Beck: Što je sa stanovima koje su Židovima uzeli za vrijeme diktatorskih režima? - Monitor.hr
07.11. (16:00)

Nekom rat, nekom brat

Beck: Što je sa stanovima koje su Židovima uzeli za vrijeme diktatorskih režima?

Furešti odlaze, ekipa ostaje – tako glasi tekst divovske reklame za pivo u Splitu. Židovi odlaze, nekretnine ostaju – tako bi mogla glasiti politika upravljanja kućama i stanovima koju su složno provodile NDH, Jugoslavija i Republika Hrvatska. Radi se o novcu, naravno, ali i o tuzi. Prije nekoliko godina vidio sam na televiziji reportažu iz Rijeke: dvije veoma vremešne gospođe, koje su kao djevojčice u vrijeme Drugog svjetskog rata s roditeljima izbjegle iz tog grada, bile su dovedene pred zgradu u kojoj su tada živjele, s idejom da razgledaju stari stan. No nisu mogle ući jer ih podstanari, ondje naseljeni, nisu pustili, pa je reportaža zastala na ulici. Iz reportaže smo saznali za židovsko porijeklo obitelji i za njihov uspješan bijeg i kasnije sretan i dug život nekadašnjih malih izbjeglica; nažalost nismo saznali ništa o sudbini obiteljskog stana. No, rupe u tom pogledu, barem djelomično, ispunila je Naida-Michal Brandl u novoj studiji, otkriva Boris Beck za Večernji.


Slične vijesti

11.11. (22:00)

Lako tako, probaj animirati Tik-Tok generaciju

Beck o emisiji Zlatna liga: Do 2050. godine trećina Hrvatske imat će 60+

Ima nešto dirljivo, a opet i beznadno u novoj emisiji Zlatna liga Hrvatske televizije. Emitira se prijepodne, a voditelji i gosti poznata su televizijska, filmska i društvena lica, no svi moraju imati više od 65 godina. Malo teško hodaju, i nije im artikulacija besprijekorna kao nekad, ali nisu izgubili šarm; štosovi su im stari kao i oni, ali u očima im plamti isti sjaj kao i kad su bili zvijezde. Ideja je i dobra i loša. Kod nas je svaki peti građanin stariji od 65 godina, a baš su to oni koji najviše gledaju televiziju. Nisu svi ti medijski veterani u studiju da bi svoje iskustvo podijelili s mlađima, nego su odloženi u svoj dobni geto; neka je to vrsta televizijskog staračkog doma na čijoj će oglasnoj ploči, kao i kod svake slične ustanove, neminovno osvanjivati imena u crnim okvirima, da bi se upražnjena mjesta odmah popunila novim umirovljenicima. Boris Beck za Večernji.

13.10. (13:00)

Zato je zgrada sabora napuknuta, a crkva sv. Marka se obnavlja

Beck: Vjera loše ljude potiče da rade dobro. Kad je nema,vidimo kako to izgleda

U Iranu je teokracija, što znači da je svaki prekršaj ujedno i grijeh, i da je svaki grijeh kažnjiv na sudu; u Rusiji pak Putin vlada božanskom milošću, pa Crkva može i mora za njega agitirati, zbog čega je papa Franjo Kirila nazvao “Putinovim ministrantom”. Obje su pozicije neodržive. U Iranu i Rusiji vlastodršci podanike optužuju za grijeh i pendrecima objavljuju božansku milost. Naprotiv, slučaj zabludjelog slavonskog župnika, koji je slao lascivne poruke župljankama, pokazuje kakve devijacije izaziva osobni strah od grijeha. Vjera se u tom selu pokazala kao sila koja razara i paralizira. Mediji radije i lakše ukazuju na destruktivnu stranu religije, a slučajevi kad izgrađuje prođu ispod radara. Evo baš ovih dana, dok svi kukamo zbog smeća, plina i benzina, Misijska europska katolička inicijativa Kristov stol, sa sjedištem u Zagrebu, prikuplja novac za misiju s. Lenke u Ekvadoru. Tko je za nju čuo? Tko uopće u autističnoj Hrvatskoj, osim misionara, pomaže nekom dalekom i siromašnom, kome nije ništa dužan i od koga ništa neće dobiti zauzvrat? Boris Beck za Večernji.

