: “Maltretirat će ga u školi zbog imena” – jesu li roditelji dužni nazvat dijete “normalnim” imenom da bi drugi imali manje posla?

Neka djevojka na internetu piše blog u kojem u prvih par rečenica objašnjava da, ako mogu ja, može i ona, što je apsolutno točno. U drugoj rečenici koristi izraz “samoprozvana Andrea Andrassy.” Malo me stvari u životu oduševilo kao činjenica da u 2015. postoji djevojka koja posjeduje internet, ali joj je prvo i jedino objašnjenje za nečije “čudno” ime to da je sigurno izmišljeno… piše Andrea Andrassy i kao dokaz da nije “samoprozvana” nudi i svoj prvi pasoš

Eto, sad znate i to, a možda otkrijete i neku drugu važnu ili zabavnu informaciju u novoj kolumni.


Slične vijesti

Ponedjeljak (08:00)

Ne morate ni ići tamo, kao da ste bili

Andrea Andrassy: BarTHElona u doba covida – Putuj kao da te razrednica ne gleda

Ko kaže da turisti ne idu u crveno-crvenu Španjolsku? Evo Andrea Andrassy ima lijep putopis iz Barcelone, tekst i fotke, čak i video okrenut naopačke (tipično danas) pa izgleda kao da gledaš kroz ključanicu: Došla sam s najboljom prijateljicom koja se ne voli slikat, što nije nužna informacija, ali za slučaj da nekom bude čudno zašto sam na slikama uvijek sama (s hranom) – zato. Ona nam je pronašla smještaj jer stalno koristi Airbnb – ja imam averziju prema njemu iz nedefiniranih razloga, tj. imala sam ju, više ju nemam. Stan nam je smješten u mirnoj uličici minutu hoda od La Ramble, glavne shopping ulice koja se spaja s Plaça de Catalunya, koja je između ostalog i prva stanica za hop-on autobus. Uglavnom, stan je spektakularan. Zidovi su prepuni slika od kojih su neke na prodaju jer je vlasnica ujedno i umjetnica, svaki kutak je savršeno osmišljen. Ostavila nam je bocu vina za dobrodošlicu, fascikl sa svim važnim stvarima koje je dobro vidjet u Barceloni, a u hodniku je i karta znamenitosti i restorana. Kartu i fascikl smo naravno skužile tek zadnji dan, ali možda i bolje – da smo ih vidjele odmah, ne bi nam bilo onako kako nam je bilo, a bilo nam je najbolje… Sljedeći tjedan Andrea Andrassy obećava report iz Madrida.

26.07. (09:00)

Špijuniramo kako ide Španjolcima, ok, Kataloncima

Andrea Andrassy: BarTHElona u doba covida: Part one

Ovdje smiješ ostat na ulici do 1 ujutro, a ako te uhvate vani nakon toga, za kaznu se moraš udat za čovjeka koji govori “plandemija” i “pametnom dosta.” Nemam pojma što se dogodi ako te “uhvate”, ali znam dvije stvari – prvo, da policajci ovdje imaju mitraljeze ali su i dalje nekako jako susretljivo-simpatični. Susretljiviji i simpatičniji od prodavačice u Splitu koja me prošli tjedan, čim sam kročila nogom u dućan s odjećom, pitala “vi ste trebali nešto, ili?” Pretpostavljam da je vjerojatno mislila da govori “ako vam nekako mogu pomoći, tu sam”, ali izašlo je malo drugačije. Ovi s mitraljezima ti kažu “buenas noches” dok prolaziš pored njih i jako je lijepo. Druga stvar koju znam je da nakon cijelog dana hodanja po sparini ionako nemam nikakvu želju postojati iza ponoći, kamo li van stana, tako da mi policijski sat ne krade puno sreće – barem mogu otić spavat bez grižnje savjesti i osjećaja da propuštam nešto… piše hrabra Andrea Andrassy iz mračno crvene Katalonije za Miss7 / 24 sata

28.06. (13:00)

Izgubljeno u prijevodu

Andrea Andrassy o hrenovkama i pomfritu

Ja u svojoj “putovnici” veza imam jedan takav štambilj neugodnih iznenađenja koji sam možda mogla izbjeć – dečka kojem je smetalo što sam u vrijeme kad smo bili zajedno bila fokusirana na posao, a ne na hitnu izradu djece, a nije mu bilo jasno ni “zašto želim pisat knjige” jer “čemu to služi.” Što su sasvim ok želje s njegove strane i na njih ima potpuno pravo, kao što ih ja imam pravo ne ispunit. Nikakav veliki problem, nekompatibilnost je dio života i ne moramo se na nju ljutit. (Ako netko može javit ekipi iz Ljubav je na selu). Problem je (bio) što se na početku reklamirao kao čovjek koji od mene traži točno ono što i ja tražim od sebe – i prošlo je previše vremena dok nisam saznala da su ono što govori da želi i ono što stvarno želi dvije oprečne stvari. (Slijedi) Kratka i korisna digresija na hrenovke… u kojoj je poanta teme o kojoj piše Andrea Andrassy u aktualnoj kolumni.

