Beck o kulturnom ratu: Kome odgovaraju napetosti? Ekstremistima i ljudima koji nemaju što ponuditi

Neću vam reći na čijoj sam strani, ali...

Beck o kulturnom ratu: Kome odgovaraju napetosti? Ekstremistima i ljudima koji nemaju što ponuditi

U kulturnom smo ratu. Kulturni rat situacija je u koju društvo upadne kada nije važno što se radi, zašto se radi, koliko se plati, nego je važno što mislimo. U takvim situacijama nastanu dva tabora, imate samo dvije adrese za izabrati. Ideologija sve proguta. Jedna je strana, mogli bismo reći, tradicionalna, više ih zanima povijest, zajedništvo, vjera, domovina, nacija. Druga je kozmopolitska, više individualna. Tvrdi da u našem društvu nedostaje tolerancije, za što djelomično krivi društvene mreže koje omogućuju anonimnost. Kome podjele pašu? Ekstremistima i ljudima koji nemaju što ponuditi. Netko tko ima svoj život, nešto radi, stvara i time je zadovoljan, to ne zanima. Čovjek koji je prazan i koji nema nikakav drugi sadržaj nudit će vam ekstremnu ideologiju… Boris Beck se za RTL dotaknuo i performansa organizatora u Benkovcu, koji po njemu i nema umjetnički značaj. Index

Boris Beck Festival 'Nosi se'

Na more sa sobom povesti i kuhara, električara pa i liječnika ako treba

Beck: Jadni čovjek s previše nekretnina nema izbora, spustio je cijene i dao turistima da počiste za sobom

Čavrljajući na plaži, dotaknuli smo se i toga koliko koštaju apartmani u malom mistu pa sam doznao da je redovna cijena 100 eura na dan, ali postoji i opcija za 70 eura. Međutim, prije odlaska morate sve – ali baš sve, od zahoda i kuhinje do prozora i lancuna – očistiti i predati sljedećim gostima, piše Boris Beck za Večernji list. Gazdu nisu ni vidjeli, on je na nekom drugom otoku gdje ima glavninu biznisa, a ovo drži usput. Ne plaća čišćenje, a vjerojatno i nema koga angažirati, pa održava taj pomalo riskantni pothvat: što ako se turisti ne drže dogovora i ostave svinjac? Stalno čitam jadikovke kako nema konobara, barmena i chefova. Hoteli bez recepcionara već postoje, moglo bi se turistima otvoriti barove bez posluge, samo sa šankom i stolovima, s tim da si sami iz frižidera, za novac, dakako, uzimaju piće. Ima i drugih kreativnih ideja, cijeli tekst na Narodu.

Boris Beck kolumne

Industrija osmijeha, otpad po izboru

Beck: Čim turist pokaže da je svjesno biće, Hrvati reagiraju pomalo uvrijeđeno

Turizam se kod nas olako, površno i pogrešno smatra pružanjem usluge, što izaziva brojne probleme, a dugoročno ga može i upropastiti. Turist se neprecizno naziva gostom, kao da nam je doma svratio u posjet, dok je na nama da mu ponudimo grickalice, piće i obrok, a po potrebi i ležaj (i kantu za smeće, naravno).

Međutim, turist je veoma složeno ekonomsko biće. Turist nije pasivan repromaterijal, koji ćemo mi ugraditi u ono što zovemo turističkim proizvodom, nego veoma naporno radi na svom odmoru, a zauzvrat očekuje nešto što bismo mogli nazvati autentičnim iskustvom. Oni koji to razumiju, nude im trekinge i škrapinge, raftinge i paraglajdinge, michelinove zvjezdice i posjete nacionalnim parkovima, a ako ničeg nema, turisti potraže to sami, pa ih onda na moru spašavaju jer su na supu otišli po buri ili ih izvlače helikopterom iz neke gudure.

Imamo najveću čartersku flotu na svijetu, ali nismo riješili ljudima odlaganje smeća – to je zato što se ne shvaća da je turizam klasična industrijska grana, pa dakle i veliki zagađivač: zagađuje vozilima, zagađuje ljudima, troši i uništava prirodne i kulturne znamenitosti, u konačnici razara ljudske i društvene odnose; kapitalizam je uvijek neljudski, a takav nam je i turizam. Boris Beck za Večernji list o problemu sa smećem kojem je svjedočio (cijeli tekst na Narodu).

Boris Beck kolumne

Bolje biti bećar nego novinar

Beck: Dođe mi da se prošetam u šestinskoj nošnji po Zagrebu

“Ono što fali, što ja ne mogu razumjeti, 20 godina što sam tu, gdje nam je folklor? Kako to da nemamo neki restoran s nekim folklornim ansamblom da ljudi mogu doći i uživati?” To se pitala turistička vodičica iz Španjolske, koja voli Hrvatsku i već dva desetljeća dovodi ovamo goste iz svoje domovine. I sve im se sviđa, osim da u Zagrebu nema folklora. Piše to Boris Beck za Večernji list. U centru Zagreba, kamo izbjegavam ići, srećem samo turiste. I sada se osjećam malo krivim da ne nosim škornje i šestinsku nošnju, i da uz strance prolazim s torbom u kojoj su laptop, knjige i redigirani rukopisi, umjesto da na uglu Praške izvadim tamburicu i popevam Beži Jankec! Pa, da mi Turistička zajednica ponudi veću plaću od sadašnje, možda bih se i prekvalificirao. Cijeli tekst na Narodu.

