Andrea Andrassy: Treba li ženama muška dozvola za shopping i zašto ne? - Monitor.hr
06.05. (17:00)

Ništa nisam rekla ni tipu koji mi je na konferenciji rekao da sam jako lijepo pričala… za ženu

Andrea Andrassy: Treba li ženama muška dozvola za shopping i zašto ne?

Westgate o kritici da su im plakati seksistički: 'Ovo nema veze sa spolom, ne vidimo ništa sporno' | Telegram.hr

Ako ćemo se zgražat na ponižavajuće plakate, onda se moramo počet zgražavat na sve ostalo što je autorima reklame dalo jasan znak da su “ova” i “muška kartica” prihvatljiv narativ. Ako ne želimo seksizam i rodne stereotipe, onda ih trebamo rezat svuda i stalno: za početak, na radnom mjestu na kojem žena ima manju plaću od kolege koji radi isti posao, u dućanu s pločicama u kojem te prodavač tretira kao dvije sise s glavom i u autu s ograničenim likom koji govori da sve žene loše voze. Do tad nam preostaje isto ono što preostaje meni kad hodam po kvartu i tražim slanac – otić na mjesto na kojem razumiju moje potrebe i izbjegavat ona kojima nisam ciljana skupina. Mjesta na kojima je muška kartica preferirano sredstvo plaćanja su prva na popisu za izbjegavanje jer ju nemam, jebi ga. Nema ju ni Cher pa svejedno lijepo živi. Andrea Andrassy

Cher Quotes On Men. QuotesGram

 


Slične vijesti

23.09. (08:00)

Viša matematika

Andrea Andrassy: Subota je, vrijeme je za “girl math”

What is girl math? Here's how economic thinking can actually be fun. | Mashable

Riječ je o trendu u kojem žene dijele simpatične laži koje si govore da bi opravdale (prekomjernu) potrošnju. Na primjer: Ako sam nešto kupila za 30 eura i onda to vratila, zapravo sam zaradila 30 eura. Naravno, kako i priliči internetu, iz ovog su se trenda izrodile razne “škole misli” – s jedne strane imamo muškarce koji su #girlmath shvatili kao finalnu potvrdu da su žene glupe i nesposobne, s druge imamo žene koje su duboko uvrijeđene jer je to seksizam i promoviranje stereotipa da žene ne znaju s novcem. Imamo i nas koji smo negdje na sredini i koji u cijelom trendu vidimo samo dobru zajebanciju i potvrdu da smo svi povremeno kreativni kad je u pitanju opravdavanje troškova koji možda nisu bili nužni. Evo nekoliko “girl math pravila” za ugodan šoping:

  • Sve što je ispod 1 euro je praktički besplatno i ne priznaje se kao trošak.
  • Ako je nešto sniženo 50 posto, zaradila sam 50 posto iznosa, a tu dodatnu zaradu smijem potrošit na nešto za što bi inače trebala platit iz “svog džepa”.
  • Sve što je plaćeno karticom se praktički ne računa jer u novčaniku i dalje imam isti iznos kao i prije. Ako novčanik ne zna da sam nešto kupila, očito nisam.
  • Sve što je plaćeno kešom se ne računa jer mi je stanje na tekućem računu nepromijenjeno. Ako banka ne zna da sam nešto kupila, očito nisam.
  • Sve što si želim kupit, ali je preskupo, svejedno povremeno smijem kupit ako izgovorim magičnu rečenicu “Ne drogiram se pa imam budžet koji ne bih imala da kupujem kokain”.
  • Struja u stanu je uvijek besplatna – ako je račun već plaćen, onda je besplatna, a ako račun još nije plaćen, opet je besplatna.
  • Benzin koji je u autu je besplatan jer je već tamo. Andrassy

 

17.09. (20:00)

Slobodno kažite da sam bezobrazna glupača, ali...

Andrea Andrassy: Što mislite o “child-free” restoranima, hotelima i letovima?

