Basara: Labavost formata - Monitor.hr
13.08.2020. (08:15)

Druga planeta

Basara: Labavost formata

Srpska opozicija ujedinila se u novu grupaciju, a Svetislav Basara je ovako definirao njihovu politiku: Što bismo se mi mučili, znojili se, ulagali pare i tabanali po Srbiji, kad će Vučiću – ako ga pre toga ne strmopizde studenti – uskoro isteći rok trajanja, pa ćemo onda mi zasesti na vlast i živeti dugo i srećno. Ali znate šta, milo mi je što ćete živeti dugo i srećno kad opet bude bilo ovako kako nikad nije bilo, samo malo gore.


Slične vijesti

Utorak (14:00)

Kad mrtvi pokreću društvo brže od živih

Basara: Zemlja komemoracija i parastosa

Možda će vam se učiniti da preterujem, ali u Srbiji je smrt – pogotovo ako se radi o masovnim smrtima – glavni (ako ne i jedini) izvor društvene dinamike i glavni faktor kakve-takve društvene kohezije. Odavno sam ja primetio – i o tome uredno (i višekratno) obaveštavao javnost – da srpska populacija (bar jedan njen deo) primeti da je Srbija zemlja prepuna aktivnog i pasivnog nasilja tek kad nasilnom smrću istovremeno pogine najmanje deset osoba. Prigodom takvih – inače sve češćih – nasilnih pogibija, umesto da se pristupi najozbiljnijem istraživanju uzroka (i eventualnom ispravljanju nasilničkih puteva – što bi, fakat, bio veoma dug i naporan posao – kreće se u nekropolitizaciju tragedija i pokušaje da se iz nesreće izvuče politički profit. Svetislav Basara

31.10. (19:00)

Zato je za njega Hepi umro prije nego on za njega

Basara: Fenomenologija Ćacilenda 2

Ja sam, izgleda, među poslednjima čuo da sam umro, tek kad je neproverena vest o mojoj smrti postala „viralna“ na društvenim mrežama i kad me je jedan moj drug, biser rasut po svetu, nazvao telefonom – ne da bi proverio da li sam pandrkno, ne naseda taj lako na dubaru – nego da mi kaže: „Srećne ti rane, junače, imao si rašta i (i gdje) umrijeti.“

Netačna informacija o mojoj nedavnoj preminulosti bila je lansirana u nekom kvizu na televizoru Hepi, što me je – kad sam se obavestio o mestu smrti – navelo da pomislim da mi Marić uvaljuje dubaru ili da je u pitanju osveta rusodupeljubivih, penzionisanih zastavnika, kojima u Famoznom povremeno (i figurativno) seruckam po glavama.

Prosto je neverovatno koliko su u zemlji u kojoj se tako malo čita – a i kad se pukim slučajem čita, onda se naopako čita – pisci zastupljeni u slagalicama i ukrštenim rečima. Svetislav Basara

30.10. (23:00)

Pumpa se već skoro godinu dana...

Basara: Fenomenologija Ćacilenda

Može biti da nisam dorastao tajanstvima Visoke Strategije, ali evo već nekoliko meseci ne uspevam da dokučim ni strateški ni taktički smisao Ćacilenda. Prigradsko čadorsko naselje u centru Beograda – tik pod nosom cincarsko-kalburskih čaršilija – nije ni defanzivna ni ofanzivna struktura. Ne može se platnenim čadorima i čadorskim žiteljima ništa odbraniti (osim možda nacionalnog identiteta), niti se išta može napasti.

To zagušenje u saobraćaju – koje Beograd i Srbiju čine gotovo neprohodnim – vidljiva je, opipljiva (i sve vidljivija i opipljivija) posledica vekovnog zagušenja u međuljudskom saobraćaju, loših procena realnosti, loših odluka zasnovanih na lošim procenama realnosti, loših postupaka proisteklih iz pogrešnih odluka i vekovnog odgurkivanja posledica loših postupaka pod tepih, pardon – pod guber. Saobraćaj, Ćacilend i Antićacilend Srbima svima i svuda „šalju jaku poruku“: ovako više ne ide, a neće ići ni onako ako se ćurak ne okrene naopako… Svetislav Basara

05.10. (21:00)

Kao da još uvijek traje

Basara: Poslednje zasedanje AVNOJ-a

Jugoslavija se, kao što smo žestoko osetili na svojim kožama, raspala, samim tim su i odluke Drugog zasedanja AVNOJ-a postaje irelevantne – pitanje je koliko su i bile relevantne poslednjih deset Yu godina – i samim tim Drugo zasedanje već odavno ima značaja isključivo za istoričare, koje, koliko vidim, takođe boli qwrz za Drugo zasedanje.