Boris Beck kolumne

Svako pravilo ima i pokoju iznimku

Beck: Kako maturirati? Budite pristojni, uzmite odvjetnika i odgovorite na besmislena pitanja

Puno babica, kilava dječica. Ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja Vinko Filipović objavio je da su netom završene mature, tijekom 20 mjeseci, pripremale radne skupine od 128 članova, čemu valja pribrojiti 40 recenzenata, 29 prevoditelja, 23 čitača na snimanjima, 10 lektora i 21 stručnjak za prilagodbu ispita – pa su ipak uspjeli u 22. zadatku na osnovnoj razini iz Matematike postaviti pitanje na koji je točan odgovor bilo koji realni broj, a u 27. se tražio opseg trokuta koji ne postoji, piše Boris Beck za Večernji list. Filipović se žalio pred novinarima da oni „valjda jedini u Hrvatskoj rade posao u kojem nitko ne smije pogriješiti“, što je istina, pogotovo zato što su nemilosrdni prema pogreškama maturanata. No, u sustavu ipak ima i iznimaka… cijeli tekst na Narodu

Boris Beck kolumne

Parada kao najava onoga što slijedi

Beck: Kamo ide vojska, nacija slijedi

Dvije vojne parade isti dan s obje strane Atlantika, jedna u Londonu, u čast rođendana kralja Charlesa III, a druga u Washingtonu, na rođendan predsjednika države. Isti povod, ali golema razlika u izvedbi. Piše to Boris Beck u svojoj kolumni za Večernji list. Englezi su potpuno u prošlosti: crveni mundiri, laka konjica, kralj u kočiji, a i mjesto je povijesno. Amerikanci inače veoma vole raznorazne parade, ali one su tipično civilne, i pune zabavnih i luckastih elemenata, s mnogo glazbe, mažoretkinja i maskiranja, poput parada na Dan svetog Patrika.

Englezi, u svemu osobiti, dovukli su samo jedan stari top. Ali, njihova parada nije uopće zbog oružja, nego im je važnije pokazati nasljednike, Williama i njegovu djecu, kao jamstvo da će dinastija opstati. Trump je nedavno vojnicima rekao da je vojska važna. Jer, da nisu pobijedili u ratu, svi bi danas govorili njemački. Možemo dodati da je i njegov engleski došao na bajunetama, kao i Francuska i Oktobarska revolucija. Kamo ide vojska, nacija slijedi, rekao je Trump na paradi. I, nažalost, imao pravo. Cijeli tekst na Narodu.

Boris Beck kolumne

Biblijskim rječnikom

Beck: Elon Musk i ‘gnusoba pustoši’

Elon Musk je opisujući Trumpov zakon o deficitu upotrijebio izraz „abominacija“, koji se zbilja može prevesti kao odvratnost, grozota ili nakaznost, ali inače je specifično biblijski termin. Nalazi se samo na nekoliko mjesta u Svetom pismu, na hrvatski se prevodi kao „gnusoba pustoši“, i nitko zapravo ne zna što znači, ali čini se da se odnosi na praksu drevnih osvajača koji bi u jeruzalemski Hram unosili kipove svojih božanstava. Za Židove to je bila najveća moguća blasfemija, ultimativni grijeh – gnusoba moralne pustoši.

Kada je Musk upotrijebio taj izraz, imao je na umu točno tu usporedbu: Bijela kuća je Hram u kojem se našao lažni bog. To je bilo usmjereno na bijele američke evanđeoske kršćane koji glasaju za Trumpa u velikoj mjeri jer ga, unatoč njegovim očitim moralnim slabostima, smatraju Božjim poslanikom – samo će oni odmah prepoznati kakva je to abominacija u Washingotinu i što to znači. Svima nama drugima to je obična uvreda, ali oni koji marljivo čitaju Bibliju, shvatit će je u političkom ključu. I mi u Hrvatskoj imamo svoje pseće zviždaljke, bijelo i crveno polje na grbu jedna je od njih , tvrdi Boris Beck za za Večernji list i za Narod.

