Andrea Andrassy: Srdačan pozdrav, kako ste? - Monitor.hr
13.09.2021. (07:00)

Roman toka svijesti gradske cure

Andrea Andrassy: Srdačan pozdrav, kako ste?

Uz ideju da imam bruh, prošli tjedan sam imala i ideju da mi se netko naslonio na prsa čizmom – onaj divan osjećaj kad te stres krene pritiskat i ne možeš ga se riješit razumnim mislima. “Od čega si TI pod stresom?” – sigurno će pitat barem jedna osoba, što nikog neće previše iznenadit. Svijet je prepun “stres policije” – ljudi koji misle da je stres natjecanje i status koji moraš zaslužit, a oni posebna komisija koja dodjeljuje dopuštenje. Pripadnici stres policije najčešće misle da nitko osim njih ne radi baš ništa i da svatko osim njih po cijele dane trčkara livadom i broji tratinčice, a tu i tamo se nađe i ekstra inspirirani primjerak koji te pita “a ti imaš PRAVI posao, od 9 do 5?” ili ti javi da je djeci u Africi gore… tako lista slike iz svoje glave Andrea Andrassy, a vi imate osjećaj da skrolate niz Instagram ili kratke storije.


Slične vijesti

21.03. (20:00)

Gdje mi je mobitel? (tražim ga i držim u ruci) Koliko je sati? (prije sekundu sam pogledala na sat)

Andrea Andrassy: ljudi često lakše funkcioniraju kad imaju popis, a nama koji smo “glupi i nesposobni” popis nije opcija, nego stvar bez koje ne možemo

Koncentracija nekima dolazi lakše, nekima teže, a danas je toliko stvari koje nam odvlače pažnju i sasvim je normalno da se nekad potpuno izgubimo u jednostavnim zadacima koji drugima naizgled ne predstavljaju nikakav problem. I koliko god nam je draže glumit da uvijek imamo kontrolu nad danom i vlastitim mislima, nekad nije loše priznat da povremeno stojimo u kuhinji i nemamo pojma što tamo radimo. I vjerojatno nas ima puno više nego što mislimo, ali o tome ne pričamo dovoljno često pa mislimo da smo sami u svojoj nesposobnoj gluposti –  piše o svakodnevnim borbama s koncentracijom Andrea Andrassy u svom novom blogu. (miss7)

12.03. (11:00)

Sve je hitnije i bitnije od stvarnog života, a nikad nije bilo manje hitno ni manje bitno

Povratak u 2000-te s Andreom Andrassy

Jedva čekam da odrastem – govorili su nam davno da nismo svjesni koliko nam je lijepo i da ima gorih stvari od sutra ponesite šestar, ali nismo im vjerovali. Ne znam za vas, ali ja bi se odmah vratila u vrijeme zadaćnica, šestara i ispričnica, vrijeme kad je 2000. bila prije godinu, dvije ili tri, a ne 24 – razmišlja o nekim jednostavnijim vremenima u svojoj kolumni Andrassy te zaključuje – Imali smo jako malo u odnosu na sve ovo što imamo danas, a što nam je zapravo falilo? Ništa, a danas od silnog svega što imamo – i svega što želimo imat – ne stignemo ni odradit jednu prehladu u miru. Stignemo u teoriji, naravno, ali ne bez osjećaja da kasnimo za svijetom koji trči dok mi odmaramo. (miss7)

11.01. (17:00)

Spoiler alert: Nisu.

Andrea Andrassy: Zamislite na sekundu trulež u glavi osobe koja poštaru prijeti otkazom… a onda zamislite koliko su takvi stvarno hrabri

Andrea Andrassy u svojoj novoj kolumni, kroz zanimljive anegdote i dojmljive susrete s poštarima, istražuje kako neki ljudi postaju agresivni i prijeteći zbog kašnjenja paketa. S jedne strane, susrećemo tople geste poput darivanja poštara, dok s druge strane otkrivamo tamnu stranu ljudske prirode gdje se neki ljudi ponašaju kao privilegirani Karen ku*ac, pa zaključuje:

Prvo, iako je zapravo bilo zadnje – ljudi su često zlobna, privilegirana govna.

Drugo, ako imate potrebu popizdit na poštara, zapitajte se biste li se usudili s jednakim gnjevom popizdit na ljude koji su mu nadređeni. Ako je odgovor ne, pustite poštara na miru.