16.09. (19:00)

Samo da Janinoj čarobnoj vodi ne ograniče cijenu i spašeni smo

Beck: Nismo ni u vlasti ni HDZ-a ni Možemo, nego retrogradnog Merkura

Nisam praznovjeran, ali leđa su mi se ukliještila, auto pokvario i jedna knjiga beznadno zapela na putu do tiskare, a i kolege i prijatelji mi iznose slična iskustva: ovom pukla guma, onaj ostao bez prihoda, a treći leži doma na bolovanju. Retrogradni Merkur pogodio je i našeg premijera: prvo željeznička nesreća, pa se razbolio od korone i onda problemi s trgovcima. U hrvatsko tržište, kao i u zagrebački promet, intervenira se lakoumno, i stvara se zbrka, kao što se napravila i u jeziku proizvoljnim arbitriranjem; s druge strane, u jeziku se ne mogu više slijediti ni najjednostavnija pravila, zbog čega se kaos povećava. Obje su krajnosti nezgodne – svaki sustav, i jezični, i prometni, i trgovinski, najbolje će funkcionirati ako se svi drže jednostavnih regula i ako se ne intervenira lakoumno. Boris Beck za Večernji.

18.07. (12:00)

Nasljeđe SSSR-a

Beck: Biti svjetski prvak pa makar i u preuranjenoj ejakulaciji

Brzina svjetlosti će u bliskoj budućnosti biti dostižna, tvrdi svjetski prvak u preuranjenoj ejakulaciji – to je jedna od brojnih mudrih ludosti iz stripova Dubravka Matakovića. Tog se uvijek sjetim kad se Rusi pohvale da imaju hipersoničnu raketu Kindžal koju nitko ne može zaustaviti. Eh, da, netko tamo opasno pati od preuranjene ejakulacije. I uopće mahanje tolikim velikim, većim i najvećim raketama – ne treba biti Freud da se shvati da se time nadoknađuje manjak onoga u gaćama. Ako mislite da pretjerujem s Freudom, što reći o izvješću da Putinovi tjelohranitelji skupljaju njegove fekalije i urin nakon svake nužde koju obavlja tijekom službenih putovanja u inozemstvu. Slovenski filozof Slavoj Žižek jednom je ukazao na razliku između Nijemaca i Francuza na temelju njihovih zahodskih školjki. Nijemci imaju u školjci jednu policu na kojoj se izmet zadrži prije puštanja vode, tako da ga vlasnik, sada već bivši, može proučiti; Francuzi to nemaju jer ne razmišljaju o svojim ostacima. Žižek je iz toga izveo dalekosežnu studiju nacionalnog karaktera, analitičkog i radišnog s jedne strane te bezbrižnog i hedonističkog s druge. Dosjetljivi Boris Beck za Večernji ponovno primjećuje nešto što drugi ne vide.

11.07. (09:00)

(Be)smisao meritokracije

Beck: Ocjena je mjerilo svega, a nema nikakvih mjerila za ocjenjivanje

Imamo sve manje djece, a sve više superodlikaša. Nije jasno kako se u razredu čak polovica učenika ističe – u odnosu na koga, na drugu polovicu koja je ocijenjena s vrlo dobrim? A nije jasno ni to kako nijedna od silnih institucija što nadziru školstvo nije primijetila da odlikaša ima 20 puta više nego što bi bilo očekivano, kao i to da će, nastave li se superodlikaši množiti istim tempom, najkasnije do 2045. svi učenici završavati sve razrede s prosjekom 5,0, što će označiti konačni slom sustava ocjenjivanja. Privatnim intervencijama mogu se mijenjati i nakon što su zaključene, kako je pokazao slučaj predsjednikove supruge koja je zbog sinovljeve ocjene urgirala u školi. Sistem propisuje ocjene kao uvjet za upis u željenu školu, a ne propisuje uvjete za ocjenjivanje, pa su svi u žrvnju lobiranja: djeca se grebu oko nastavnika, roditelji maltretiraju učitelje, a profesori popuštaju pritiscima. Boris Beck za Večernji.

