Branimir Pofuk: Beethoven i njegova glazba svijetle u mraku nad Europom - Monitor.hr

Slične vijesti

Utorak (09:30)

Od božje ruke do božje noge

Pofuk: Umrli su i dječak Diego i Bog igre Maradona

Za mene je sve rečeno slikom na svodu jedne sportske dvorane u Buenos Airesu na kojoj je, u parafrazi Michelangelova ‘Stvaranja’, Maradona Bog koji vrškom prsta udahnjuje život Adamu – Messiju. Umrli su i dječak Diego i Bog igre Maradona. Ja tugujem za obojicom. Utoliko više što svijet napuštaju u trenutku kada je igra zabranjena, igrališta zatvorena, a stadionski hramovi zaključanih i praznih tribina potpuno obesmišljeni – osvrće se (neočekivani) ljubitelj nogometa Branimir Pofuk na smrt nogometnog velikana.

16.11. (19:00)

Joj ne, opet Trump! Dosta više s njim!

Pofuk: Razlog zašto Trump ne priznaje poraz je vrlo jednostavan – njegov je rječnik za to presiromašan

Engleski jezik kojim govori Donald Trump je rudimentaran, brojem riječi koje koristi siromašan, semantički zbrkan i smušen, na razini u najboljem slučaju nekog tinejdžera čije poznavanje jezika u školi tavori između dvojke i trojke. Nažalost, kao što to kod svih ljudi redovito biva, zbrka i siromaštvo u jeziku izravno je i uzročno i posljedično povezano sa zbrkom i siromaštvom u mislima. Do sličnih su zaključaka došli i politički sasvim nepristrani lingvisti koji su se posljednjih godina stručno pozabavili razinom i osobinama Trumpovih oratorskih i kognitivnih sposobnosti.. Neznanje, siromaštvo duha i misli, spojena s vulgarnom samohvalom, agresivnošću i bahatošću, bez imalo inhibicija i sposobnosti samokritične autorefleksije, ukratko, najgora moguća kombinacija… – još jedan tekst o Trumpu ima opravdanje što je – dobar. Napisao Branimir Pofuk, Večernji list.

10.11. (13:30)

Država mora na liječenje

Pofuk: Za Trumpa sve je to veliki reality show, ali ogorčenost i mržnja koje je posijao su stvarni

Sama pojava i uspon Donalda Trumpa na tržištu političkih ideja i emocija, a pogotovo njegova pobjeda na predsjedničkim izborima prije četiri godine, posljedice su neispunjenih obećanja, otuđenosti i zatvorenosti u bjelokosne kule moći prethodnih političkih garnitura na vlasti. No, za Trumpa je sve to jedan veliki televizijski reality-show, područje na kojem je on u cijeloj svojoj poduzetničko-poslovnoj karijeri bio najuspješniji. Kada mu predsjednička emisija bude skinuta s programa, on će već naći načina izliječiti svoj povrijeđeni monumentalni ego. Ali, njegovi sljedbenici nastavit će živjeti s vrlo stvarnim osjećajima tjeskobe, straha, poniženosti, ogorčenosti i mržnje. To se liječi desetljećima – osvrće se suosjećajno Branimir Pofuk na osjećaje Trumpovim simpatizera.

27.10. (13:30)

Knjižnice nam daju moć

Pofuk: Zakletva nad lijesom

Kolumnist Večernjeg duboko je potresen ubojstvom francuskog profesora Samuela Patyja koji je svojim učenicima pokazao karikature Muhameda, nakon čega ga je smaknuo 18-godišnji islamista. Macronov govor na sprovodu, misli Pofuk, trebale su prenositi sve televizije: “Bio je jedan od onih poniznih ljudi koji su tisuću puta preispitivali sami sebe (…) pripremajući se za predavanja o slobodi izražavanja i slobodi savjesti. Samuel Paty je ubijen zato što islamisti posežu za našom budućnošću, a znaju da je nikada neće osvojiti kraj tihih junaka kao što je bio on… Samuel Paty je žrtva fatalne zavjere gluposti, laži i mržnje prema drugima, mržnje prema onom što duboko i egzistencijalno mi jesmo. Branit ćemo slobodu o kojoj si ti poučavao, čuvat ćemo sekularizam kao važnu vrijednost… U Francuskoj nikada neće ugasnuti prosvjetiteljsko svjetlo”.

