Arhitekti detaljnije predstavili projekt Maksimira, odluka o gradnji čeka rješavanje žalbi - Monitor.hr
Utorak (22:00)

Ima da cvokoću zubima dušmani... od straha, ne samo od propuha

Arhitekti detaljnije predstavili projekt Maksimira, odluka o gradnji čeka rješavanje žalbi

Talijanski arhitekti Tommaso Fantini i Alberto Rossi iz studija VG13 predstavili su na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu pobjedničko idejno rješenje za Stadion Maksimir i SRC Svetice. Rješenje predviđa natkrivene tribine i povezivanje stadiona s parkom Maksimir, uz akustiku osmišljenu da zastraši protivničke igrače i navijače. Unatoč pobjedi na natječaju, projekt je naišao na nezadovoljstvo navijača i zadršku investitora. Trenutačno je ionako na čekanju u Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave zbog pristiglih žalbi. Jutarnji

  • Najveće sumnje javnosti bile su vezane uz udar vjetra, kišu i otvorene kuteve tribina. Arhitekti su pojasnili da su strukturu potvrdili inženjeri iz Buro Milana te su otkrili da se razmatra ugradnja dodatnog pomičnog krova na razvlačenje za ekstremne vremenske uvjete (po uzoru na Frankfurt). Naglasili su da je ovo tek konceptualni dizajn u ranoj fazi te da je kroz daljnju razradu i suradnju sa strukom i građanima moguće prilagoditi brojne detalje. tportal
  • tportal donosi četiri videoanimacije novog stadiona koji šalju malo drugačiju sliku od prvih rendera

Slične vijesti

Prekjučer (16:00)

Sviran vam je ofsajd

Vijeće arhitekata Europe traži poštivanje pobjede milanskog ureda na natječaju za Maksimir

Vijeće arhitekata Europe (ACE) uputilo je pismo premijeru Plenkoviću i gradonačelniku Tomaševiću povodom političkih pritisaka i osporavanja pobjede milanskog ureda VG13 Architects na natječaju za novi stadion Maksimir. ACE ističe da je međunarodni žiri jednoglasno odabrao pobjednika te da naknadna neslaganja ne smiju poništiti neovisnu stručnu odluku. Upozoravaju da narušavanje integriteta postupka šteti ugledu Hrvatske u Europi, podsjećajući na propali projekt “Plavi vulkan” iz 2008. koji je Zagreb ostavio bez stadiona. Pozivaju da se, uz potvrdnu odluku DKOM-a, odluka žirija poštuje i pobjednički koncept razvija u dijalogu. Jutarnji

Utorak (18:00)

Može li savršena render fotografija spasiti zgradu?

Najava 43. Piranskih dana arhitekture i hrvatske nominacije za nagradu Piranesi 2026.

Međunarodna konferencija Piranski dani arhitekture održat će se 20. i 21. studenoga u slovenskom Piranu i Portorožu uz temu “Koliko dimenzija ima arhitektura?“. Događaj otvara pitanja etičke i društvene odgovornosti struke, dok će kulminacija biti dodjela nagrade Piranesi za najbolja ostvarenja Srednje i Jugoistočne Europe. Izborom selektora Maroja Mrduljaša, Hrvatsku predstavlja pet nominiranih projekata (radioterapija u Zagrebu, Medicinska škola u Zadru, dvorana u Vodicama, Hotel Stellar i zgrada NTH u Varaždinu) te četiri studentska rada. Izložba nominiranih radova ostaje otvorena u galeriji Monfort do 30. prosinca. Vizkultura

26.09. (16:00)

Gospodo, klimava vam je statika

Otto Barić: Pobjednički stadion Maksimir u stvarnosti ne može stajati

Sin pokojnog trenera i nekadašnjeg hrvatskog nogometnog izbornika oštro je kritizirao pobjednički projekt novog Maksimira talijanskog studija VG13 Architects, upozorivši na nerealnu nosivost konstrukcije. Glavni problem, tvrdi Otto Barić, predstavljaju četiri divovske konzole raspona od 40 do 50 metara koje se međusobno drže. Prema Barićevoj procjeni, takvo rješenje ne zadovoljava propise Eurocoda niti stvarnu statiku, poručivši da statičar koji ovo uspije izdimenzionirati zaslužuje Oscara. Iako žiri hvali projekt, najavljene su korekcije, a početak rušenja starog i gradnja novog stadiona vrijednog 205 milijuna eura planirani su za 2029. godinu. tportal