Demonic' Kid Threw an 8-Hour Tantrum on a Flight & People Are Blaming the Mom | CafeMom.com

Mislim da bi svijet bio bolje mjesto da postoji više zona na kojima su djeca jednostavno zabranjena – ne na način da im se onemogući slobodno postojanje na mjestima kao što su avioni, hoteli i restorani, nego da se odraslima ponekad omogući da odaberu opciju da djece nema u blizini. Avion je odličan primjer. Uglavnom, let je trajao 14 sati, a oko mene su gotovo sve vrijeme trčala, skakala i urlala djeca mlade dame koja ih uopće nije pokušavala smirit jer “takva su djeca, ko vas jebe”. Stjuardesa nije mogla ništa jer “to su djeca”, ružni i tužni pogledi ostalih putnika nisu mogli ništa jer je majka odlučila ignorirat osnove pristojnosti. Godinu ranije sam na letu od 6 sati sjedila ispred klinca koji mi je cijelo vrijeme nogama udarao sjedalo, a mama i tata mu ni u jednom trenutku nisu rekli “Alo, još jednom i ići ćeš u internat.” Andrassy

 

16.09. (15:00)

"Snjeguljica danas više ne traži ljubav, nego sebe". Cool, ali ipak ne kužim: zašto žena mora birati, zašto ne bi imala oboje?

Andrea Andrassy: Smije li se moderna žena zaljubit ili je to zastarjeli koncept?

In New Brothers Grimm 'Snow White', The Prince Doesn't Save Her

Slobodno recite da sam rasist, ali nasilna inkluzivnost pod svaku cijenu nije baš najbolji odabir u svakoj situaciji, a to nam se sve češće gura kao jedino ispravno rješenje. Druga stvar koja me iritira puno više od činjenice da ni Snjeguljica više ne smije bit bijela jest prezentiranje ljubavi kao nečeg zastarjelog, neprihvatljivog i suprotnog “modernoj ženi”. Ako pogledate način na koji se unatrag nekoliko godina promoviraju novi-stari Disney filmovi, perspektiva je uvijek na istom tragu: “Glavna junakinja više ne traži ljubav, nego sebe” – i opet, to je odlično, ali traženje (ili slučajno pronalaženje) ljubavi sve češće dolazi uz negativnu konotaciju, kao da su se žene “opametile” i shvatile da je ljubav glupa, nepotrebna i nazadna. “Snjeguljica više neće htjet pravu ljubav, htjet će bit vođa, yeeeah!” – kako smo krenuli, do 2024. umjesto Snjeguljice možda dobijemo film “Linda Hamilton i sedam Terminatora”. Let’s nemojmo.  Andrea Andrassy

 

 

 

03.09. (09:00)

Ovo mi je škola

Andrea Andrassy: Povratak u prošlost jer sadašnjost smrdi po Instagramu

Počinje nova školska godina, a ja vas tim povodom vodim na jedno lijepo putovanje na kojem nema ni gužve, ni cestarina, ni budala koje svima kvare život jer voze 100 u lijevoj traci. Zapravo nema veze koja je godina, važno je da je prvi tjedan škole i da ste osoba koja na pitanje o vlastitim godinama ne kaže “Joj, bolje da ne znaš”, nego ih zaokruži na veći broj ili kaže “i pol” da bi zvučala barem malo starije; osoba koja ne zna što znači poziv na broj, IBAN, inflacija i ostale stvari koje nam remete mir. To je godina u koju putujemo, ona za koju odrasli govore “Ovo ti je najljepše vrijeme”, a mi im ne vjerujemo.

