Veto Emmanuela Macrona na proširenje EU na zapadni Balkan izazvao je zgražanje u regiji, ali i u Uniji. U Njemačkoj se kritiziralo to što je EU svojim žustrim odbijanjem izgubila važnu polugu. Slabe su nade u zagrebački summit u svibnju. U SAD-u se radi na novoj strategiji za Balkan, no još je nejasno kako će ona izgledati.
Putin i Rusija imaju imaju veliki podršku u zemljama Zapadnog Balkana zahvaljujući izuzetno snažnoj proruskoj propagandi. Kremlj u svojim porukama k regionu i dalje ponavlja teze iz 1990-ih da su “Zapadne zemlje i NATO savez odgovorni za raspad Jugoslavije”. Ne pominje se činjenica da je tadašnja Rusija prodavala i dopremala oružje na obe strane jugoslovenskog fronta, glasala za uvođenje sankcija SR Jugoslaviji te vršila pritisak na Miloševića da odbaci nekoliko povoljnih međunarodnih sporazuma. Ruska propaganda u Srbiji se već deceniju i po zasniva uglavnom na nerešenom statusu Kosova te na položaju Republike Srpske. Eventualni Putinov odlazak s čela Rusije bio bi negativno doživljen pre svega u Srbiji i u nekim političkim krugovima u BiH i Crnoj Gori. Stručnjaci i analitičari već godinama upozoravaju da je politička strategija Kremlja na Balkanu direktno usmjerena na usporavanje ili potpuno zaustavljanje euroatlantskih integracija te na zaštitu ruskih ekonomskih interesa, prije svega energetskih. Aljazeera
“Ono što mene najviše zabrinjava u regiji je Kosovo. Eskalacija koju vidimo potvrđuje koliko se duboka politička polarizacija hrani izbijanjem nasilja koje se ponavlja. Neprestana ruska podrška Srbiji i njenom nepriznavanju državnog suvereniteta Kosova trebala bi dovesti do promjene stavova pet članica EU koje odbijaju priznati kosovsku nezavisnost. Kada govorimo o ekonomskom djelovanju, ruski utjecaj na Zapadnom Balkanu najbolje se vidi u sektorima energetike, turizma, financiranju te u djelovanju medija – pogotovo u političkoj opstrukciji te u kampanjama dezinformiranja. Geopolitička i geoekonomska dinamika kojom je Kina postala veliki igrač na Zapadnom Balkanu nikoga ne iznenađuje. Kinesko djelovanje kroz gradnju infrastrukture, pružanje zajmova putem Inicijative pojas i ceste (BRI), zajedno s djelovanjem kroz tzv. cjepivo-diplomaciju u Albaniji, Sjevernoj Makedoniji, Srbiji, BiH, Grčkoj i Turskoj, pokazuju odlučnost Pekinga da se nametne i u ovom dijelu Europe”, smatra Jens Bastian s Njemačkog instituta za međunarodne i sigurnosne poslove. Aljazeera
Proruska propaganda iz Kremlja nije prisutna samo na Zapadnom Balkanu, ali se u zemljama bivše SFRJ “najbolje primila“. EU i SAD još su početkom 2022., očekujući pojačanu rusku propagandu, ukinuli dozvole ruskim propagandnim kanalima Sputnik i Russia Today, koja su u vlasništvu ruske države i pod kontrolom Kremlja. Videospotovi i snimke s tih kanala često se dijele na Twitter, Facebook i Instagram stranicama koje podupiru rusku “specijalnu operaciju“. Tvrtka Meta, koja stoji iza Facebooka, Instagrama i aplikacije WhatsApp, još je u rujnu ugasila veliku mrežu međusobno povezanih naloga pod imenom “Russian Worldview”. Mreža je imala više od 15.000 lažnih korisnika koji su održavali više od 2600 stranica na kojima je dijeljena antiukrajinska propaganda. Neke od stranica bile su na njemačkom i francuskom jeziku, targetirajući ukrajinske izbjeglice u Europi kao i ruske državljane koji su pobjegli od mobilizacije. Aljazeera
U istoj izjavi novinarima uoči sastanka ministara vanjskih poslova EU, Gordan Grlić-Radman je Bosni i Hercegovini poručio kako se “od čelnika te zemlje očekuje da brzo formiraju vlast na svim razinama, preuzmu odgovornost za rad na ustavnim i izbornim reformama te svim drugim reformama kako bi zemlja do kraja godine dobila kandidatski status. Takav ton diplomatskog dociranja, koji odiše posve neutemeljenom političkom nadmenošću, pouzdan je signal trenda koji hrvatsku politiku, očigledno ali posve neopravdano, obuzima sve više: nastojanje da se svim silama pokaže kako Hrvatska, otkako je postala članicom EU, nema baš nikakve veze s onim što njezina politička elita smatra nedostojnim i omraženim “Zapadnim Balkanom”. To je nastojanje, dakako, politički neprovedivo, civilizacijski infantilno i susjedski nepristojno – ali sve to nipošto ne znači da hrvatska politička elita, bila desna ili lijeva, na njemu neće i dalje ustrajati. Aljazeera
