Beck: Erich von Däniken - prvi šarlatan kojeg su mediji pretvorili u svjetskog celebrityja

Vjeruj svojim očima

Beck: Erich von Däniken – prvi šarlatan kojeg su mediji pretvorili u svjetskog celebrityja

Dänikenov postupak bio je jednostavan i užasno efektan: pokazao bi neke neobične predmete ili slikarije i rekao da je to dokaz da su izvanzemaljci bili ovdje. Ta nepodnošljiva lakoća tvrđenja njegova je trajna baština. Kad je Semir Osmanagić pokazao na ćoškasta brda kod Visokog i ustvrdio da su to bosanske piramide, samo je ponovio ono što je već vidio u Dänikenovim knjigama, i kao i on stekao mnogo sljedbenika. Srž tog šarlatanstva je u tome da ne znate ništa ni o čemu, kao i vaša publika, ali da im autoritativno kažete da je vaša teorija točna, uz prvi, glavni i jedini dokaz: Pa vidite i sami. Čovjek se cijepio i nakon tri dana umro – vidite da cjepivo ubija; na onoj fotografiji astronauta s Mjeseca zastava vijori – vidite i sami; Zemlja je ravna – pa to je očigledno; kako bi se Zemlja mogla zagrijavati kad je pao toliki snijeg? Šarlatana je bilo i prije, no jedno mu se mora priznati – bio je bezazlen i zabavan, dok su ovi oko nas smrtonosni, kaže Boris Beck za Večernji (i za Narod).

Boris Beck Erich von Däniken

Možda da se vratimo starim poznatim riječima kojima smo odavno zaboravili značenje

Beck: Kod nas se ne bira riječ godine, ali zašto ona ne bi bila – nada

Kod nas se ne biraju riječi godine pa imam ja par prijedloga. Dron je na prvom mjestu: ta ubojita svevideća sprava svaki je dan u vijestima, a odnedavno lebdi i nad našim cestama i lovi prekršitelje u prometu. Zatim „zabranitelj“ – o njemu se jako pisalo 2025. Kao treći prijedlog istaknuo bih „fan zonu“ i „fan pit“, koji su se dosta spominjali u vezi s koncertom na Hipodromu. Oba su pojma itekako primjenjiva na naš politički život, jer svaka opcija ima svoju fan zonu, s više ili manje zagriženim sljedbenicima, a ima i svoj fan pit. No ovaj članak ne želi ni afirmirati ni kritizirati nove riječi, iako se pokazalo da su sve nove riječi u načelu o nečem lošem ili čak pogubnom: vape, post-istina, lažna vijest, toksičnost, polarizacija, gaslighting, metaverse, goblin mode, brain rot, klimatska opasnost… Želio bih podsjetiti na dobre stare riječi, koje još uvijek razumijemo, i koje možda jesu izašle iz mode, ali ih smijemo koristiti i cijeniti. Boris Beck za Večernji i za Narod predlaže “istinu” ili čak “nadu”…

Boris Beck kolumne

Čist račun, duga ljubav

Beck: Zar i dječja božićna radost mora imati fiskalni račun?

Biti netko tko u svemu vidi transakciju, koji za sve u životu traži račun, koji iz zlobnog hira uništava radost mnogih, koji svojom sebičnošću sprečava humanitarne akcije – pa zbilja je tužno biti takav… Komentira Boris Beck za Večernji list školske božićne sajmove koji su se unatoč lanjskim prijavama za neizdani račun održale. Potpuno je suludo sitnice koje djeca i mladi izrađuju nazivati proizvodima. Te rukotvorine ne odgovaraju industrijskim standardima, nisu nezapaljive, s njih otpadaju dijelovi koje bebe mogu progutati, nemaju potvrde da nijedna životinja nije stradala pri njihovoj izradi, neekološke su i nepatentirane. A što tek reći o kolačima izrađenima u nehigijenskim kuhinjama i nesteriliziranim uvjetima?

