Andrea Andrassy: Sretan početak školske godine svima koji slave - Monitor.hr
06.09. (11:00)

Sjedi, 4+

Andrea Andrassy: Sretan početak školske godine svima koji slave

Btw, jesu i vas plašili internatom kad ste bili mali? To i “idem u školu na informacije” su bile moje dvije najveće noćne more. Nego, za slučaj da ste zaboravili jer ja pričam puno i u sto smjerova – u ponedjeljak je prvi dan škole. Često razmišljam koliko bi se bilo lijepo vratiti u školske klupe na tjedan dana, pogotovo ako se možeš vratit u prvi tjedan škole, kad je sve bilo opušteno i (skoro) nitko nije davao zadaću. Često razmišljam i o tome koliko smo korisnih stvari mogli naučit u školi umjesto onih koje smo stvarno učili. Ne kažem da se u školi uče beskorisne stvari – ne mogu ni nabrojat u koliko mi je situacija pomoglo to što znam navest sve dijelove lista – samo kažem da bi se u standardne predmete moglo ubacit nekoliko sitnica zbog kojih bi svijet sigurno bio bolje mjesto… i ide Andrea Andrassy po svi predmetima, od Hrvatskog jezika do Vjeronauka.


Slične vijesti

Petak (22:00)

Pretjerana nesebičnost je precijenjena

Andrea Andrassy: Adventski kalendar sebičnih djela

Dan za sutra ću: Carpe diem je predivna ideja – pogotovo kad ju netko krasopisom istetovira na podlakticu pored ‘Lorena 17.3.2006.’ – ali to ne znači da moraš maksimalno iskoristit baš svaki dan. Na primjer, tko kaže da baš danas moraš oprat kosu? Ne moraš. Nemoj. Čista kosa je precijenjena, ostani na kauču i gledaj TV. Carpe tomorrow. Dan za ne može: Na svijetu postoje dvije vrste ljudi – oni koji ne znaju reć NE i oni koji su puno sretniji. Ne moraš odmah krenut s velikim stvarima, dovoljne su i sitnice – za početak, nemoj pustit nekog da se prestroji ispred tebe, ne moraš uvijek baš ti bit osoba koja pušta druge. Nisi đubre, i tebi se negdje žuri. “Ne može” je pola zdravlja, a zdravlje je najveće bogatstvo koje možeš imati – piše Andrea Andrassy. 24sata

24.11. (23:00)

Danas sam luda, želim samoću

Andrea Andrassy: Ljudi koji “ne vole” ljude – kratke upute za korištenje introverta

Postoji ta neka društveno prihvaćena ideja na nije normalno htjet bit sam i da to automatski znači da si usamljen i čudan – a zapravo, “normalno” ne postoji. Postoji samo ono što tebi paše i ono što ti ne paše i nijedno ni drugo nije čudno. Na primjer, moju mamu hrane ljudi – što veća gužva, to bolje, što više različitih podražaja i glasova, to je sretnija i svaki duži period samovanja joj teško pada. Mene ljudi prazne – čak i kad sam okružena onim najdražima, treba mi vrijeme u kojem se “pacam” u vlastitom miru i tišini. Za jedan dan intenzivnog druženja s ljudima mi treba minimalno jedan dan oporavka, bez ikoga. I sve ovo je zapravo sasvim normalno, ali mi koji smo skloni samoizolaciji (bez uputa stožera) često ispadamo čudni, teški, a nekad i nepristojni ili čak umišljeni jer se jednostavno manje volimo družit – piše Andrea Andrassy. Miss7

22.11. (09:00)

Virginia Wolf na 24 sata

Andrea Andrassy: Spavanje popodne i kelj – stvari koje smo mrzili kao djeca, a danas ih jedva čekamo

Dobro dođe kad se među kurvama, ovcama i ljudima koji misle da su “plandemija” i “dnovinar” inovativne ideje odjednom pojavi priča o ručku ili gablecu – tad se barem na trenutak prisjetiš da smo na kraju dana svi samo ljudi koji vole pojest dobar ručak. Zato kelj, jer nekad samo treba sjest, ugasit mozak i pričat o jelima na žlicu. Napravila sam ga za 2 dana, ali vjerojatno ću ga produžit i na 3 – meni je najdraži uz kruh i hrenovke. Sad mi treba neka dobra tranzicija, a ne da mi se razmišljat, pa vas molim da zamislite da vam po ekranu u slow motionu prolazi mlada Gabrijela Žalac na konju… zlatnim suncem okupana polako nestaje u suton… (Skok na kraj i poantu) Srdačan pozdrav, ugodan ostatak tjedna i zapamtite – svaki put kad svjesno ulazite u svađu na internetu, sami sebi dajete kaznu za koju vjerojatno nema potrebe. Pametnije je samo napustit situaciju i pojest nešto na žlicu. Evo vam tjedna mudrost Andree Andrassy. Ostatak priče je… tak-tak. Navikli smo i na bolje.