21.06. (10:00)

Same važne životne teme

Andrea Andrassy: (Bes)korisna rasprava o napojnicama: Što je primjereno, a što znak da si điberoš?

Prijedlog za riječ tjedna: “Điberoš” – osoba koja dođe na kavu i ne ostavi dovoljno novaca. Naravno, ne moram napominjat da je svaka sličnost s ministrom sasvim slučajna – ja sam duboko uvjerena da je za spornu kavu u Zadru na kraju ostavljen točan iznos, i to ne govorim zato što je Beroš najavio tužbe za svakoga tko tvrdi suprotno. Što, btw, zvuči kao vrlo opsežan hobi koji oduzima jako puno vremena. Apsurdne i licemjerne situacije na stranu, imam jedno pitanje za raspravu koje mi se u glavi pojavilo u petak, ili kako ga u narodu popularno zovu – DPVV, odnosno dan prije vjenčanja Veljače. Kojoj, btw, NARAVNO čestitam jer se živi jednom i smiješ se udat i dvaput i triput i šest puta – to što ćemo na kraju svi bit identično mrtvi ne znači da svi moramo bit identično živi. Jel tako, gospođo Marice? Ne znam za vas, ali meni je količina hejta koju može proizvest jedna mala, simpatična svadba zastrašujuća… – tako kreće uvod u kolumnu Andree Andrassy i pojma nemate gdje će sve otići i dokle će stići, čak niti ne znate je li ovaj put dobra ili nije, što je uostalom i jedna od draži njenih tekstova.

11.06. (00:30)

Kiseli komenatari za 5

Andrassy: Ekskluzivni rižoto od 16 vrsta hejta (i nula dlaka)

Ljudi su već odavno zaboravili da ne moraju reć baš sve što im je na umu, piše Andrea Andrassy. Zato je novu objavu na blogu posvetila ružnim komentarima na internetu, uspoređujući ih sa nedavnom epizodom Večere za 5 u kojoj je jedan kandidat imao ispad bezobrazluka (video). Jedina razlika je što smo inače na takve ispade navikli u komentarima na internetu – tamo nam je već sasvim normalno da netko drugima govori da su seljačine, to je već praktički narodni običaj na koji rijetko tko više uopće reagira. Ali tek kad je na televiziji, tek kad postoji slika i ton, ljudi imaju osjećaj da je potpuno neprihvatljivo – iako je jednako degutantno neovisno o tome na kojoj se platformi događa – piše Andrassy.

07.06. (10:00)

Hrvatske tragedije

Andrea Andrassy: “NE MOŽEMO!” – Kratka disertacija o tome zašto DANAS ignoriram orbitrek

  • Izbor za predsjednika kućnog savjeta.
  • Izbor za krsnu kumu godine.
  • Izbor za najljepšu mačku Bjelovara.
  • Izbor za najsočniji hamburger Istre i Kvarnera.
  • Izbor za najžutiji kišobran među zelenim kišobranima.
  • Izbor za prvu pratilju.
  • Izbor za najnepošteniji parking na svijetu.
  • Izbor za najveći kontinuitet u segmentu “ne možemo.”

Ništa, samo nabrajam opcije izbora na koje se ljudi mogu prijavit sad kad su ovi važniji gotovi. Srdačan pozdrav i sretan svježi zrak svima kod kojih se zrak napokon osvježio. Znam, ne morate mi javljat – svjesna sam da je vrlo lako moguće da ću se ubrzo razočarat, ali za sad još malo želim uživat u ideji da će sve napokon bit drugačije. Kao kad kupiš orbitrek i kažeš si da ćeš ga vozit svaki dan iako svi oko tebe govore da naravno da nećeš: “Vidjet ćeš, postat će vješalica za jakne, svaki orbitrek završi tako.” “E pa MOJ neće, nema šanse, obećajem da ću biti bolja i drugačija od drugih.” – tako sam govorila u svojoj predizbornoj kampanji za opravdanje kupovine… – piše u uvodu kolumne Andrea Andrassy, a što je dalje bilo zna svatko tko ima bar malo iskustva sa izborima i obećanjima i nadanjima.

31.05. (16:00)

Jedan od onih dana

Andrea Andrassy: A ja slatka sam i fina – Poklanjam vam nešto (bes)korisno, zauzvrat tražim isto

Nego, znam da me nitko nije pitao, ali ovaj mjesec je 9 godina otkako pišem kolumnu. To je ukupno oko 468 kolumni, minus par puta kad sam preskočila neku. E pa danas ću napravit upravo to – sort of. Razlozi su brojni, trebamo sjesti i vidjeti koji su razlozi i otkuda dolaze, ja ništa ne skrivam, meni nitko niša nije dao. Imam snimanje svaki dan ovaj tjedan (nažalost ne za Krim tim 2), mama mi ima rođendan i stan mi je pun majstora, tako da uz najbolju volju danas ne mogu napisat dugačak tekst koji će potencijalno naljutit minimalno 5 ljudi. Plus, i dalje mi nije dobro od subote, kad sam otkrila postojanje Damiana Davida kojeg ću osobno otuđit iz Italije. Skroz je ok ako vama nije zgodan, meni je on definicija svega što volim i ovim putem ga otvoreno pozivam da mi provali u stan ako želi. Znam da ne želi, jbg… Ne zanosite se, izvukli smo najbolji dio kolumne koja nije nešto, ali je bar kratka i bolje to nego još jedna vijest o izborima. Ipak, Andrea Andrassy

