Andrea Andrassy o dva pristupa bolesti: Preuveličavanje i - umanjivanje - Monitor.hr
27.09.2018. (16:30)

Kad sam sebi uspiješ slagati...

Andrea Andrassy o dva pristupa bolesti: Preuveličavanje i – umanjivanje

Čudno je kako ljudski mozak (ili u mom slučaju, nemozak) sam prilagođava ozbiljnost bolesti onako kako mu paše. Moj nemozak pri pomisli na bolest ima 2 pristupa. Prvi pristup je preuveličavanje svega… Drugi pristup je umanjivanje svega.


Slične vijesti

01.10. (18:30)

Svi ih imamo

Andrea Andrassy: Ne postoje glupa pitanja – netočno, upoznajte moj Google search history

Kažu da ne postoje glupa pitanja, znam da se definitivno nisu susreli s mojom Google bilježnicom. Neke stvari (većina) će vam vjerojatno zvučat nevjerojatno glupo, smije vam bit neugodno. Why do feet smell like cheese? Ovo je počelo je kao neobavezno pitanje koje je netko postavio na kućnom druženju u subotu navečer. Uglavnom, dok ste vi tulumarili okolo i trošili novce na alkohol i taksi za doma, ja sam za sve nas saznala da su bakterije zaslužne za dozrijevanje sira iste bakterije koje se druže na nogama, a njihovi metabolički procesi rezultiraju specifičnim mirisom pa noge zato nekad smrde po siru, a sir po nogama – piše Andrea Andrassy na blogu.

27.09. (12:00)

Možda ne vidiš dobro?

Andrea Andrassy: Kako preživjeti u svijetu ako teško pamtiš lica

Ja sam, na primjer, toliko netalentirana da sam prije par godina svečano obranila doktorat iz neprepoznavanja ljudi – kad nisam prepoznala vlastitog bivšeg dečka. Ne bivšeg s kojim sam bila u osnovnoj školi i nisam ga vidjela od početka puberteta – bivšeg s kojim sam bila dvije godine ranije. Ne samo da ga nisam prepoznala – mislila sam da “se gledam” s nekim novim, zgodnim likom… i tako gleda i piše o životu oko sebe Andrea Andrassy

20.09. (10:00)

O svemu i ničemu i tetku koji je zamijenio Google i Facebook

Andrea Andrassy – O samopopisu. Plus popis glupih rečenica koje obožavaju stanovnici interneta

I, kakav wc imate doma – s vodokotlićem ili bez? Nije ništa strašno – puno gora i neugodnija pitanja se postavljaju na Božićnom ručku, kad te tetka koja te vidi jednom godišnje ispituje intimne detalje o životu i jajnicima. “Kad ćeš se udat i zašto još nisi” je puno invazivnije od “ima li vaše kućanstvo barem jedno grlo stoke?” Btw, ja sam u kategoriji nekretnine navela Orbitrek, što naravno nije istina, ali je preglupa fora da ju ne podijelim s vama. Život je ljepši kad znaš uživat u glupim forama, a ljudi koji ih znaju cijenit su najbolji ljudi. Zato ćete, ako ste najbolji ljudi, znat cijenit najgoru foru koju ćete čut danas (a možda i cijeli mjesec): Kako se zove Francuz koji je djetetu zabranio izlaske? Jean Claude Van Nedam. Kad smo kod ljudi koje puštaš u stan – znate koje bi pitanje bilo dobro postavit na popisu stanovništva? “Tražite li od ljudi da se izuju kad dolaze kod vas?” – i tako misli lete brzinom svjetlosti i sve to uspješno hvata Andrea Andrassy.

Pročitajte više na: https://miss7.24sata.hr/miss7-blog/pocivao-u-miru-boz-i-jem-high-five-veliki-popis-internet-stanovnistva-37629 – miss7.24sata.hr

13.09. (09:00)

Roman toka svijesti gradske cure

Andrea Andrassy: Srdačan pozdrav, kako ste?

