Brazilski film 'Tajni agent': Sjajna slika moralne deformacije svijeta - Monitor.hr
Danas (16:00)

A nije James Bond

Brazilski film ‘Tajni agent’: Sjajna slika moralne deformacije svijeta

Bivši filmski kritičar i novinar Mendonça Filho u svojim se filmovima na ovaj ili onaj način bavi kapitalističkom beskrupuloznošću, odnosno povezanošću poduzetničkih predatora, (organiziranog) kriminala i (desničarske) vlasti. “Tajni agent” nije izuzetak; podijeljen je u tri naslovljena poglavlja i najvećim se dijelom odvija 1977. kad je brazilski vojni režim još čvrsto u sedlu i progoni političke protivnike. Mendonça Filho sjajno slika suštinsku moralnu (desničarsko-kapitalističku) deformaciju svijeta kojim se bavi kroz vrlo atraktivan dizajn, s fotografijom toplih boja i scenografski besprijekornom rekonstrukcijom razdoblja, povlačeći jasne paralele sa svijetom današnjice, kad je ponovo isto ili vrlo slično stanje – na površini stvari su šarene, a ispod njih… Damir Radić za Novosti


Slične vijesti

27.01. (07:00)

Svi puše. Nitko ne žuri

Novi Linklaterov film, ‘Nouvelle Vague’: uhvatio je duh vremena, ali nije intrigantan

Linklater se ovaj put prihvatio rijetko (ako ikad) viđenog pothvata – prvi put snimajući na francuskom jeziku rekonstruirao je dan po dan snimanje legendarnog cjelovečernjeg prvijenca Jean-Luca Godarda “Do posljednjeg daha”. Crno-bijela fotografija i kvadratični format slike nepogrešivo prizivaju filmski svijet s prijelaza 1950-ih na 1960-e, sve biva upotpunjeno scenografski, kostimografski i običajno (gotovo da nema nikog tko ne puši), međutim gledajući uže sadržajno, film je jako tanak. Presuda Damira Radića za Novosti.

20.01. (13:00)

'Holivudski uzmak'

“Marty veličanstveni” (2025.): Stil i glumci su na nivou, ali redatelj je podbacio u završnici

Radnja se razvija kroz niz epizoda u kojima protagonist ostvaruje interakcije s raznim likovima, no manje je bitan sadržaj naracije, a mnogo više njezin stil – ona se odvija u frenetičnom ritmu koji glatko stapa mnoštvo (ekstremno) krupnih planova (snimanih teleobjektivima) s onim srednjima, impresivno dočaravajući kaotičnost zbivanja. Svemu doprinose skučeni i uglavnom oronuli ambijenti malih soba, klupskih prostorija i drugih prostora nakrcanih koječim, a svakako prljavštinom i znojem, čemu se povremeno kontrastiraju luksuzni ambijenti Martyjevih potencijalnih financijera. Uz Chalameta, koji blista u naslovnoj roli ostvarujući vjerojatno ulogu dosadašnje karijere, najviše prostora dobila je malo znana a jako dobra Odessa A’zion kao Martyjeva prijateljica/ljubavnica, a tu je i Gwyneth Paltrow. Uglavnom, stil i kompletna glumačka postava su na nivou, ali Josh Safdie koncepcijski je podbacio u završnici. Damir Radić za Novosti.

13.01. (13:00)

'I tuđi i svoji'

Novi Jarmusch: Film koji ne ide u vrh njegovog opusa, ali i nije predaleko od njega

Jarmusch je svoj novi film naslovljen “Otac majka sestra brat” posvetio obiteljskim odnosima, preciznije onima roditelja takozvane treće životne dobi i njihove sredovječne djece s kojom se rijetko viđaju. Scenarij je navodno napisao za tri tjedna, kreiravši trodijelni omnibus čiji dijelovi objašnjavaju naslov cjeline – prva priča zove se “Otac”, druga “Majka”, a treća “Sestra brat”. Dobar je to film koji govori o istovremenoj otuđenosti i dubinskoj povezanosti roditelja i odrasle djece, o vremenu što prolazi i sjećanjima koja ostaju, džarmušovski povezujući melankoliju i humorni pomak. Damir Radić za Novosti

07.01. (21:00)