26.09. (15:00)

Manje nismo ni očekivali

Kuća poznatog arhitekta Hrvoja Njirića ruši stereotipe o međugeneracijskom stanovanju i skupoj gradnji

Poznati zagrebački arhitekt Hrvoji Njirić izgradio je na Bukovcu inovativnu dvojnu obiteljsku kuću (“Double Villa Bukovac”) za sebe i obitelj svoga sina. Projekt nudi rješenje za međugeneracijsko stanovanje u prizemlju i po dužini kuće, umjesto tradicionalnih katova, osiguravajući privatnost i povezanost s prirodom. Građena s ograničenim budžetom od oko 2500 eura po kvadratu, kuća funkcionira kao održivi solarni paviljon koji se zimi prirodno grije. Kroz pametni raspored, atrije i fleksibilan prostor, ovaj projekt pokazuje kako se može ekonomično i kvalitetno graditi na maloj parceli u zelenilu. Jutarnji

25.09. (22:00)

Pogledaj i razmisli dvaput

Dorotić: Odvažna arhitektura oduvijek je, po svojoj definiciji, sa sobom nosila rizik

O najboljima nije odlučivao jedan političar, jedan arhitekt, Dinamo, Grad ili Vlada, nego deveteročlani Ocjenjivački sud u kojem su različiti interesi, koji ovaj projekt čine strašno kompleksnim, bili zastupljeni kroz najvažnije osobe grada, države, nogometnog kluba čiji stadion to jest te domaće i međunarodne arhitektonske struke. Pokušaji da se njihova odluka i odabir već sada rastave na pitanje “tko je kriv” za pobjednički projekt autoru na Vizkulturi su, ako ništa drugo, komični.

Alternativa ovakvom stručnom procesu nije neka romantična neposredna demokracija u kojoj građani kolektivno dolaze do savršenog stadiona. Alternativa vrlo lako postaju populizam, politički pritisci, medijski klikovi i, nedajbože, projektiranje prema onome što je tog tjedna dobilo najviše lajkova. Alternativa su apsolutna generičnost i neautentičnost, brzopoteznost i banalnost – redom karakteristike koje su u Hrvatskoj već odavno pojele svu moguću kvalitetu novoizgrađenog prostora, ponajprije stambenog, a glođu i po svemu ostalom.

Ako od novog Maksimira očekujemo da bude prepoznatljiv, autentičan i arhitektonski relevantan, onda moramo dopustiti mogućnost da u trenutku kada ga prvi put vidimo ne izgleda poput stadiona koji smo već vidjeli deset ili sto puta.

22.08. (18:00)

Kuća s mimikrijom

Arhitektonski eksperiment na Visu: Nagrađivana samoodrživa kuća Issa Megaron stopljena s prirodom

Nagrađivani projekt Issa Megaron studija Proarh na otoku Visu predstavlja suvremenu interpretaciju tradicijske arhitekture. Ukopana u strmu padinu Dračevog polja, ova samoodrživa kuća koristi objekte kao dio pejzaža, spajajući pasivni dizajn s lokalnim uvjetima. Zbog nedostatka infrastrukture, vila funkcionira potpuno samostalno pomoću solarnih panela, prirodne ventilacije i sustava za prikupljanje kišnice. Projekt Davora Matekovića osvojio je brojna međunarodna priznanja i ponudio trajno rješenje za očuvanje jadranskog krajolika. Journal

11.04. (19:00)

Preko rada do nagrada

Smiljan Radić Clarke: Arhitekt koji ne priznaje stilove

Svjetski poznati čileanski arhitekt hrvatskih korijena, Smiljan Radić Clarke, dobitnik je prestižne Pritzkerove nagrade (arhitektonskog Oscara). Iako ga domaća javnost često povezuje s bračkim podrijetlom, Radić sebe definira kao Čileanca koji arhitekturi pristupa beskompromisno i radikalno, izbjegavajući pojam “stila” kao sinonim za dosadu. Njegov rad u Hrvatskoj obilježava staklena instalacija “Kapi” na Krku, a trenutno razvija projekt hotela u Bolu na Braču. Kritičan je prema slijepom kopiranju tradicije, smatrajući da takav pristup rađa “lažnu arhitekturu”. Njegov mali studio od petero ljudi teži strogosti i fleksibilnosti, pretvarajući specifična ograničenja u umjetnost. U razgovoru za Večernji