Možda se sad pitate: zašto onda Bećkovića boli qwz i zašto – po običaju preko tuđe grbače – predlaže ukidanje odavno ukinutog i bespredmetnog? Eh, zašto. Zbog opstanka u centru nacionalne pažnje, što zašto. Dakle, iz istog razloga zbog koga je podržao protestnu studentariju, kojoj preporučujem da podršku odbije sa indignacijom da ne bi završila kao Poslednje zasedanje AVNOJ-a. Svetislav Basara

29.09. (22:00)

Kad volimo Basaru i anarhiste (u mladosti)

Basara: Ispovest matorog anarholiberala

Cijela kolumna je za citirati, al tek se samo nešto mora izdvojiti: Tako me je onomad drug iz detinjstva pozvao telefonom i (pola u šali pola u zbilji) rekao sledeće: „Nisam očekivao od jednog anarhiste, makar bio i bivši, da toliko palamudi o koristima države, državotvornosti, ustavnosti i zakonodavnosti. Izdao si mladalačke ideale.“ Ali da: skupa sa još nekim drugarima bio sam ubeđen da su države, ne samo socijalističke, nepotrebna muka ljudi, relikt mračne prošlosti i nadao se – naročito ako bih cimnuo dva, tri piva – da će uskoro osvanuti dan kada će ljudi živeti u slozi bez partijskih i državnih nadzora i pritisaka… Znate kako ono kažu: ko u mladosti nije bio ekstremni levičar, nije bio mlad. Ima u tome neke istine, ali čim čovek malo dublje zagazi u život i jasnije sagleda stvari, shvati šta je Hegel hteo da kaže kad je napisao da je država jedno od najvećih dostignuća svetskog duha. Što je Hegel hteo da kaže nađite u kolumni Svetislava Basare. Ima i nastavak u sljedećoj kolumni. A ima i u sljedećoj (trećoj) u kojoj Basara kaže: Prethodna dva nastavka mini-serijala posvećenog državotvornosti – kako državotvornosti uopšte, tako i srbskoj – bili su jedno od najvećih džaba krečenja u mojoj blistavoj karijeri džaba molera.

29.09. (10:00)

Đaba kreči

Basara: Kako sam postao viralan

Konačno sam i ja dočekao svojih vorhololovskih pet minuta društvenomrežne slave. A evo i kako, što reko Blic. Prošle subote sam imao predstavljanje mog romana „Minority Report“ u Novom Pazaru. Od sat i po, koliko je književno veče trajalo, na razgovor o romanu i književnosti uopšte otišlo je nekih 30 minuta, dočim je ostatak vremena bio posvećen društvenopolitičkim i parapolitičkim temama… Da ne dužim. Bilo književno veče, završilo se književno veče… Pazarskom publikumu sam, dakle, pokušao objasniti – tj. usmeno džaba okrečiti – da „studenti“ nisu politička kategorija i da blanko protesti bez političke artikulacije (i naročito organizacije) završavaju kao što su završili svi protesti u poslednjih nekoliko godina – trt Milojkom ili krkom u pizdu. …uprkos mojim višekratnim obaveštavanjima javnosti da ja nikome ne „dajem podršku“, nego ili aktivno učestvujem u nečemu, ili ostajem po strani, gde sa zgrada pošta brišem grafite „Ovo je Srbija“ i preko izbrisanog džaba krečim „Ovo je pošta“. piše Svetislav Basara

26.09. (15:00)

Njihov, a da nije ni znao

Basara: Charlie’s wake u Pičkovcu Donjem

Do trenutka ubistva na nekom skupu u nekoj američkoj pripizdini, moja neznatnost nikad nije bila čula za Čarlija Kirka, a kako se ubrzo ispostavilo, malo je koja neznatnost u Srbiji – uključujući većinu ožalošćenih – ikada bila čula za Čarlija Kirka.

Čim su, međutim, čuli da je ubijeni Čarli Kirk desničar, zakleti protivnik abortusa, pedera, rodne ravnopravnosti – da ne dužim: svega što je teška muka svetosavskom duhu – ovdašnji mudžahedini-i-halk (koje euromahala u tupoumnosti naziva „desnica“) naprasno su se ožalostili, da bi se, kad se pronela neproverena vest da je Čarli „voleo Srbe i da se nosio mišlju da pređe u pravoslavlje“, žalost vinula do neprebolnosti. Njegove govorancije nisu ništa ekstremnije od govorancije većine evropskih konzervativaca i da su uglavnom sastavljene od prilično koherentno izloženih sveopštih mesta ko bajagi tradicionalističke, porodične i parahrišćanske pseudomitologije, čemu se možda ima zahvaliti engleskom jeziku, koji ostavlja vrlo malo manevarskog prostora za bulažnjenja.