Nekome rat, nekome found footage

Filmovi godine prema Damiru Radiću: politika, trauma i žanr bez sigurnosne mreže

Damir Radić je za Novosti izdvojio vrlo raznolik, ali tematski koherentan izbor filmova godine u kojem dominiraju politička hrabrost, formalna preciznost i snažan autorski rukopis. Na vrhu je “Mirotvorac” Ivana Ramljaka, dokumentarni found footage o Josipu Reihl–Kiru koji kroz šokantne i apsurdne arhivske snimke razotkriva kontekst njegova ubojstva uoči rata 1991., potvrđujući se kao jedan od najvažnijih domaćih filmova posljednjih godina.

Slijede filmovi koji se poigravaju žanrom i narativnom strukturom: “Trenutak nestajanja / Weapons” Zacha Creggera kombinira horor, crni humor i precizno isprepletenu priču, dok “Grešnici / Sinners” Ryana Cooglera od povijesnog gangsterskog filma klize u vampirski horor s elementima mjuzikla. Snažan blok čine filmovi iz regije koji brišu granicu između dokumentarnog i igranog. “78 dana” Emilije Gašić NATO-bombardiranje Srbije prikazuje iz provincijske perspektive kroz amaterske snimke triju sestara, dok “Vjetre, pričaj sa mnom” Stefana Đorđevića intimnu obiteljsku priču gradi na spoju osobnog sjećanja, topline i tihe metafizičnosti.

Od američkih autora Radić izdvaja i “Mozak operacije / The Mastermind” Kelly Reichardt, suptilno ironičan film o amaterskoj pljački slika i zalasku kontrakulturnog duha ranih sedamdesetih, te “Jedna bitka za drugom / One Battle After Another” Paula Thomasa Andersona, koji, iako po njegovu sudu precijenjen, ipak nudi dovoljno kompleksnosti, antologijskih prizora i upečatljivu DiCaprijevu izvedbu.

22.11.2025. (14:00)

Svi se vozimo u istim kolicima

Radić o ZFF-u: Snima filmove cela postjugoslavija

Boris T. Matić, Lana Matić i Selma Mehadžić i dalje sigurno vode Zagreb Film Festival. I ove godine ponudili su kvalitetan sadržaj s tradicionalno solidnim glavnim natjecateljskim programom dugometražnih igranih filmova i nekoliko atrakcija u vidu novih filmova istaknutih autora. ZFF se eksplicitno solidarizirao s palestinskim narodom izloženim genocidu te sa srpskom nacionalnom manjinom na udaru desničarskih jurišnika, ne “samo” javnom verbalnom podrškom. Među postjugoslavenskim filmovima prikazanima na ZFF-u ističu se dvije hrvatsko-srpske koprodukcije, “Kako je ovdje tako zeleno?” Nikole Ležaića i “Vjetre, pričaj sa mnom” Stefana Đorđevića, koje su demonstrirale kreativnu potentnost (dijela) kulture koja se u Hrvatskoj u zadnje vrijeme (ponovo) želi učiniti odioznom… Damir Radić za Novosti

18.11.2025. (08:00)

Prvo gledaj pa čitaj, da si ne spojlaš

Radić o Bugoniji: Standardno kvalitetan Lanthimosov film, ali sa razočaravajućom završnicom

“Bugonia” je film s de facto samo tri lika – ili, hajmo reći, tri i pol – i ponovo je sparila, nakon “Kinds of Kindness”, Emmu Stone i Jesseja Plemonsa. Priča filma čak ima snažnu dodirnu točku sa središnjom epizodom potonjeg omnibusa, u kojoj je Plemonsov lik bio uvjeren da njegova supruga, koju igra Stone, zapravo nije njegova supruga nego njezin klon. Do obrata “Bugonia” je standardno kvalitetan Lanthimosov film u njegovom prepoznatljivom modu začudnog i apsurdnog, s ekspresivnim karakterima koje Plemons i Stone očekivano odlično igraju, uz jako dobru Delbisovu asistenciju i interesantan epizodni nastup Caseyja Boyda kao lokalnog policajca koji je Teddyja zlostavljao kao dijete, što je potencijalna narativna linija koja međutim ostaje nerazvijena. Damir Radić za Novosti.