  • Imaš novu torbu i novu pernicu na tri kata s flomićima, bojicama i olovkama koje još nisu morale riješit nijedan test. Ovaj tjedan nema ispita, nema zadaće; jedini posao koji imaš je da se pojaviš u školi i prepišeš stvari s ploče, ali to je ionako sporedni posao – glavni je prepričavanje stvari koje su ti se dogodile tijekom ljeta, uz nekoliko izmišljenih situacija jer je sve zanimljivije kad lažeš da imaš “novog dečka koji živi u Italiji”.
  • Ne znaš se obuć, još se manje znaš našminkat, ali to ćeš shvatit tek za desetak godina – trenutno ti se čini da si modna ikona i da je Constance Carroll ruž koji ti je mama kupila na placu sve što ti treba da izgledaš točno onako kako izgledaju Spice Girls. Većina nove odjeće koju imaš je naslijeđena odjeća koju je prerasla starija sestrična – osim tenisica, mama ti je za školu kupila nove i bit će dobre još sigurno godinu dana jer su ti prevelike… Andrea Andrassy
12.08. (22:00)

Udana za posao

Andrea Andrassy: “Nismo spavali 48 sati”: Jel možemo prestat romantizirat ubijanje od posla?

Jeste primijetili koliko se unatrag nekoliko godina romantizira koncept “puno radim?” Nemojte me krivo shvatit, rad je predivan, pogotovo ako imaš luksuz da radiš ono što voliš, ali u zadnje vrijeme je pretvoren u hashtag koji manje-više govori da je normalno uvijek radit i uvijek bit dostupan. Bolesno je bit stalno dostupan, bolesno je provjeravat mail u 11 navečer, bolesno je glorificirat nespavanje i podržavat ideju da je posao najvažnija prva misao ujutro i zadnja misao prije spavanja – ali ako pitate #punotiradim ekipu s Instagrama koja se hvali da nikad ne spava, nije bolesno uopće, nego je cool i romantično. Bilo je i meni dok nisam shvatila da sam cijelo vrijeme zapravo – bila bolesna. Znate tko će najviše primijetit koliko puno radite i koliko rijetko uzimate pauzu? Obitelj, prijatelji i svi ostali ljudi za koje nikad niste dostupni – jer ste uvijek dostupni za posao. Andrea Andrassy

 

 

 

29.07. (14:00)

Save the freak show

Andrea Andrassy: Haarpenheimer: Mala kolekcija velikih ideja o oluji

Andrea Andrassy: Los Strangeles - ovdje nitko nije normalan, ali to nikome ne smeta - Monitor.hr

Dobro došli u Haarpenheimer – malu kolekciju velikih umova kojima ne mogu pomoć ni SMS upozorenja, ni prognoza, ni išta drugo iz domene zdravog razuma – jer oni uvijek znaju bolje.

  • Kategorija 1: Zašto me ometate? Čak i da sustav za SMS upozoravanje radi, ovi ljudi bi mu dali otkaz. Ljerka: “Ma meni ga ni ne treba!! Sve to izmišljeno samo da se skrene s neke teme”
  • Kategorija 2: Team “Be cool” To što vi mislite da je vani nevrijeme ne znači da je vani nevrijeme, nego znači da niste dovoljno cool, jel tako, Danijele i Zorane? Danijel: “Čul sam da se ovde skuplja ekipa kaj nikad ni vidla nevrijeme… Ima kakav foto/video s mjesta događaja?” Zoran: “Nije toliko dramatično, be cool!” Dakle, ovo nije nevrijeme, nego vi niste bili u Americi, a oni jesu. I zato, prestanite bit siromašni i odite u Ameriku na pravi vjetar pa će vam vaši rastureni krovovi djelovat smiješno.
  • Kategorija 3: Zašto ste uopće vani u vrijeme kad su na televiziji turske serije? Ako ste poginuli u oluji, sami ste si krivi jer landrate, a lijepo ste mogli bit doma. Zašto se vraćate s posla umjesto da se ne vraćate s posla? Zašto idete kod doktora na termin koji ste dogovorili prije godinu dana kad možete čekat još godinu dana? Zašto ste u tramvaju umjesto da ste doma? Zato što landrate, eto zašto. Blanka: “Zar se nije znalo da će biti nevrijeme pa je trebalo ići landrati umjesto sklonuti se?”
  • Kategorija 4: I reče Bog milostivi: “Danas sam živčan” Ako mi u Simsima možemo maknut ljestve i pustit nekog da se utopi, ako u Sim Cityju možemo u kategoriji “disasters” kliknut na opciju “tornado”, onda i Bog nekad može napravit isto, jel’da Arifa? “Kakav narod tako vreme niko boga ne postuje” Ne znam tko je Niko, ali molimo ga da se uozbilji jer Marko zna: “Bog dolazi po svoje”…  I reče Bog: “Dat ćete mi 20 deka purećih prsa, 20 deka goude i dajte malo rasturite ljudima krovove, nešto su mi se uljuljkali nakon onih potresa.”
  • I sad ako još možemo nekako povezat avion koji je uništila tuča i Boga, e to bi bilo divno! Može Ivo: “Cemu sluze avion vec da se prevozi ateizam? Covjek koji vjeruje u Boga nece se penjat u avion” Andrea Andrassy
24.07. (01:00)