Dodajmo da djeca za to ne dobivaju dohodak, nisu u radnim odnosu, ne uplaćuju se doprinosi – pa kako se onda djelo njihovih ruku, nastalo u njihovo slobodno vrijeme i od dobre volje, može smatrati „proizvodom“ i za njegovu prodaju tražiti račun? Jer se uopće i ne radi o prodaji, zato što to i nisu osobito vrijedne stvari, nego o njihovu darivanju, da bi onaj koji ih je primio na dar, mogao darovati nešto novca – a i taj dar i taj novac neće ostati kod njih, nego će biti proslijeđeni drugim ljudima… Narod

Boris Beck kolumne

Kako postati lakši bez dijete: prepustite to proizvođačima

Beck: Kako nas svaki dan polako grickaju

Ima jedno bijelo meso od piletine, zapakirano u mini filee, koje godinama kupujemo. Vrlo je zgodno za pohanje. Cijena mu, dakako, raste, ali nedavno sam primijetio da u paketu ima samo osam komada, a nekad ih je bilo dvanaest. Političari bi mi rekli da su ti komadi veći, ali jasno mi je da sam postao žrtva onoga što se zove šrinkifikacija: paket hrane izgleda isto, ali je lakši. Isto se dogodilo s keksima koje jedem od djetinjstva, u jednom trenutku se kutija od pola kile smanjila na trećinu kilograma. A onda moja draga banka pošalje mi dvije obavijesti. U jednoj da se kamata za moj stambeni kredit diže s 3 na 5 posto, a u drugoj me informiraju da novim korisnicima nude stambene kredite za 3 posto. Dok i oni ne postanu stari kao ja. Tako me, eto, život pomalo gricka, kao da sam neki ementaler zaboravljen u ostavi s miševima. U mraku ostave zaključio sam da nisu opasni oni veliki neprijatelji, fašisti, četnici i komunisti, nego oni mali i neprimjetni: deset deka ovdje, dvadeset tamo, koji postotak gore ili dolje, ti će mi doći glave… Boris Beck za Večernji (i za Narod).

Boris Beck kolumne

Neloš savjet za lovce na klikove

Beck: Neron u Zagrebu pali ruine na super lokacijama, a tu je i medijski Neron

Profesor emeritus iz Melbourna Paul Mullen autor je brojnih knjiga i članaka o manijacima, stalkerima, pedofilima i njihovim žrtvama, a u najnovijoj se bavi masovnim ubojicama. Mullenova teorija je da mediji stvaraju kulturni obrazac u svemu, pa su se tako i masovna ubojstva pretvorila u poznati i ponovljivi scenarij pošto su medijski bila široko pokrivena. U svojoj karijeri Mullen se osvjedočio da mnogi ubojice proučavaju prethodnike i znaju detalje o prijašnjim napadima, a ponekad ih imitiraju u odijevanju ili načinu napada.

Ne samo da su mediji stvorili predložak zločina, budući ubojica na medije i računa, da će proširiti njegovu zloglasnost, da će se o njemu govoriti i da će biti zapamćen. Masovni ubojice priželjkuju slavu i publicitet, a mediji im u tome idu na ruku jer objavljuju njihova imena, fotografije, biografije i manifeste.

Ima savjet za novinare i urednike: ne objavljivati imena ubojica, izbjegavati senzacionalizam, fokusirati se na žrtve, a ne na počinitelja, ne objavljivati njihove proglase, ciljeve ili motive, suzdržati se od toga da ih se naziva usamljenim vukovima i slično. U nedostatku masovnih ubojica, kod nas bi se to moglo primijeniti na palikuće i piromane, pa zatim na sve koji imaju nešto reći o ustašama, partizanima, Bleiburgu i Jasenovcu, a najhitnije o maloljetničkim tučnjavama. Boris Beck za Večernji (i za Narod)

Boris Beck kolumne Vjesnikov neboder

Povijest bez savjesti ili druga prilika za poraz

Beck: Imamo političare koji vode politiku iz 1941. i povjesničare koji žele stvarati povijest

Nipošto ne tvrdim da su ustaše, partizani i četnici isto: isti su tek njihovi današnji nasljedovatelji, i to u psihoanalitičkom smislu. Tko god danas zagovara ustaštvo, komunizam ili četništvo, opterećen je ogromnom povijesnom krivnjom, i to onom čudnog oblika: ispali su šonje koji nisu bili u stanju ispuniti svoje obećanje. Muči ih, da tako kažem, povijesna impotencija, za koju nema viagre. Budući da historijsku nesposobnost negiraju, i ne žele pokazati stid, vraćaju se na ishodište. Misle da se pozivanjem na rane slavne dane, prije nego su se dogodili svi truli kompromisi i pogrešne odluke, i prije nego su se nedužni mrtvaci počeli gomilati, mogu opravdati – a zapravo žele drugu priliku. Boris Beck za Večernji (i za Narod).