11.11.2025. (21:00)

Vude u Hollywoodu

Radić o filmu ‘Vude, ti si pobijedio’: Korektan ‘rad na zadanu temu’ s premalo kreativne ambicioznosti

Senad Šahmanović, režiser, (uz Veljka Krulčića) koscenarist i koproducent filma nastalog u crnogorsko-hrvatsko-srpskoj koprodukciji, odradio ga je prilično školski. Otvara se spomenutim propitivanjem velikanove poznatosti danas te tonovima, a potom i slikom njegova najistaknutijeg ostvarenja “Surogat“, da bi se dalje izmjenjivali osobni i profesionalni život naslovnog protagonista sa širim društvenim i političkim kontekstom, sve to s mnoštvom arhivskog materijala, inserata iz filmova i ponešto svježe snimljenih sugovornika. Damir Radić za Novosti

28.10.2025. (17:00)

'Šaka smija, vrića užasa'

Trenutak nestajanja (2025.): Jedan od filmova godine glatko sintetizira komediju, dramu i stravu

Njegov je autor Zach Cregger, prethodno afirmiran svojim prvim samostalno režiranim ostvarenjem “Barbar”, jednim od hvaljenijih filmova strave zadnjih godina, iako je Cregger izvorno zapravo komičar, i to ne samo scenarističko-redateljski nego i glumački. Taj komičarski trag intenzivno je prisutan u “Trenutku nestajanja” koji je velikim dijelom crna komedija sparena s dramom, da bi tek u završnici eksplodirala u nesuzdržani horor. Početna problemska situacija filma jest tajanstveni nestanak čitavog jednog školskog razreda. U dva sata i 17 minuta poslije ponoći, sedamnaestero djece ustalo je iz kreveta, izašlo iz svojih domova i, kao što je zabilježeno na kućnim kamerama, poletno, s rukama kao spremnima za let, nestalo u noći. Damir Radić za Novosti

21.10.2025. (01:00)

Seks, književnost i besmisao života

Radić: Film “Žene, luđaci i malo dobrih pedera” Ivana Salaja ispao je dosta sterilan

Njegov jedini roman “Žene, luđaci i malo dobrih pedera” iz 2010. autofikcija je natopljena autoironijom, možda najočitijoj u činjenici da glavni lik, iako potpuni gubitnik, seksualno opći s gotovo svakom ženom ili djevojkom koju susretne, bez naročitog uloženog truda, jedino uz “malu pomoć” statusa poznatog književnika – statusa koji, čini se, ima afrodizijačka svojstva, što je dakako vrhunac ironije. Salaj je kreirao niz načelno provokativnih, relativno eksplicitnih seksualnih prizora i nije bježao od prljavosti i ružnoće Roklicerova autorskog svijeta kojem je svaki (dublji) smisao rekao laku noć, jer egzistencija je u njemu besmislena, međutim u njegovoj izvedbi taj je svijet ispao sterilan. Damir Radić za Novosti.

23.09.2025. (14:00)

Vozi dalje

“Taxi ljubav” (2025.): Ostović naprosto nije bio dorastao izazovu koji je postavio pred sebe

Uvijek je pozitivno kad netko realizira tako zahtjevan projekt kao što je dugometražni igrani film izvan sistema. Najnoviji takav primjer u hrvatskoj kinematografiji je “Taxi ljubav” debitanta Mile Ostovića. Izveo je to vlastitim i sredstvima sponzora, a budžet je procijenjen na 130 tisuća eura, što je za potpuno izvansistemski nezavisni film u našim uvjetima poprilična svota. Bazična situacija taksista ratnog veterana (Kerekeš) koji pati od PTSP-a i često vozi noću jer ne može spavati, a u auto mu ulaze, kao svojevrsne redovne mušterije, mlada prostitutka i samohrana majka (Lana Nekić), mačo psihijatar (Filipović) koji lakoćom zavodi svoje atraktivne medicinske sestre, alkoholu skloni vlasnik noćnog kluba (reper Marko Lasić Nered s neporecivom dozom glumačkog talenta), može podsjetiti na znamenitog Scorseseova “Taksista”, no ta asocijacija ubrzo će se pokazati neopravdanom. Damir Radić za Novosti.