Treće, probajte se sjetit da su poštari ljudi koji rade nemoguć posao u nemogućim uvjetima, a mi o tome najčešće ne znamo gotovo ništa.

Četvrto, bilo bi dobro da imamo Karen registar – ako urlaš na poštara zbog kreme, dobivaš zabranu osobnog uručenja, izvoliš na šalter. Ako se dereš i na šalteru, otvori poštanski pretinac jer nisi siguran za ljude.

Peto, poštar je popstar. Ne zato što nikad nema vremena, nego zato što većinu vremena kojeg nema ostaje normalan, unatoč nasilju s kojim se svakodnevno susreće zbog obične kreme za lice.

04.01. (13:00)

Zanimljivije je dok riskiraš život nakon svakog shoppinga

Andrea Andrassy: Male novogodišnje odluke koje će vam stvarno promijenit život


Dobro došli u 2024., godinu u kojoj ljudi rođeni 1984. slave četrdeseti rođendan, što nema nikakvog smisla jer su osamdesete bile prije maksimalno petnaest godina, ali tako je kako je. Sad treba krenut u nove pobjede, što se sigurno nikom ne da, ali moramo svejedno jer tako piše na internetu – piše Andrea Andrassy u novoj kolumni. Osim toga što su joj, kao i većini osamdesete bile „jučer“, donosi zanimljive novogodišnje odluke. Neke od njih su da će sve što je izvadila iz ormara tijekom isprobavanja – odmah vratiti na vješalicu. Ne za tjedan dana, nego odmah. Odlučila je i da će, kao i svi normalni ljudi nakon kupovine ići po stvari u auto u više navrata, a ne riskirati život i sve nositi odjednom. Priželjkuje si i manje propalih salata u frižideru koje nikako da pojede na vrijeme te da serije gleda bez mobitela. Od sada će obavezno popiti vodu nakon izlaska, a leđa će čuvati tako da kauč koristi kao normalna osoba kojoj trebaju leđa.

17.12.2023. (17:00)

Problemi s glavom

Andrea Andrassy: “Što ako mi nađu nešto?”

Što ako mi pronađu tumor? Što ako mi pronađu cijelu familiju tumora? Što ako mi kažu da sam trebala doć kad sam imala 18 jer bi mi tad stigli pomoć, a sad je kasno? Što ako su pokloni koje sam donijela nećaku za Svetog Nikolu zadnji koje ću mu donijet? Zašto nisam otišla na vrijeme? Trideset minuta nakon ulaska u magnet, stajala sam ispred monitora tehničara koji mi je obznanio da je osim kosti pronašao samo mozak. “Da sam barem ovo napravila ranije”, pomislila sam sto puta nakon operacije, ali bilo je besmisleno razmišljat o onome što je moglo bit. Bitno je da sam napravila, a sreća je da je problem bio samo estetske prirode… Detaljnije u kolumni Andree Andrassy.

04.12.2023. (08:00)

Iz života jedne šopingholičarke

Andrea Andrassy: Koliko često imate osjećaj da smetate zaposlenicima u dućanu?

Prije nego što vam kažem doviđenja i poželim ugodan dan, jedan mali disclaimer pomirljive naravi – znam da se većina ovih stvari ne odnosi na većinu normalnih ljudi u dućanu, znam i da je svima nekad teško, pogotovo kad rade s ljudima koji se ponašaju kao da su u štali, a ne u shoppingu, ali znam i da se zbog ovih pentagonskih persona sve češće osjećam kao da u tom istom dućanu samo smetam. Vi ćete mi javit jesam li luda i je li ovo imaginarni bezobrazluk koji živi samo u mojoj glavi, a ja idem vratit dvoje hlača prije nego što izađe kolumna jer će mi kasnije bit neugodno – primarno zbog ovih koji su dobri i normalni, a koji dijele radno mjesto s ovim drugima. To je kraj kolumne Andree Andrassy u kojoj priča o još jednoj hrvatskoj tragediji.

13.11.2023. (11:00)

Hrvatske tragedije

Andrea Andrassy: Zašto ljudi smiju bit smrdljivi i glasni, a mi drugi se moramo naviknut?