“I love the church of Sweaty Donut!”

Andrea Andrassy: Tužni ste jer niste na plaži? Nakon što ovo pročitate bit će vam lakše

BUKA Magazin - Što je više trpeza na plaži, turizam mi je miliji i draži: Vidio sam svakojakih turista i njihovih običaja, ali...

Ako jeste na plaži, čestitam, a ako niste, možda će vam ovo što slijedi pomoći da vam ne bude žao što niste. U današnjoj ponudi imamo malu kolekciju najgorih ljudi na plaži. Pa krenimo:

  • Kelly family, 3-58: “Guten tag nama, drugi nek se snađu” Zauzeli 9 kvadrata obale, donijeli šator, ventilator, 18 luftića u obliku krokodila i dva mini frižidera iz kojih su pojeli svu hranu prije 11 ujutro. Deru se na njemačkom dok im djeca gaze po tuđim ručnicima, a ako ih pitaš da se stišaju, jebaćeti majku na hrvackom i reć da su iz Minkena (što znači da zaslužuju poštovanje, jasno). Čikovi, boce i ostaci hrane su njihov poklon plaži i pečat koji govori “Bili smo tu”. Sutra će roštiljat u šumi i zapalit Pašman.
  • Stipan, 58: “Negledaj ako ti nepaše” Glava Kelly family, upregnio suprugu da mu sasječe nokte na plaži jer se ovdje najbolje vidi. Ako ti nepaše, negledaj – ni u nokte, ni u jaje koje mu vidiš jer se sunča s raširenim nogama. Za vrijeme pedikure glasno telefonira na jezikima, što opet nema veze s tobom – neslušaj ako ti nepaše. Kasno popodne šalje sina koji se zove Kralj Zvonimir da mu kupi jogurt jer je izgorio – dobro će se namazat prije spavanja, madrac na kojem spava ionako nije njegov pa nema brige.
  • Bridget, 29: “I love the church of Sweaty Donut!” Došla iz Britanije jer joj je Hrvatska omiljena party destinacija – prošle godine se ispovraćala na Prokurativama, ove godine u Zadru right next to the Sweaty Donut, a uskoro planira i pohod na Zrće na kojem će ili ostat trudna, ili mrtva, ili oboje. Miriše na kokos, što je lijepo; ne pušta vodu u wc-u jer je lijena, što je ružno. Andrea Andrassy

 

16.07. (15:00)

Život je prekratak da radiš stvari koje ne želiš, ali misliš da se mora. Ne mora se

Andrea Andrassy: Servisne informacije za ljepši život

U subotu mi je bio rođendan; sad imam 38, što znači da mi se na Facebooku pojavljuje sve manje oglasa za Ultru, a sve više onih koji reklamiraju umetke protiv čukljeva – i da sve češće izgovaram stvari tipa “Ovi današnji mladi” i “U moje vrijeme…” Prije 22 godine mislila sam da su ljudi od 38 jako stari i jako mudri – ovo drugo sigurno nisam, što ne znači da ne smijem napravit popis malih životnih mudrosti koje sam prikupila putem. Ako može Pernar na Facebooku, onda možemo svi. Andrea Andrassy Slažemo se s tobom, Andrea, i sretan ti rođendan. A od savjeta koje si napisala, ovo su naši favoriti:

  • Umjesto “Čut ćemo se za kavu” kad znaš da nećete, možeš samo reć “Ajd bok”. Ispijanje kave s ljudima koji ti se ne daju je traćenje života.
  • Kad kupuješ stvari online, nemoj gledat kako nešto stoji na manekenki jer manekenka u većini slučajeva nema nikakve veze s tobom.
  • J.Lo ne izgleda dobro sa šiškama – šiške izgledaju dobro s J.Lo. Ovo je možda najvažnija stvar koju treba znati o životu.
  • Sasvim je OK reć da ne voliš muzeje (ako ne voliš muzeje). Kad si to napokon dopustiš, dogodit će se nekoliko stvari – prvo, na putovanjima više nikad nećeš morat buljit u 700 grčkih kipova s mikropenisima i govorit “ooooh” i “aaah” umjesto da za to vrijeme sjediš negdje i jedeš pizzu.
  • Ljudi koji te pitaju s kim si spavala da dobiješ neki posao te ne pokušavaju uvrijedit – pokušavaju saznat s kim trebaju spavat da dođu do posla.
  • Ignoriranje tuđeg mišljenja je wellness s pet zvjezdica.
  • Svijet je i dalje pun normalnih ljudi samo su ovi drugi puno glasniji na internetu.

 

 

09.07. (09:00)

Normalno nije u modi

Andrea Andrassy: Podmornice, mini slanci i burgeri od 17 eura, zašto više ništa nije normalno?

Sjećate se kad je ono jednom davno kuglica koštala dvije kune – ili dvije i pol ako ste išli na fancy mjesto? Još su nam dali da uzmemo pola-pola, što su uvijek zapravo bile skoro dvije cijele kuglice i život je bio nevjerojatno jednostavan i lijep… Probajte danas nabavit mini slanac u prvoj pekari koja vam padne pod ruku – teško da ćete uspjet. Ne samo da ga imaju tek u svakoj četvrtoj, nego će vas u prve tri gledat kao da ste upravo pokušali naručit litru benzina: “Ne držimo TO, hoćete pain au chocolat ili burek od jagode?”… kad ste zadnji put pojeli normalan, nepretenciozan burger koji ne glumi da je izašao iz instituta za izmišljene sastojke? Normalno pecivo (imamo vam brioche i lettuce wrap), normalna pljeskavica (imamo vam ovu od svetog goveda iz Andaluzije), s normalnim umakom (naš umak je domaća salsa od balzamične avokado pjenice)… 17 eura, ili 28 ako uzmete prilog od odležanog batata na kojem su spavale časne sestre… Btw, ovo nije priča o tome da su stvari skupe, ni o tome da se uvijek treba držat isključivo klasičnih, provjerenih stvari i da nikad ne treba eksperimentirat – ovo je priča o tome da nam normalno već odavno nije dovoljno dobro… ili nas barem pokušavaju uvjerit da nije… priča je tek započeta, Andrea Andrassy se vratila i zaželjela priče očito.

18.06. (09:00)

Vrijeme pakiranja

Andrea Andrassy: “Zašto imaš tako veliki kofer za 3 dana?” Zato što se pakiram kao idiot.

Srdačan pozdrav svima osim ljudima koji su odlučili da se čepovi više ne smiju odvajat od boca – ne znam je li vas već snašla ta nova nevolja u kojoj više ne možete popit Colu bez da vam se čep zabija u oko, ali sigurno bude. (Znam da je cilj plemenit i da će ovo doprinijet većoj količini reciklirane plastike, svejedno nam čep u oku smije ić na živce).
Kad je pakiranje u pitanju, postoje dvije vrste ljudi – oni kojima sve stane u mali kofer i oni koji se pakiraju normalno, plus “za svaki slučaj.” Uvijek sam bila ljubomorna na ove prve, koji u malom koferu imaju sve što im treba, ali nažalost, ja nisam ti ljudi. Nije da nisam probala – jesam, više puta, ali ne ide.
Ne mogu.
Ne znam.
Ne posjedujem tu supermoć…

Kako se pakira tako i piše, puno toga ima, za svaki slučaj, Andrea Andrassy.