Boris Beck kolumne

Glorija, ali ne i gloria mundi

Beck: Umjesto prema Mataniću, gnjev javnosti okrenuo se prema novinarki

Jasan je motiv Matanića da daje intervjue, jer promovira svoj novi kratkometražni film “Doll – Lutka”, što znači da radi. Ni karijeri režisera Romana Polanskog nisu naškodile optužbe za seksualno zlostavljanje iz 70-ih. Mogao je snimati filmove, i čak dobiti Oscara 2003. za „Pijanista“, iako nije smio ući u SAD da ga osobno preuzme. Mnogi su se moćnici izvukli nakon što je pao financijaš i seksualni predator Jeffrey Epstein, koji im je podvodio mlade djevojke, čak i s 14 godina, ali ne i princ Andrew, i to samo zato što postoji fotografija.

Početak Andreweva pada vezan je za medije: da se spasi od razorne fotografije, dao je 2019. intervju novinarki BBC-ja Emily Maitlis, koji je završio katastrofalno po njega, a laži koje je tada izrekao, još ga progone. Usporedite to s intervjuom koji je glavna urednica Glorije u zadnjem broju te ženske revije vodila s redateljem Daliborom Matanićem, kog su brojne žene optužile za napastovanje. Profesionalno učinjen intervju BBC-ja nije naškodio novinarki i mediju, a ovaj jest, pa je obrisan s interneta, a obrisano je i naknadno objašnjenje zašto je i kako vođen, ostala je tek isprika urednice. Boris Beck za Večernji (i za Narod).

Boris Beck kolumne

'Ili kao Pavelić koji će zdimiti u Španjolsku, a trupe ostaviti na Bleiburgu'

Beck: Plenković kao Tito koji je Bošku Buhi dao bombe u ruku i poslao ga na nacistički bunker

Nastao je jedan čudan trenutak u subotu kad se Andrej Plenković obratio mladeži HDZ-a. Bilo je to u Tuheljskim Toplicama gdje se okupilo dvjestotinjak alumnija Političke akademije Zaklade hrvatskog državnog zavjeta, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list.

Premijer ih je, kako su izvijestili mediji, pozvao da se dokažu kroz politički fight argumentima, znanjem i retorički vješto: “Da biste to mogli, morate dobro trenirati, morate sve znati. Dokažite se u političkoj borbi protiv protivnika, nemojte spavati u zavjetrini. Nije da će netko drugi stalno primati udarce ili štititi cijeli sustav, a netko ispod kišobrana ili suncobrana živjeti mirno. To tako ne ide.” U sklopu toga ih je pozvao da se aktiviraju na društvenim mrežama, od kojih je znao navesti samo TikTok, a ostale je nazvao „instagramima“, i da napadaju protivnike pod imenom i prezimenom.

Plenković zna da je zavladao HRT-om i Hinom, ali da tako može ispirati mozak samo još penzionerima (koji i glasaju za njega), no da ne stoji baš osobito na internetu. Dapače, nove stranke poput Možemo puno su uspješnije u klipovima na društvenim mrežama nego u stvarnosti, pa im se to onda honorira i na izborima. Svoju tanku većinu u stvarnom svijetu nada se povećati aktivnošću u virtualnom. Ružna strana te ideje je da će mlade, on i ostali glavonje koje stoje zaštićeno iza saborskih govornica i mikrofona na press konferencijama, bez ikakve grižnje savjesti baciti trolovima i hejterima. Cijeli tekst na Narodu

Boris Beck kolumne

Neću vam reći na čijoj sam strani, ali...