Zapadni Balkan je, smatra dr. Ivor Sokolić, predavač politike i međunarodnih odnosa na Sveučilištu Hertfordshire i gostujući suradnik na Europskom institutu Londonske škole ekonomije i političkih znanosti, u pomalo nestabilnoj situaciji iz tri razloga: “Prvo, nasljedstvo ratova i dalje velikim dijelom određuje politike država. Dejtonski sporazum u Bosni i Hercegovini ili zamrznuti sukob na Kosovu su očigledni primjeri, ali postoji i niz drugih: na primjer, selektivne i antagonistične interpretacije prošlosti u svakoj državi. Drugo, politički akteri u regiji su nagrađeni ako upotrijebe podjele između raznih nacionalnosti ili etničkih grupa. Drugim riječima, nacionalistička politika lako osvaja političke bodove. Treće, kvaliteta demokracije se urušava i vidimo sve veće autokratske tendencije. Iz tih razloga u cijeloj regiji rastu tenzije.“ Aljazeera
Dejan Guzina izvanredni je profesor političkih znanosti na Univerzitetu Wilfrid Laurier u Kanadi, stručnjak za komparativnu demokratizaciju, upravljanje etničkim sukobima i izgradnju države u postkonfliktnim društvima. Bavi se odnosima i politikama Evropske unije prema Balkanu te se posebno zanima za veze između nacionalizma i zakona u kontekstu institucija podjele vlasti. “Postoji otvoreni trgovinski sukob između Sjedinjenih Američkih Država i Kine oko pravca razvoja globalnog kapitalizma. Taj sukob bi se mogao okarakterisati kao sukob između merkantilnog kapitalizma i neoliberalizma, od kojih nijedan nije preterano zabrinut za ključne principe liberalne demokratije. U tom globalnom kontekstu, zapadno-balkanske državice, pa i cela Evropa, snalaze se kako mogu: bez jasne vizije, principa ili obrazaca ponašanja”, kaže Guzina. Aljazeera
Nije to prvi put. Grčka je također tako postupala prema Sjevernoj Makedoniji, ili Slovenija prema Hrvatskoj. Ovdje se zapravo ne radi o bilateralnom sporu, nego jedna zemlja želi nametnuti svoje stavove drugoj i slabijoj. Činjenica da EU to djelomično prihvaća šalje jako lošu poruku – ohrabruje druge zemlje da isto čine u budućnosti. Hrvatska ima otvorenih pitanja sa Srbijom, kao i Mađarska po pitanju mađarske manjine, ili Grčka s Albanijom. Sve bi to moglo potpuno blokirati proširenje, kaže Florian Bieber, politolog iz Centra za studije jugoistočne Europe, Sveučilišta u Grazu. Novosti
Čelnici 27 država članica EU započet će svoj redoviti sastanak na vrhu kasnije popodne i očekuje se da će dati zeleno svjetlo za kandidatski status Ukrajini i Moldaviji. Time će te dvije zemlje na putu prema EU-u preskočiti Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, jedine dvije zemlje Zapadnog Balkana koje još nemaju status kandidata za članstvo. (…) U nacrt zaključaka je na inzistiranje Hrvatske naveden je poziv čelnicima BiH da hitno provedu obećanje o dovršetku ustavnih i izbornih reformi. U nacrtu zaključaka pozdravlja se dogovor koji su čelnici parlamentarnih stranaka iz BiH postigli na sastanku kod predsjednika Europskog vijeća Charlesa Michela 12. lipnja, u kojem su se, među ostalim, obvezali da će provesti ograničene ustavne i izborne reforme. Jutarnji
I dok su članice EU složne oko toga da Ukrajina (i Moldavija) trebaju dobiti status kandidata, što se tiče statusa država Zapadnog Balkana koje žele u Uniju, postoje velike razlike u mišljenjima. Albanija i Sjeverna Makedonija su već kandidati, ali je početak pregovora blokiran. Sa Srbijom i Crnom Gorom pregovori su počeli, ali miruju. Bosna i Hercegovina i Kosovo nisu ni blizu statusu kandidata. (…) “Ipak, rješenja mora biti”, kaže zastupnica liberala u Europskom parlamentu Sophie In‘t Veld, „Razumijem i dijelim frustraciju (balkanskih zemalja). U opasnosti smo da te ljude izgubimo. Već sada vidimo kako Rusija i Kina tamo stvaraju uporište i utječu na srca i raspoloženje.” Deutsche Welle
Prema istraživanju Globalne inicijative za borbu protiv međunarodnog organiziranog kriminala (GI TOC), glavne rute krijumčarenog oružja su često glavne prometnice i granični prijelazi, dok neke sporedne rute iz Crne Gore vode preko Trebinja i Bileće na jugoistoku Bosne i Hercegovine, iz Srbije čamcima i splavima preko bijeljinske regije na sjeveroistoku BiH ili šumskim stazama oko Čapljine, Ljubuškog i Gruda na jugu BiH, odakle krijumčari ulaze u Hrvatsku i nastavljaju dalje prema Zapadnoj Europi. (…) Automatska puška AK-47 prije je na crnom tržištu u Bosni i Hercegovini koštala od 180 do 308 eura, a sada od 257 do 360 eura. Kada dospije u Zapadnu Europu, to oružje košta dva ili tri puta više. Al Jazeera