Uz ideju da imam bruh, prošli tjedan sam imala i ideju da mi se netko naslonio na prsa čizmom – onaj divan osjećaj kad te stres krene pritiskat i ne možeš ga se riješit razumnim mislima. “Od čega si TI pod stresom?” – sigurno će pitat barem jedna osoba, što nikog neće previše iznenadit. Svijet je prepun “stres policije” – ljudi koji misle da je stres natjecanje i status koji moraš zaslužit, a oni posebna komisija koja dodjeljuje dopuštenje. Pripadnici stres policije najčešće misle da nitko osim njih ne radi baš ništa i da svatko osim njih po cijele dane trčkara livadom i broji tratinčice, a tu i tamo se nađe i ekstra inspirirani primjerak koji te pita “a ti imaš PRAVI posao, od 9 do 5?” ili ti javi da je djeci u Africi gore… tako lista slike iz svoje glave Andrea Andrassy, a vi imate osjećaj da skrolate niz Instagram ili kratke storije.

06.09. (13:00)

Sjedi, 4+

Andrea Andrassy: Sretan početak školske godine svima koji slave

Btw, jesu i vas plašili internatom kad ste bili mali? To i “idem u školu na informacije” su bile moje dvije najveće noćne more. Nego, za slučaj da ste zaboravili jer ja pričam puno i u sto smjerova – u ponedjeljak je prvi dan škole. Često razmišljam koliko bi se bilo lijepo vratiti u školske klupe na tjedan dana, pogotovo ako se možeš vratit u prvi tjedan škole, kad je sve bilo opušteno i (skoro) nitko nije davao zadaću. Često razmišljam i o tome koliko smo korisnih stvari mogli naučit u školi umjesto onih koje smo stvarno učili. Ne kažem da se u školi uče beskorisne stvari – ne mogu ni nabrojat u koliko mi je situacija pomoglo to što znam navest sve dijelove lista – samo kažem da bi se u standardne predmete moglo ubacit nekoliko sitnica zbog kojih bi svijet sigurno bio bolje mjesto… i ide Andrea Andrassy po svi predmetima, od Hrvatskog jezika do Vjeronauka.

03.09. (20:30)

Ovo mi je škola

Andrea Andrassy: Što su nas mogli naučit umjesto peronospore vinove loze

Često razmišljam koliko bi se bilo lijepo vratiti u školske klupe na tjedan dana. Često razmišljam i o tome koliko smo korisnih stvari mogli naučit u školi umjesto onih koje smo stvarno učili. Tipa, ja čak ni nakon završenog fakulteta i smjera Financije ne znam napravit točnu poreznu prijavu, ali zauvijek ću znat -h, -nulti, -nulti, -smo, -ste, -še, kako prepoznat peronosporu vinove loze i što je mitohondrij. Jer kad dođe sezona poreznih prijava, najvažnije je znat kako se nervirat u aoristu i da je mitohondrij stanična organela eukariotskih stanica koja služi kao izvor stanične energije – piše Andrea Andrassy. 24sata

30.08. (10:00)

To tell long story short

Andrea Andrassy: Teorija filane paprike – Kako manje razmišljati o tome što drugi misle

Malo stvari na svijetu volim kao filanu papriku – rijetko koje jelo je toliko savršeno na toliko razina. Em je meso, em je povrće, em je na žlicu, em je za toćat kruh, vraća u djetinjstvo i koliko god je u teoriji nenormalno da ju jedeš na +35, i dalje je najbolje na svijetu. Filana paprika je oblog za tijelo i utjeha za dušu. I jedna je od rijetkih stvari za koje baš svi znamo da nije važno kako izgleda, nego kakva je iznutra. Enter (Sandman) gospođa Vlasta – prije nekoliko tjedana, netko je popljuvao moju prekrasnu filanu papriku nakon što sam ju objavila na Instagramu. Jest da nije bila neka spektakularna slika, ali kome bi ikad palo na pamet da je to važno – pa SVI znaju da je kod filane paprike važna supstanca i da se ne natječe za miss fotogeničnosti… Da ne duljim – rekla je nakon što je već napisala 2068 riječi – i dalje je bila najfinija na svijetu, i dalje je imala okus po sreći. Zadnja meditacija ispričana kroz teoriju filane paprike ide ovako – uvijek će postojati netko tko želi umanjiti tvoju sreću jer njemu ne izgleda onako “kako bi trebala”… – mudruje tako Andrea Andrassy u cijelom tekstu, a nakon toga sam po prvi put doista pročitao disclaimer koji uvijek stoji ispod kolumne: “Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva.” Ajde redakcijo i uredništvo probajte ne bit toliki roboti.