Jedna od glavnih osobina „desničara“ (svih nacija i boja) jeste sklonost da se iz (tuđe) smrti izvuče profit. Sledstveno su belosvetski, srpski i hrvatski „desničari“ požurili da pogibiju Čarlija Kirka pripišu udruženom svetskom, srpskom i hrvatskom levičarstvu i bezbožništvu. Svetislav Basara

18.09. (15:00)

Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pa makar ovako

Basara: Perspektive

Moju generaciju su na drevnim časovima istorije učili – šta nove generacije uče, ne znam – da su velike nadnacionalne monarhije bile „prevaziđene“, „nepravedne“, „neslobodne“, „anahrone“ itd., ali to je bio gnoseološki zajeb, ravan zajebnom učenju da progres uvek vodi ka nečem boljem. Dibidus wrong. Sve je bilo u najboljem redu s monarhijama, koje kao apstraktan princip ne podležu propadljivosti, problem je bio u podanicima monarhija koji više nisu imali političke volje i discipline da žive u poretku zasnovanom na ideji centra, hijerarhiji, odgovornosti i časti.

U periodu od Francuske revolucije do 1918 – kad su velike nadnacionalne monarhije definitivno strmopiždene – bilo je svačega što nikad ovako nije bilo, bivalo je i mogo gore od ovoga što nikad ovako nije bilo, pizdarije koje su do tada pravile monarhije bile su sitnica u odnosu na sranja koja su počele praviti novostvorene nacionalne države, vekovni snovi svih naših naroda i narodnosti. Čas povijesti s ‘uncle Bassom‘.

13.09. (16:00)

I spas da nam je uvozni

Basara: Obojena involucija

Šta je „obojena“, znamo, hajde da raščistimo šta je to „involucija“, reč za koju je i najvećim tutumracima jasno da je nešto suprotno revoluciji. Na sajtu Šta znači: Definicije i značenje srpskih reči piše da srpska reč „involucija“ znači „umotavanje, zamotavanje, obmotavanje, zaplitanje“. Sad kad smo to apsolvirali, uzmite četku, sve to ofarbajte (bojom po želji) i dobićete sliku desetomesečnog meteža u Srbiji, koji izgleda kao nešto što „nikad ovako nije bilo“, iako je oduvek ovako bilo – bivalo je i gore – samo je bilo potrebno podosta vremena da se pokaže da se vekovima umotavano, zamotavano, obmotavano, zaplitano (i zaseravano) više ne može odmotati, rasplesti i „odsrati“. (U smislu „otpriznati“.)

Juče mi kroz moj prozor u svet, Viber, ulete sledeći genijalni biznis plan iz tastature N. N. Tviter efendije, citiram: „Da mi vozimo autobuse dan-dva, a da Nepalci završe ova govna.“

Jeste to zajebancija – kao stari zajebant smatram je čak i uspelom, iako pomalo rasističkom – ali koliko god bila zajebantska, ona je izraz vajkadašnje težnje velikog dela populacije da joj sve probleme reši neka neočekivana sila, a da ona dupetom ne mrdne i glavom ne mućne. Svetislav Basara

11.09. (22:00)

Lakše reći nego napraviti

Basara: Korupcija

„Korupcije“ možda ne bi bilo da vozač koji daje policajcu deset evra da ne piše prijavu ili muljator koji daje desetine hiljada evra raspisivaču tendera nisu iskvareni po prirodi. Što i nije toliko skandal koliko izgleda. Naprosto nemaju izbora, ne mogu ne biti pokvareni, jer se sve tamo do protohipika Rusoa – koji je naučavao da su ljude pokvarile države – s dobrim razlogom smatralo da je čovekova priroda suštinski pokvarena

Može li se ljudska iskvarenost popraviti? Evo odgovora: U ovom svetu i veku apsolutno jok. Ali se zato može suzbiti i značajno smanjiti. A kako? Po mom mišljenju, korupcija se najefikasnije suzbija pendrekom. Ali ima i drugih, manje bolnih načina. Jedan od kojih je – ako ne i najbolji – formiranje nekorumpiranih tužilaštava i kadiluka, koji – kad dobro rade svoj posao – značajno smanje korupciju, koja razara najpre državu, potom i celo društvo, a to „nam“ se upravo događa. Svetislav Basara promišlja