Boris Beck Elon Musk kolumne

A da je on nju ćušnuo, bilo bi belaja

Beck: Ima kofer s nuklearnim komandama, ali nije gazda u kući

Tradicija je da naši vodeći političari taje supruge, sjetite se Bandića, Mesića ili Petrova. Gospođe Plenković, Milanović i Tomašević vidimo samo iznimno, u izbornoj noći ili ako dođe neka strana delegacija, pa ni tad. Sad kad vidimo što se desilo Macronu, možemo reći da je to mudra mjera opreza – tako ih bolja polovica ne može obrukati u javnosti. No onda ispadne da političar ima problematičnog brata, kao predsjednik naše mlade Republike, ili oca tradicionalnih pogleda, kao zagrebački kozmopolitski gradonačelnik, kojemu to nije jedina obiteljska crna ovca, jer mu je i stric biskup. Kod Macrona je nezgodno ispalo zato što se pokazalo da nije gazda u kući, i to čovjek koji ima kofer s nuklearnim komandama. Bračni odnosi su politika, a i politika je neki brak, i zato Amerikanci cijene obiteljske ljude, što je ispit na kome je Trump pao. Nedostatak supruga u političkom životu Hrvatske uvijek mi je bio intrigantan. Sad vidim da je nedostatak očeva još zanimljiviji. Boris Beck za Večernji, cijeli tekst na Narodu.

Boris Beck kolumne

Kad AI laže bolje od političara na predizbornom skupu

Beck: Chatbotovi su vrlo uspješni u uvjeravanju, ali sve više haluciniraju

List Chicago Sun-Times iz Illinoisa objavio je popis knjiga za plažu pomoću ChatGPT-ja. Navedni pisci su poznati i priznati, ali nikada nisu objavili navedena djela. Piše to Boris Beck za Večernji list. O halucinacijama chatbotova govori se kad lažne podatke predstavljaju kao istinite, ali i kad odgovor zapravo nije netočan, no nije relevantan za postavljeno pitanje ili ne slijedi dane upute. Hakirani chatbotovi mogu usisati s interneta razne ilegalne podatke i tako olakšati kriminalne ili obmanjujuće aktivnosti. Organizirane su i debate ljudi i umjetne inteligencije, u kojima se pokazalo da je chatbot veoma uspješan u uvjeravanju. “Ako se uvjerljiva umjetna inteligencija može primijeniti u velikim razmjerima, možete zamisliti vojske botova koje mikrociljaju neodlučne birače.” Cijeli tekst na Narodu

Boris Beck chatbot kolumne umjetna inteligencija

Kad birači glasuju nogama – ostajući doma

Beck: Polovina stanovništva ravnodušna je na izbore ili neuravnotežena

Politički položaji nisu ništa drugo nego oblik socijalne pomoći za one koji ne znaju ništa drugo raditi – davni je aforizam beogradskog novinara i humorista Duška Radovića, koji zapravo uopće nije humorističan. Loše vodstvo obilježavalo je Jugoslaviju, a od njega trpe i uspješnije države od Hrvatske, piše Boris Beck za Večernji list.

Što nam, dakle, govori polovična izlaznost na izborima? Pa da se polovica stanovništva sastoji od spokojnih koji su nezabrinuti za rezultate izbora i da im nikako ne možete poremetiti tu ravnodušnost – ili da ima toliko neuravnoteženih koje nikako ne može razbjesniti svojim porukama. Ni do jednih ni do drugih stranke i kandidati nisu uspjeli doprijeti, a ne znaju ni kako. Jedni su probali nabrijati retoriku i skrenuti u ekstremizam, ali tako riskiraju da izgube i one koje već imaju; bajke o tome kako nam je dobro, a da će nam biti još bolje, isto nisu korisne jer ako ljude uspavate, neće vam ni doći na izbore. Ali tako je to. Što su izbori više simulacija, to je ljudima potrebna veća stimulacija da na njih izađu. Cijeli tekst na Narodu

Boris Beck lokalni izbori 2025

Odjednom su svi stručnjaci za jezike

Beck: Leon ili Lav, tko određuje kako ćemo zvati papu – tradicija, jezik ili mediji?

Odakle otpor prema Lavu? Jedan je izvor pomodnost i mondenost, jer je otmjenije reći Charles nego Karlo, William nego Vilim i Leo ili Leone nego Lav. Drugi je duboka hrvatska zabrinutost da to ne bi bilo nešto srpski. To lijepo pokazuje dokle nas je dovela opsesija pravopisom, zbog koje smo u zadnjih stotinu godina proizveli barem dvadeset različitih. Pravopis se kod nas smatra vrhuncem bavljenja jezikom i njegovim najvažnijim očitovanjem, iako zapravo uopće nije dio jezika.

Papa nije svoj nego svačiji, i zato ga svatko naziva na svom jeziku, kao što su Ivana Pavla II. Englezi zvali John Paul, Španjolci Juan Pablo, a Srbi, da oprostite, Jovan Pavle. Charles je do krunidbe mogao nositi svoje krsno ime, ali otkad ga je izabrao i za svoje kraljevsko ime, može biti samo Karlo, jer je sada pomazani vladar, a ne više privatna osoba. Svaki Leone u Italiji bit će Leone svuda na svijetu, osim jednoga, a to je papa, jer on ne živi sebi nego drugima. Boris Beck za Narod (originalno za Večernji list)

Boris Beck kolumne papa Lav XIV

Neću vam reći na čijoj sam strani, ali...