19.10. (11:00)

Zatvaranje poglavlja

Pofuk: Jergović u životnom intervjuu otkriva zašto je prešao u Večernjak – Nedjelja me oduševila

Ne mogu dići ruke od novina. Na knjigama i novinama sam odrastao, na tekstu i na pripovijedanju priča. Pripovijedanje za jedan dan, ono što je bit novina, ne samo da je od novina starije, nego je starije i od novinarstva. Od toga se ne može odustati, jer bi to bilo odustajanje od čovjekove prirode i od njegove civilizacije. Naravno da to nije pitanje puke egzistencije. Uostalom, nisam ja pisac samo iz tog jednodnevnog žanra, niti je preživljavanje za nekog tko je bez djece i dugova tako dramatična stvar. Meni novine trebaju da bi u meni preživjela iluzija o zajednici, a zajednici trebaju novine da bi uopće bila zajednica. Intervjuira Branimir Pofuk za Večernji list

06.10. (10:49)

Oni koji dijele svoje bogatstvo

Pofuk: Vrhunac ljudske evolucije je elita duha koja čovjeka uzdiže i pokazuje mu vrhunce jedinstvenih ljudskih sposobnosti

Daleko od interesa i pažnje histerične javnosti ostaje šačica ljudi toliko silno i nezamislivo bogatih da ostaju neokrznuti i neprimijećeni. Njihovo ih bogatstvo štiti dok žive u svom paralelnom svemiru odvojenom od onog za što su nas uvjerili da je ljudska stvarnost. Njima je njihovo osobno bogatstvo važnije od trivijalnosti koje guše svaku suvislu misao. Oni su zaokupljeni svojim blagom koje neprestano prevrću gledajući kako iz njega izvući što više koristi, kako ga još uvećati i kako ga sa što više ljudi podijeliti. Ne pričam o tajkunima ili njihovoj obijesnoj djeci, nego o istinskoj eliti, o umjetnicimapiše Branimir Pofuk nakon je upoznao Harlequin Art Collective.

29.09. (14:30)

Zapaliti svijeću nad vrednotama

Pofuk: Kovačevićeva grobnica na Mirogoju nije prazna, u njoj leže ubijeni kriteriji i snovi

Groblja su poput Mirogoja galerije, muzeji i otvorene knjige povijesti gradova, zemalja i naroda. U novije doba formirana je aleja u koju se pokapaju ljudi čija imena uglavnom svima koji pokraj njih prolaze nešto znače, koji su po nekim općeprihvaćenim kriterijima za života u nečemu bili veliki i zadužili cijelu zajednicu. I onda saznajemo da jedno mjesto baš u takvoj aleji pripada aktualnom “velikanu” hrvatske gospodarske crne kronike zato što ju je dotični – kupio. Ta megalomanska grobnica nije prazna. U njoj leže i ubijeni kriteriji i snovi o boljem svijetu koje su barem pokušavali ostvariti mnogi od mirogojskih susjeda grobnice živog Kovačevića. I zato će sljedećeg Dana mrtvih, kad krenemo u obilazak Mirogoja, biti sasvim prikladno i na toj mramornoj gromadi zapaliti koju svijeću – osvrće se Večernjakov Branimir Pofuk na moment koji baš precizno opisuje naše vrijeme.

22.09. (14:30)

O, da, slobodi se prijeti

Pofuk: Glupost postaje sve glasnija i opasnija – sad je i Beethoven proglašen simbolom rasizma

Večernjakovog kolumnistu potresao je nedavni članak o Beethovenovoj Petoj simfoniji: Nad našu se civilizaciju nadvila ne samo sumaglica, nego oblačina i magluština sumnje. Umjesto svijeta oštrih, svakom zdravom oku prepoznatljivih linija i obrisa, umjesto jasnog razlikovanja svjetla i sjena, sve postaje žuto, kao da nam je neka sila iz atmosfere isisala kisik i napunila je sumporom. Znanost je pomiješana s praznovjerjem, znanje je postalo relativno, činjenice se bore s izmišljotinama, fantazijama i paranojama, janje se teško razlikuje od vuka, a kad čovjek kihne, više ne zna je li zakvačio prolaznu virozu, sezonsku gripu ili smrtonosnu kugu.

15.09. (12:30)

Tempirani požar

Pofuk: U svijetu bez milosrđa i sućuti ljudi koji više nemaju što izgubiti na kraju sve zapale

Mi ćemo se i dalje dijeliti na desne i lijeve ili još žešće, obasipajući se međusobno uvredama, po liniji stava prema pandemiji i propisanim mjerama, ili prema Trumpu i Bidenu, ili prema rasizmu u Americi. Kao da kriza koja slijedi neće jednako pogoditi i jedne i druge. Kao da srozani kriteriji ljudskosti neće prije ili kasnije zakačiti i nas same. Svijet će i dalje biti organiziran i uređen tako da će samo jedna mala skupina ljudi ostati zaštićena od svake krize i katastrofe – piše Branimir Pofuk u Večernjaku u komentaru požara koji je progutao migrantski logor na grčkom otoku Lezbosu.