24.05. (09:00)

Nus pojava - kolumna

Andrea Andrassy: Cijepila sam se. Ono što se dogodilo sljedeće je pametnom dosta

Srdačan pozdrav i sretni izborni rezultati svima koji (skoro) slave. Danas vas očekuje jedna sasvim obična, neupečatljiva kolumna koju će rijetko tko šerat, ali meni se baš takva danas piše – piše Andrea Andrassy u uvodu kolumne, a mi smo navikli posjetitelje da ju šeramo, pa je eto i ovaj put. Naravno, a na “ono što se dogodilo sljedeće” u naslovu je klikbejt na kakve se već sigurno naučili ne reagirati. Krenimo redom – zašto sam se odlučila cijepit? Kratka verzija je “jer mi se cijepilo”, duža verzija je isto to, zabavnija, neistinita verzija je “jer najveći idiot kojeg poznajem ne vjeruje u koronu, ni u cjepivo, pa želim sve suprotno od njega.” Kad kažem najveći idiot kojeg poznajem, ne mislim to u lošem smislu, nego u deskriptivnom. Jel me strah eventualnih nuspojava? Je, jednako kao što me strah eventualne avionske nesreće i ljudi koji pojedu POLA BANANE za doručak. Pola banane… Prije spavanja čisto iz anksiozne predostrožnosti razmišljam koje cvijeće ću imat na eventualnom sprovodu, što radim i svaki put prije rutinske kontrole kod ginekologa ili ortodonta. Sanjam da sam došla na cijepljenje, ali u Meksiku sam i skačem livadom sa Zvonimirom Bobanom. Kasnije se ljubim s nekim čovjekom koji ima hladna usta i jako je slinav, a meni je neugodno otić da ne ispadnem nepristojna…

16.05. (12:00)

Lijepo se obucite, uzmite masku i na biračko mjesto

Andrea Andrassy: Dali čete izač na glasalje? Ovih 12 apostola nepismenosti hoće

Sigurna sam da negdje u Hrvatskoj postoji barem jedna, a vjerojatno i stotinjak gospođa koje bi na izborima svoj glas dale kandidatu koji bi obećao da će zabranit da se na Eurosong šalju pjesme na eMgleskom. Vjerujem da je među takvima i gospođa koja me neki dan na Instagramu pitala vjerujem li u koronu. “Vjerujem, naravno” – rekla sam, i dodala da mislim da joj je pitanje otprilike na razini pitanja vjerujem li u vodu. “A kako vjeruješ u koronu ako ju nisi imala?” – spremno me dočekala s potpitanjem koje je vjerojatno već puno puta koristila kao argument. Jednako kao što vjerujem i u sidu i u 9 milijuna dolara, gospođo. Nismo nastavile raspravu jer u 2021. imam novo pravilo koje mi brani da ulazim u diskusiju s osobama koje bi na kvizu općeg znanja izgubile od mačke ili breskve, ali svejedno, utisnula mi se u mozak na dovoljno dugo da me podsjeti na nešto jako važno – ona će ove nedjelje sigurno izaći na izbore. Sto posto. Nema šanse da neće… piše Andrea Andrassy za Miss7 / 24 sata.

10.05. (11:00)

Kome trebaju teške teme

Andrea Andrassy: “Znala sam da će ovo past”, “Ne radi mi Facebook”: Najveći hitovi iz foldera “stvari koje mame govore”

Ne znam sjećate li se – ili neznam dali se siječate, ovisno na kojoj ste strani anedemagogije – da sam prije tri tjedna odlučila uzeti mini-godišnji za mozak. Ideja je bila da na tjedan dana ignoriram sve crno, sivo i pljesnjivo na (hrvatskom) internetu, a kad je nakon isteka 7 dana došlo vrijeme da se vratim u realnost, odlučila sam da neću. Krenulo je kao tjedan dana odmora, a danas vam želim dobrodošlicu u četvrti tjedan u kojem nema silovatelja, ubojica djece i ostalih tumora koji metastaziraju našom svakodnevicom (i oglasnim prostorom). Odjednom sam imala puno više elana za treniranje kod kuće, više inspiracije za zdravu prehranu, počela sam piti više vode, a čak sam i smršavila 3 kile. Ovo sve je naravno potpuna izmišljotina, ali ako ekipa koja je naplaćivala parking ispred bolnice smije na plakatima govorit da želi bolji grad za sve nas, ja smijem reć i da sam smršavila 7 kila ako želim. Uglavnom, vedre teme, tjedan 4 (od 4)… – i dalje samo veselo piše Andrea Andrassy za Missy 7 / 24 sata.