08.11. (09:00)

I ja bi tamo

Andrea Andrassy u Istanbulu: Tamo ti doslovno svatko pokušava prodat Chanel, čak i dok jedeš baklavu u restoranu

Evo upravo sam stigla iz Istanbula. Ne “upravo” kao jučer ili prije par sati – upravo, ovog trena, samo sam oprala avion sa sebe i sjela za “konpijuter.” Vi koji se družite sa mnom već neko vrijeme znate da nakon svakog putovanja imam praksu napisat detaljan putopis (i foodopis) o mjestu na kojem sam bila. Bila sam tamo 3 i pol dana, a Istanbul je prevelik i preimpresivan da stane u 3 i pol dana – barem kad je u pitanju izvještaj o putovanju. Inboks mi je pun pitanja o savjetima za Istanbul – što vidjeti, gdje jesti, “jesi bila kod Nusreta” i slično – zato ćemo danas imati brzinsko druženje uz korisne savjete za postojanje u Istanbulu. Neki od njih će biti i beskorisni, ali božemoj, nije sve u životu korist, gospođo Vlasta… (poveći skok na kraj) …Istanbul je sat vremena razlike od Hrvatske, a kad se prebacimo na zimsko računanje vremena, razlika se penje na dva sata – otprilike onoliko koliko traje i let, što je prekrasno jer imaš osjećaj da nisi izgubio ni minutu vremena. Nama se čak dogodilo da smo sletjeli “prije” nego što smo uzletjeli, pa imaš osjećaj da si odletio u prošlost… Vrlo opširno “za početak” piše Andrea Andrassy o svom putovanju. Ne propustiti cijeli tekst.

28.10. (17:00)

Blažena tišina

Andrea Andrassy: Zašto se odjednom svi toliko deru?

Danas je postalo sasvim normalno da postoje ljudi koji jednostavno ne isključuju zvuk – i ne samo da im nije neugodno kad im se mobitel zadere u prostoriji u kojoj se podrazumijeva mir, nego se neki i javljaju na telefon u kinu, usred filma. Djevojko u redu J, nerazmnožila se dabogda. A video pozivi, je li vam zapela za oko količina ljudi koja odjednom MORA telefonirat preko videa – u javnosti? A telefoniranje na spiker u kafićima i dućanima i tramvajima kad okolo stoje ljudi koji nisu (i ne žele bit) uključeni? – piše Andrea Andrassy na blogu.

25.10. (10:00)

Dnevnik melankolične introvertuše

Andrea Andrassy: Kako izgledaju izlasci na zalasku života

Može za početak minuta šutnje za stričeka koji je u emisiji Brak na prvu rekao “pojavila se žena koja ima 38 godina, na zalasku života?” Šalim se, šta vam je, nećemo trošit minutu na to – barem ja neću jer imam 36, što znači da mi je svaka minuta dragocjena. Ali kad smo već spomenuli zalazak – što života, što mozga – bila sam vani za vikend i ne mogu reć da nisam osjetila otrovni žalac starosti o kojoj striček priča. Svi koji me znaju, znaju da ne izlazim baš često jer su vani ljudi, a meni je to teško – izađem otprilike 5 puta godišnje, što bi 16-godišnjoj verziji mene zvučalo kao najgora kazna u životu, ali ovoj od 36 (na zalasku) zvuči kao idealna količina. Pet dana u godini za izlaske, 360 dana za oporavak – ako vam ova matematika zvuči krivo, vjerojatno niste introvert i vjerojatno vam oporavak od izlaska ne traje 5 do 7 radnih dana, na čemu vam od srca čestitam… piše Andrea Andrassy za Miss7/24 sata

01.10. (20:30)