04.07. (10:00)

Još smo i dobri

Beck: Profesori poučavanjem u fušu nadoknađuju manjak državne organizacije

Ni redovna nastava se ne može svladati bez instrukcija. Institut za društvena istraživanja u Zagrebu otkrio je da 38 posto maturanata ima instrukcije tijekom školske godine, kao i 36,6 posto učenika drugih razreda srednjih škola te 37,2 posto osmaša; svaki šesti maturant instrukcije ima redovno, što znači da bez njih ne bi mogao proći razred. Nitko točno ne zna zašto je školski program nesavladiv, ali relativni uspjeh našeg školskog sustava osigurava da i ostane nesavladiv. Netko je natrpao udžbenike pretjeranim gradivom, profesori to ne uspijevaju ispredavati, đaci to ne mogu naučiti, i onda uskaču roditelji koji plaćaju instrukcije, i potplaćeni prosvjetari koji u slobodno vrijeme krpaju kućne budžete, pa se sve nekako na kraju sretno završi s maturom – ali uz mnoge troškove i dodatne sate koji nisu nigdje evidentirani. Ta nevidljiva vojska instruktora i očajnih roditelja održava sistem da se ne raspadne. Boris Beck za Večernji.

08.06. (13:00)

Katolički Woodstock

Beck: Koncert Progledaj srcem nije tu od jučer, samo medijima nije bio zanimljiv

Taj koncert dosad se održao pet puta, s prekidom 2020. i 2021. zbog korone. Ako pogledate medijska izvješća iz 2019., naći ćete nekoliko skromnih napisa, iako su napunili Arenu u Zagrebu. Od godina prije, gotovo ništa ili apsolutno ništa. Taj publicitet je, međutim, prazan jer mediji zapravo ne znaju što bi s takvim događajima. Nije bilo tučnjave, nije bilo protuprosvjednika, nitko nije vikao “za dom spremni”, a scena duhovne glazbe u hrvatskoj javnosti ne doživljava se kao nešto relevantno. Ta je scena, međutim, vrlo živa i vitalna, a njezin je uspon počeo 1979. kada je u Zagrebu održan prvi Uskrs fest. Mlade je na komponiranje i izvođenje vlastitih duhovnih pjesama potaknuo Drugi vatikanski sabor, kad su u crkve ušle električne gitare. Dotad su crkvene pjesme pisali uglavnom svećenici i morale su imati čvrstu teološku podlogu. Oni ne mogu ući u mainstream medije zbog svojih ograničenih ambicija: ne pjevaju o društvenoj stvarnosti, nego o vjerskoj, i zato ih se ne razumije izvan Crkve. Boris Beck za Večernji.

27.05. (16:00)

Svoga tela gospodar

Beck: Majmunske boginje oživile su sablast AIDS-a

Čini se da je AIDS postao paradigma za svaku novu pandemiju. Nije to čudno. Pojavio se na prijelazu iz 1970-ih u 1980- e, baš kad je i objavljeno da su velike boginje istrijebljene – vladao je optimizam i čovječanstvo je mislilo da je sigurno od zaraznih bolesti. I baš se tada otkrila bizarna pošast: bolest koja nema vlastitih simptoma, nego koristi tuđe da bi izazvala kolaps organizma; virus protiv kojeg se ne možemo braniti jer uništava baš našu prirodnu obranu; i konačno, širi se krvlju, zbog čega napada naše tabue i opsesije seksa i droge. Majmunske boginje oživljavaju tu sablast. Svaka je nova zaraza udarac samosvijesti čovjeka na Zapadu. Netočna parola, da je čovjek gospodar svoga tijela, koja se proširila zbog pro choice agitacije, utječe i na naše držanje prema virusima. Boris Beck za Večernji.

07.05. (00:00)

Jer keks nije #keks

Beck: Nemoć da se nešto stvori ne može se prikriti reklamom

Ni ja nisam genij za reklamu, ali jasno mi je da ako imaš dobar proizvod – a keksi Domaćica su zbilja dobri – onda ne prčkaš po njemu. Tiskanje kutija, međutim, s natpisima Domaćica & menadžerica, Domaćica & pravnica, Domaćica & programerka, Domaćica & umjetnica te Domaćica & medicinska sestra izazvalo je opću sprdnju na društvenim mrežama, od kojih je Domaćica & udbašica totalno nenadmašna, a za tim mi slijedi Karat & zapalit pljugu te Kakao & piškio, doduše, drugih proizvođača. Ta PR-katastrofa, koja će se učiti na fakultetima, podsjeća na slučaj Hrvatskih željeznica koje su 2014. godine studentsku populaciju pozvale na nagradni natječaj za najbolji slogan. Dobili su što su i zaslužili: Doživite vječnost, vozite se HŽ-om. Boris Beck, pogađate, nije oduševljen najnovijom Krašovom marketinškom kampanjom, za Večernji.