Beck o kulturnom ratu: Kome odgovaraju napetosti? Ekstremistima i ljudima koji nemaju što ponuditi

U kulturnom smo ratu. Kulturni rat situacija je u koju društvo upadne kada nije važno što se radi, zašto se radi, koliko se plati, nego je važno što mislimo. U takvim situacijama nastanu dva tabora, imate samo dvije adrese za izabrati. Ideologija sve proguta. Jedna je strana, mogli bismo reći, tradicionalna, više ih zanima povijest, zajedništvo, vjera, domovina, nacija. Druga je kozmopolitska, više individualna. Tvrdi da u našem društvu nedostaje tolerancije, za što djelomično krivi društvene mreže koje omogućuju anonimnost. Kome podjele pašu? Ekstremistima i ljudima koji nemaju što ponuditi. Netko tko ima svoj život, nešto radi, stvara i time je zadovoljan, to ne zanima. Čovjek koji je prazan i koji nema nikakav drugi sadržaj nudit će vam ekstremnu ideologiju… Boris Beck se za RTL dotaknuo i performansa organizatora u Benkovcu, koji po njemu i nema umjetnički značaj. Index

Boris Beck Festival 'Nosi se'

Na more sa sobom povesti i kuhara, električara pa i liječnika ako treba

Beck: Jadni čovjek s previše nekretnina nema izbora, spustio je cijene i dao turistima da počiste za sobom

Čavrljajući na plaži, dotaknuli smo se i toga koliko koštaju apartmani u malom mistu pa sam doznao da je redovna cijena 100 eura na dan, ali postoji i opcija za 70 eura. Međutim, prije odlaska morate sve – ali baš sve, od zahoda i kuhinje do prozora i lancuna – očistiti i predati sljedećim gostima, piše Boris Beck za Večernji list. Gazdu nisu ni vidjeli, on je na nekom drugom otoku gdje ima glavninu biznisa, a ovo drži usput. Ne plaća čišćenje, a vjerojatno i nema koga angažirati, pa održava taj pomalo riskantni pothvat: što ako se turisti ne drže dogovora i ostave svinjac? Stalno čitam jadikovke kako nema konobara, barmena i chefova. Hoteli bez recepcionara već postoje, moglo bi se turistima otvoriti barove bez posluge, samo sa šankom i stolovima, s tim da si sami iz frižidera, za novac, dakako, uzimaju piće. Ima i drugih kreativnih ideja, cijeli tekst na Narodu.

Boris Beck kolumne

Industrija osmijeha, otpad po izboru

Beck: Čim turist pokaže da je svjesno biće, Hrvati reagiraju pomalo uvrijeđeno

Turizam se kod nas olako, površno i pogrešno smatra pružanjem usluge, što izaziva brojne probleme, a dugoročno ga može i upropastiti. Turist se neprecizno naziva gostom, kao da nam je doma svratio u posjet, dok je na nama da mu ponudimo grickalice, piće i obrok, a po potrebi i ležaj (i kantu za smeće, naravno).

Međutim, turist je veoma složeno ekonomsko biće. Turist nije pasivan repromaterijal, koji ćemo mi ugraditi u ono što zovemo turističkim proizvodom, nego veoma naporno radi na svom odmoru, a zauzvrat očekuje nešto što bismo mogli nazvati autentičnim iskustvom. Oni koji to razumiju, nude im trekinge i škrapinge, raftinge i paraglajdinge, michelinove zvjezdice i posjete nacionalnim parkovima, a ako ničeg nema, turisti potraže to sami, pa ih onda na moru spašavaju jer su na supu otišli po buri ili ih izvlače helikopterom iz neke gudure.

Imamo najveću čartersku flotu na svijetu, ali nismo riješili ljudima odlaganje smeća – to je zato što se ne shvaća da je turizam klasična industrijska grana, pa dakle i veliki zagađivač: zagađuje vozilima, zagađuje ljudima, troši i uništava prirodne i kulturne znamenitosti, u konačnici razara ljudske i društvene odnose; kapitalizam je uvijek neljudski, a takav nam je i turizam. Boris Beck za Večernji list o problemu sa smećem kojem je svjedočio (cijeli tekst na Narodu).

Boris Beck kolumne

P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Vjeruj svojim očima