Kad institucije šute, glasine pjevaju
Bivši kriminalist o slučaju časne sestre: zašto policija nije odmah srušila priču o „migrantu s nožem“?
Bivši kriminalistički službenik MUP-a na blogu: U Hrvatskoj već desetljećima postoji obrazac: osoba postane neugodan svjedok → sustav je označi nestabilnom → izolira → narativ se kasnije ‘prilagodi’. Kao bivši kriminalistički službenik, postavljam pitanja koja su stručno i logički nužna, bez ikakvih insinuacija: postoje li nadzorne snimke koje potvrđuju ili opovrgavaju napad? Ako ne prikazuju napad – prikazuju li samoozljeđivanje? Ako nema snimke ni jednog ni drugog – gdje je nastala rana? Je li ikada priznala da je lažno prijavila napad? Ako jest, zašto to ministar nije javno rekao? Ako nije, zašto policija tvrdi da jest?
Na temelju svih navedenih primjera – od Kvesić do Franciskovića, od Braim do M.S. protiv Hrvatske – potpuno je razumljivo da građani danas ne vjeruju službenim verzijama. Slučaj s. Marije Zrno zato je postao više od incidenta: postao je simbol. Simbol nepovjerenja u institucije. Simbol straha od sustava. Simbol borbe između službenog narativa i građanske percepcije. Simbol političke nervoze oko migrantskog pitanja i sigurnosti. Ne tvrdim što je istina.
Ali tvrdim da ćemo je saznati samo ako ne prestanemo postavljati pitanja.