Art of Heart - Mesto za nas: Obične ljubavne electro-pop pjesme - Monitor.hr
17.03.2023. (20:00)

Umjetnost srca

Art of Heart – Mesto za nas: Obične ljubavne electro-pop pjesme

Sintetički duet, vjerojatno negdje iz Banata, kojeg čine Ljubiša Francuski (vokal, gitara, tekstovi, bas gitara) i Mille Vujin (klavijature, programi) oslanja se na drugi val synth/ electro-popa koji je od sredine 80-ih koketirao prvo s discom, a onda houseom. Ljubišin vokal je mračniji bariton, ali i baršunasto topao u srazu s poetski nadahnutim emotivnim segmentima koji kreću od ljubavnih tematika fokusirajući fabulu na čitav niz sličica, kojekakvih dešavanja, melodramatičnih situacija, koji puta i pritajene komike ili metaforičkih trip apstrakcija. Muzika je poprilično linearna i stoga predvidljiva unatoč prvoj temi “Crne kose” koja nalikuje na elektronski dekor Goribora s manje znanih radova realiziranih još prije petnaestak godina. Takav stil jest debeli retro, kažu na Terapiji.


Slične vijesti

Danas (22:00)

Malo instrumentala, za promjenu

The Freak Folk of Mangrovia – Tales From Beyond the Firmament: Najjači domaći stoner album u tekućoj godini

Praktički, moglo bi se konstatirati da je ovo svojevrsna riječko-pulska supergrupa sastavljena od bivših i sadašnjih članova cijelog niza bendova. Njihov uglavnom instrumentalistički pristup je slojevito bogat mišung post-rocka s aditivima post-metala, a onaj infrastrukturni kostur se svodi na stoner s dobro poznatim melodijskim i aranžmanskim šablonima u kojeg rado prigrle dostatnu količinu psihodelije i space-rocka, a po tome se nadebelo razlikuju od klasičnih hrvatskih, uglavnom jako dosadnih, zagrebačkih stoner bendova uz čije albume se zaspi već nakon 2-3 pjesme – kažu na Terapiji, a mi preporučujemo preslušati.

05.06. (22:00)

Folk rock kakav nismo ni znali da nam je nedostajao

Richard Thompson – Ship to Shore: Lijepe melodije i mračne teme

Ako ima neupućenih, valja znati da je Thompson slavu stekao u šezdesetima u folk rock bendu Fairport Convention, da bi nakon toga u sedamdesetima ostvario jedno od najuspješnijih poglavlja karijere kao dio kantatorskog dua koji je činio s tadašnjom suprugom Lindom Thompson. Nakon razvoda, Richard nastavlja kao solo igrač i ostvaruje još nekoliko fantastičnih izdanja u kojima se nastavlja igrati kombiniranjem folk tradicije s rokerskim lickovima koji su mu osigurali status jednog od najvještijih gitarista svih vremena. Ravno do dna

02.06. (17:00)

Muzika sa stavom (a nije punk)

Mycena – Serendisarray: Sve od mitologije, filozofije i religije do ezoterije u vizuri prog-rock/ psycho avant-garde

Koprivnički bend koji se već dulje vrijeme valja po eksperimentalnim prog-rock teritorijama s akcentiranim instrumentalizacijama uz tek sitne i rijetke vokalne izuzetke napravio je uzbudljiv psihodeličan, pa čak na momente i avangardan album. odravci su očito podrobno proučavali etiku i estetiku društva, ne bih se čudio da je netko od njih, a možda i još poneko iz ove ekipe fakultetski obrazovani politolog, sociolog, povjesničar ili nešto drugo jer im je duhoviti stav u uzajamnoj kemiji glazbene zajednice takoreći u malom prstu. Odavno rock glazbenici nisu samo napaljeni mužjaci što traže zabavu i provod uz znojna tjelesa, jasno, svima paše i pravi tulum bez puno filozofiranja i pametovanja, no tu sad dolaze neke druge stvari do izražaja: stav, mišljenje i napose sveta umjetnička dužnost – prosvjetljenje. Terapija

01.06. (20:00)

Drugačiji i ‘svoji’

Šiza – Zebra: Niz beskompromisnih pjesama

Glazbeno gledajući, Šiza je ponovno isporučila niz beskompromisnih pjesama, često s minimalističkim tekstovima koje, istini za volju, niti nije trebalo pretjerano komplicirati jer se izvrsno slažu s bukom koju dvojac proizvodi. Koncepcijski gledano, ovaj album nadmašuje prvijenac, a bome su i pjesme moćnije, prodornije… jednom riječju, bolje od prvog albuma, kažu na Muzici.

31.05. (14:00)

Svjetsko, a naše

One Possible Option- Eter: Iskrenost u doba distopije

One Possible Option još su jedan od onih hrvatskih bendova koji s istom tom Hrvatskom nemaju skoro nikakvih poveznica, osim dakako „mjesta radnje“. Pjevaju na engleskom (pokraj ove u  vijesti), i to u priličnoj mjeri lišenom za naše prostore tako tipičnog „ruskog“ naglaska, po pitanju produkcije oba su njihova albuma mogla nastati bilo gdje na svijetu, uključujući i „meke“ poput Velike Britanije i SAD-a, a teško je i prepoznati ikakve utjecaje tuzemne rock tradicije. I stihovi su nešto čemu valja posvetiti nekoliko redaka, angažirani bez potrebe za popovanjem, univerzalni, a opet okrenuti pojedincu i njegovim pokušajima da u kaotičnom svijetu, koji prečesto nalikuje tehnološkoj distopiji iz „Blade Runnera“ ili nekog takvog SF-a, zadrži ljudskost i ono najvrjednije u nama – empatiju i iskrenost. Ravno do dna