Ako zvuči kao da tražim previše, neka zvuči – ako je “nemoj stvarat nepotrebnu buku”, “nemoj smrdit” i “nemoj ulazit u tuđi prostor” stvarno toliko neprimjeren popis zahtjeva, ja ću ponosno nosit titulu teške osobe. Glava mi je već ionako teška – netko će reć da je to zato što sam preosjetljiva, ja ću reć da je to djelomično točno, ali i dalje mislim da je najveći krivac to što ljudi sve više gube osjećaj za druge. Srdačan pozdrav od preosjetljivog idiota s migrenom – dok ja tražim tablete, vi mi javite ako mislite da tražim previše. Tako zaključuje svoju kolumnu Andrea Andrassy. Rezultat čitanja bi mogao biti da vam ogadi put avionom, pomisao da odete u Milano, kao i odlazak u slastičarnu, općenito izlazak iz kuće. A što se tiče odgovora na pitanje, možda ne bi bilo loše kad se piše o trovanju svim i svačim biti ipak manje toksičan.

07.11.2023. (08:00)

Nicht schtipen!

Andrea Andrassy: Molim vas, UVIJEK se čudite ako vas netko uštipne

Nije isto kad te netko uštipne i kad te uštipne netko “važan”, to svi znamo, a gotovo svatko je nekome dovoljno važan – osim uštipnutih žena, one su manje-više uvijek nevažne. I onda se opet, uvijek i stalno čudimo zašto žene šute i zašto nisu odmah reagirale. Nemojte se čudit ako vas netko uštipne, to vam je sigurno zbog hlača, potvrdili smo već previše puta, evo opet prošli tjedan – i čini se da nemamo plan kolektivno preć na ideju da su čudni oni koji štipaju i oni koji ih štite. Nažalost, ništa čudno za Hrvatsku – tu se i dalje najviše čudimo kad pomaknemo sat pa mrak pada u 16:30, druge vrste mraka su zanemarive – piše Andrea Andrassy za Miss7

31.10.2023. (08:00)

Je baš ćete o tome čitati ovdje

Andrea Andrassy: Ekskluzivni detalji o razvodu Elle Dvornik koje vam mediji prešućuju

Ako me dobro znate, onda znate da ovo iz naslova nije današnja tema jer znate da kod mene nećete čut tuđe privatne stvari. Današnja kolumna se trebala zvat “čime se bave Hrvati?”, ali to nije dovoljno klikabilno, a bilo mi je važno da kliknete – što naravno ne znači da nećemo malo popričat o tome čime se bave Hrvati… Znamo da je Hrvatska jedno veliko Ministarstvo tuđih poslova – ljudi se jedva čekaju bavit drugima, valjda jer je to lakše nego da se bave nečim korisnim, tipa pranjem vlastitih prozora… ili zubi… “Ne zanima nas Ella Dvornik” (ali smo kliknuli). “Prestanite nas maltretirat podjelom imovine Gorana Ivaniševića” (ali smo kliknuli). “Boli nas k za torbicu Maje Šuput” (ali smo kliknuli). “Pišite o pametnim, mladim ljudima koji nešto rade” (nećemo kliknut, samo seremo da bi drugi vidjeli da smo duboki)… I fakat Andrea Andrassy piše o jednom takvom mladom dečku.

10.10.2023. (11:00)

Gnjevna i prljavih ruku

Andrea Andrassy: Ispovijest osobe koja ne razumije pipe

Rekla sam vam da je tema beznačajna, ali svejedno želim pitat – nije li život već dovoljno kompliciran bez da još u trenutcima kad se samo želimo popiškit moramo rješavat male “zabavne” zadatke na vratima? Zašto nas gnjavite tamo gdje ne treba? Zašto pipa ne može bit normalna, nego “I’m a genie in a bottle, you gotta rub me the right way?” Evo vam primjer – moja najbolja prijateljica trenira u jednom centru koji u wc-u ima pipu koja se otvara pomoću onih old school, željeznih ventila. Lijepi su, crveni, izgledaju fora. I sve djeluje jednostavno – ventil se otvara tako da ga zavrtiš ulijevo ili udesno, ali naravno da apsolutno ne. Probala je par puta, zaključila da očito nema vode i odustala, a kad je napokon pitala nekog da joj pomogne oprat ruke (što je nešto što ne bi trebali tražit nakon navršenih 5 godina života), dobila je veselu uputu: “A neee, pa ovi ventili se ne vrte, morate ih povuć prema sebi i onda ih nagnut malo ukoso.” Zašto? Kome? Čemu? – pita se Andrea Andrassy u kolumni za Miss7