23.08. (11:00)

Ženski Seinfeld, o ničemu

Andrea Andrassy: Stup srama za neplaćene režije, stup olakotnih okolnosti za sve ostalo

I meni se nedavno dogodilo neplaćanje računa. Ne 18 tisuća kuna, ali 1800. Kriv je moj stolar. Zapravo nije – kriva sam ja – ali na sudu bi možda prošlo i ovo prvo, pod uvjetom da imam uredne obiteljske prilike. Loša izlika loading in 3… 2… 1… Zbog nove police koja mi je prekjučer napokon postavljena u ured, staru sam preselila u drugu sobu praktički dan nakon što je stolar uzeo mjere, a upravo na toj polici stoji kutija u kojoj držim uplatnice. Stolar je u međuvremenu slomio nogu (već treći koji se ozlijedio baš kad se radi nešto moje, ali prvi kojem vjerujem), izrada je kasnila par mjeseci, a ja sam na račune u kutiji zaboravila jer ih nisam vidjela. Jednako kao što zaboravim na paradajz u frižideru ako ga ne vidim, s tim da se zaboravljeno povrće vrlo brzo počne osjetit… nije putopis iz Španjolske, al su neplaćeni računi za struju, nema veze, pozvani ste ući u glavu gradske cure. (Nisu joj čak ni isključili struju.) Andrea Andrassy

22.08. (09:00)

Ljetno štivo

Andrea Andrassy: Koliko pari gaća nosite sa sobom kad idete na put? Koliko čarapa?

Pitala sam ovo ljude na Instagramu prije par tjedana, kad sam se pakirala za Španjolsku – moja formula za 10 dana ljetnog putovanja (koje ne uključuje plažu i badiće) je 30 pari gaća i 5 pari čarapa. Pitala sam ovo ljude na Instagramu prije par tjedana, kad sam se pakirala za Španjolsku – moja formula za 10 dana ljetnog putovanja (koje ne uključuje plažu i badiće) je 30 pari gaća i 5 pari čarapa. Kad je u pitanju ljetovanje s uključenom plažom, ponesem manje gaća… ali ne puno manje. Inbox mi se ubrzo napunio pitanjima tipa “koji će ti k više od jednih gaća dnevno”, što onima koji znaju ne moram objašnjavat, a onima koji ne znaju vjerojatno ne mogu… ali sasvim nebitno, svatko ima svoju formulu za gaće i čarape, a ovo je moja. Iako, ne mogu reć da me nisu zabrinule detaljne poruke sa savjetima o tome kako da “uštedim” na gaćama, a koje uključuju manje tuširanja i posljedično, manje presvlačenja. Ako ništa, sad su mi malo jasnije arome koje se često osjete u ženskom wc-u. (Nadam se da ovo ne čitate uz neki obrok – ako čitate, manje ćete pojest, you are very welcome)… – to je naravno samo jedan od niza tema koja su se našle u tipičnoj kolumni toka svijesti Andree Andrassy.

09.08. (10:00)

Ko se boji korone još

Andrea Andrassy: Priča iz Madrida – Predivan grad i “Quiet building” s tuđim zmazanim gaćama

Ok, vamos. Madrid je grad kojem sam se veselila puno više nego Barceloni jer ga je moja mama posjetila prije nekoliko godina i nije mogla prestat pričat o tome koliko se zaljubila. Tamo smo 5 dana, a moj plan je da se u proljeće sljedeće godine vratim na mjesec-dva i napokon dovršim učenje španjolskog koji mi super ide – dok ne naiđem na riječ koja mi fali, pa mi odjednom super “nejde.” (Nejde je bolji izraz od “ne ide”, ali ni tu se ne morate složit sa mnom). Stan je u kojem odsjedamo je veći i komforniji od onog u Barceloni, plus, svaka ima svoju kupaonu, što je blagoslov – pogotovo na putovanjima. Ali, za razliku od stana u Barceloni, ovaj nećete vidjet jer ako stavim slike stana, onda ne smijem ispričat pola stvari koje su nam se dogodile unutra. Znate one ljude za koje ste sigurni da bi vas mogli tužit ako im ostavite loš review? E, naš “gazda” ostavlja točno takav dojam, a meni se to ne da… tako se nastavlja putopis Andree Andrassy iz Španjolske.