Svi ih imamo

Andrea Andrassy: Ne postoje glupa pitanja – netočno, upoznajte moj Google search history

Kažu da ne postoje glupa pitanja, znam da se definitivno nisu susreli s mojom Google bilježnicom. Neke stvari (većina) će vam vjerojatno zvučat nevjerojatno glupo, smije vam bit neugodno. Why do feet smell like cheese? Ovo je počelo je kao neobavezno pitanje koje je netko postavio na kućnom druženju u subotu navečer. Uglavnom, dok ste vi tulumarili okolo i trošili novce na alkohol i taksi za doma, ja sam za sve nas saznala da su bakterije zaslužne za dozrijevanje sira iste bakterije koje se druže na nogama, a njihovi metabolički procesi rezultiraju specifičnim mirisom pa noge zato nekad smrde po siru, a sir po nogama – piše Andrea Andrassy na blogu.

27.09. (12:00)

Možda ne vidiš dobro?

Andrea Andrassy: Kako preživjeti u svijetu ako teško pamtiš lica

Ja sam, na primjer, toliko netalentirana da sam prije par godina svečano obranila doktorat iz neprepoznavanja ljudi – kad nisam prepoznala vlastitog bivšeg dečka. Ne bivšeg s kojim sam bila u osnovnoj školi i nisam ga vidjela od početka puberteta – bivšeg s kojim sam bila dvije godine ranije. Ne samo da ga nisam prepoznala – mislila sam da “se gledam” s nekim novim, zgodnim likom… i tako gleda i piše o životu oko sebe Andrea Andrassy

20.09. (10:00)

O svemu i ničemu i tetku koji je zamijenio Google i Facebook

Andrea Andrassy – O samopopisu. Plus popis glupih rečenica koje obožavaju stanovnici interneta

I, kakav wc imate doma – s vodokotlićem ili bez? Nije ništa strašno – puno gora i neugodnija pitanja se postavljaju na Božićnom ručku, kad te tetka koja te vidi jednom godišnje ispituje intimne detalje o životu i jajnicima. “Kad ćeš se udat i zašto još nisi” je puno invazivnije od “ima li vaše kućanstvo barem jedno grlo stoke?” Btw, ja sam u kategoriji nekretnine navela Orbitrek, što naravno nije istina, ali je preglupa fora da ju ne podijelim s vama. Život je ljepši kad znaš uživat u glupim forama, a ljudi koji ih znaju cijenit su najbolji ljudi. Zato ćete, ako ste najbolji ljudi, znat cijenit najgoru foru koju ćete čut danas (a možda i cijeli mjesec): Kako se zove Francuz koji je djetetu zabranio izlaske? Jean Claude Van Nedam. Kad smo kod ljudi koje puštaš u stan – znate koje bi pitanje bilo dobro postavit na popisu stanovništva? “Tražite li od ljudi da se izuju kad dolaze kod vas?” – i tako misli lete brzinom svjetlosti i sve to uspješno hvata Andrea Andrassy.

Pročitajte više na: https://miss7.24sata.hr/miss7-blog/pocivao-u-miru-boz-i-jem-high-five-veliki-popis-internet-stanovnistva-37629 – miss7.24sata.hr

13.09. (09:00)

Roman toka svijesti gradske cure

Andrea Andrassy: Srdačan pozdrav, kako ste?

Uz ideju da imam bruh, prošli tjedan sam imala i ideju da mi se netko naslonio na prsa čizmom – onaj divan osjećaj kad te stres krene pritiskat i ne možeš ga se riješit razumnim mislima. “Od čega si TI pod stresom?” – sigurno će pitat barem jedna osoba, što nikog neće previše iznenadit. Svijet je prepun “stres policije” – ljudi koji misle da je stres natjecanje i status koji moraš zaslužit, a oni posebna komisija koja dodjeljuje dopuštenje. Pripadnici stres policije najčešće misle da nitko osim njih ne radi baš ništa i da svatko osim njih po cijele dane trčkara livadom i broji tratinčice, a tu i tamo se nađe i ekstra inspirirani primjerak koji te pita “a ti imaš PRAVI posao, od 9 do 5?” ili ti javi da je djeci u Africi gore… tako lista slike iz svoje glave Andrea Andrassy, a vi imate osjećaj da skrolate niz Instagram ili kratke storije.