29.05. (21:00)

Rock'n'roll ima budućnost

Superval vol. 1’ kompilacija: Budućnost rocka u ovim krajevima se dugo nije činila ovako lijepom

Netko bi rekao: „Logičan slijed“, ali nije baš tako jednostavno. Naime, dug je i nesiguran put od prvog nastupa nekog srednjoškolskog benda pred vršnjačkom publikom na festivalu Superval, pa do ulaska u studio, izbora i realizacije pjesme čiji zapis ostaje, kako bi se reklo, za vječnost kao svojevrsni dokument. Bendovi su općenito hirovita pojava, posebno oni autorski, uz to još i srednjoškolski čije autorstvo će oni stariji uzimati s podozrivošću. Superval se kao festival održava jednom godišnje i ruku na srce to nimalo nije dovoljno da bi bilo koji bend došao u poziciju da snimi nešto suvislo. Potreban je kontinuitet i koncertna praksa.

Dojam je da nitko od učesnika ove kompilacije nije ušao nezainteresirano i opušteno u cijelu priču, upravo suprotno; sa željom da stvarno pokažu svoje dosege. Ova generacije se nema čega sramit. Čak i izvan konteksta Supervala, za nekog tko nije nimalo upoznat s tom pričom, ovo je izlog dobrih bendova. Svakom bi dali bar 2-3 godine više nego što imaju. Ravno do dna

28.05. (22:00)

Sjetna i smirena

Billie Eilish – Hit Me Hard and Soft: Bez noviteta, no najbolji album dosad

Između njezinog posljednjeg albuma „Happier Than Ever“ i ovog aktualnog prošlo je otprilike tri godine, a Billie u tom periodu nije bila pretjerano glazbeno aktivna, osim što je napisala pjesmu za soundtrack filma „Barbie“ pod nazivom „What Was I Made For?“, što joj je donijelo i Oscara.

Iako zvukom nije znatno drugačiji od prošla dva albuma (osim što je možda instrumentalno i vokalno raznovrsniji), ovaj album djeluje dosta fokusiranije i zaokruženije od svojih prethodnika. Produkcija na albumu je fantastična, vokali predivno klize uz instrumental, pjesme i refreni su upečatljivi, a svaki instrument točno zna svoju svrhu i savršeno iskorištava prostor. Nakon jednog slušanja postaje jasno da ovo nije album kojemu je primarni cilj završiti na radiju, s pažljivo izabranim pjesmama. Muzika

27.05. (20:00)

Nisu atrakcija kao drugi, ali imaju nešto svoje...

Dragaš: Melankolični ‘It All Comes Down To This‘ najmelodiozniji je album sastava A Certain Ratio

Osnivač Factoryja Tony Wilson bio je uvjeren da će A Certain Ratio postati atrakcija poput Sex Pistolsa, što je bilo bizarno očekivanje, jer je ta grupa talila utjecaje Kraftwerka, Velvet Undergrounda, Wirea i Pere Ubua s funkom Parliamenta i Funkadelica, bez punk eksplozivnosti i socio-političke provokativnosti Johnnyja Rottena. To da itko zvuči tako svježe na diskografskom izdanju četiri i pol dekade poslije osnutka, graniči s nevjerojatnim. Balans Krautrocka, synth-popa, post-punka, art-rocka i white-funka, kakav precizno i minimalistički održavaju A Certain Ratio, mogao bi poslužiti kao školski primjer mlađim sastavima koje je producirao Dan Carey. Jutarnji

25.05. (18:00)

Ljudi odlaze, ali vozni red je isti

Shellac – To All Trains: Neočekivani posljednji pozdrav Stevea Albinija

Oni su, kao što znamo, bili tri prijatelja koji su se sjajno zajebavali nešto više od tri desetljeća. Možda i najveći kultni bend na svijetu, podjednako poznat radi Albinija osobno kao i svega onog što su nam ostavili u svojoj dugoj karijeri. Kao i uvijek, prekrasno upakiran u efektan deluxe omot (na kojem se Bob Weston vizualno poigrava s banalnostima kao što to rade i s nekim od muzičkih elemenata), dokazujući da je nezavisni bučni rock i ljubav i entuzijazam i istinska alternativa muzičkom biznisu i parametrima kojima smo svi podvrgnuti u “stvarnom”, 24/7 životu. Ravno do dna

22.05. (00:00)

I oni se opustili

Novi album Kings Of Leon – Can We Please Have Fun: Braća se konačno žele zabaviti

Sudeći upravo po naslovu albuma, žele da im je u glazbi dobro, da im je zabavno i da nisu primarno opterećeni ciljanjem ishoda, u smislu: hoće li opet uspjeti biti najprodavaniji američki rock benda, kao što im se već u prošlosti događalo. Stvari su se u tom smjeru počele odvijati na prijašnjem albumu, također znakovitog naslova, „When You See Yourself“ iz 2021. kad su se Followilli posvetili sebi i glazbi tijekom pandemijskog perioda koji je donio pauze od koncertnih obaveza. „Can We Please Have Fun“ dolazi kao naglašeniji nasljednik tog mindseta, kao što ga prati i odluka benda o promjeni izdavačke kuće. U svojoj zvučnoj vizuri Kings Of Leon na novom albumu nisu krenuli u neke revolucionarne preinake. Oni su i dalje odlučni starjeti na način kako oni žele, ali je uočljivo da su postali malo žustriji u izričaju uz poneko razularenije ubrzanje ritma i reske rifovske otkivke. Ravno do dna