27.03. (09:00)

Naš čovjek

Nagrađeni arhitekt hrvatskih korijena, Smiljan Radić: Nema poruke u tome što radim

Čileanski arhitekt Smiljan Radić, 55. dobitnik Pritzkerove nagrade za 2026. godinu, iznenadio je javnost svojim trijumfom. Poznat po enigmatičnim djelima poput Paviljona Serpentine, Radić odbacuje ulogu moralnog autoriteta u arhitekturi. Naglašava da njegovi radovi nisu “propovijedi” o dobrom ili lošem dizajnu, već plod dijaloga s uskim krugom umjetnika. Unatoč globalnoj slavi, ostaje vjeran privatnosti: njegova tvrtka nema web stranicu, a društvene mreže smatra beskorisnim alatima koji potiču besmisleno djelovanje. Za njega je arhitektura strpljiva, metaforička i lišena univerzalnih poruka. Nisam protiv toga, samo ih jednostavno ne koristim. Ne smatram to korisnim alatom za posao koji radim. Kao da vam netko da bušilicu i vi se osjetite pozvanim da izbušite rupe svugdje. Dezeen

16.03. (23:00)

Spomenik nulte kategorije na nišanu nulte kulture

Paladino: U vremenima kada tehnologija omogućuje baš sve, dokazivati da je ljepotu Poljuda nužno rušiti kako bi je zamijenila bijedna konfekcija, znači biti bahat

U zemlji u kojoj se za postpotresne obnove samo pri saniranju muzejskih ustanova troši i po šest, sedam, osam… tisuće eura po kvadratu, problem je sanirati i očuvati Magašev Poljud? Sramota je što dopuštamo da se i raspravlja o ičemu drugom. I valja kontinuirano isticati kako je – bez obzira na sve održane tribine, sastanke i plaćene članke kojima se zagovaraju primarno interesi onih koji bi iz sve ove frtutme nastale idejom “opravdanog rušenja Magaševa Poljuda i izgradnje novog stadiona” imali isključivo financijsku dobit – Magašev Poljud pojedinačno zaštićeno nepokretno kulturno dobro. Da bi ga se rušilo, pa i rekonstruiralo, potrebno je ishoditi mišljenje Vijeća za kulturna dobra.

Za rušenje, Vijeće bi trebalo ukinuti važeću zaštitu. Eh, voljela bih vidjeti te članove Vijeća koji bi je, bez obzira na sve političke ili ine pritiske, potpisali! Kada bi se to usudili, bili bi zapamćeni. I po obnovi, svakako bi negdje na Poljudu valjalo jasno ispisati riječi s predavanja profesora Magaša: “Ne postoji arhitektura bez kulture i ne postoji arhitektura ako nije refleks kulture.” Eto, Magašev Poljud refleks je naše negdašnje kulture. Novi Poljud, kao refleks naše današnje kulture, vrlo vjerojatno bi u usporedbi s Magaševim biserom ličio na, da prostite, govno na pjatu/tanjuru. Tekst Zrinke Paladino prenosi Haus… problematiku komentira i tportalov Damir Petranović.

15.03. (13:00)

Naše gore list

Arhitekt hrvatskih korijena dobitnik Pritzkerove nagrade za 2026. godinu

Čileanski arhitekt hrvatskih korijena, Smiljan Radić Clarke, novi je laureat Pritzkerove nagrade, najprestižnijeg priznanja u svijetu arhitekture. Žiri je istaknuo njegovu posvećenost materijalnom eksperimentu i suptilnom dijalogu s krajolikom. Radićev rad, od londonskog Serpentine paviljona do Muzeja pretkolumbovske umjetnosti u Santiagu, bježi od čvrstih formi u korist atmosfere i osjetilnog iskustva. Njegove su građevine često krhke i prividno nesigurne, čime naglašava ljepotu neizvjesnosti. Drugi je Čileanac s ovom titulom, nastavljajući nizati uspjehe prakse koja arhitekturu ne vidi kao objekt, već kao emotivni prostor. ArchDaily, tportal… i Dezeen donosi pregled osam njegovih značajnih projekata