Novi Jarmusch: Film koji ne ide u vrh njegovog opusa, ali i nije predaleko od njega - Monitor.hr
13.01. (12:00)

'I tuđi i svoji'

Novi Jarmusch: Film koji ne ide u vrh njegovog opusa, ali i nije predaleko od njega

Jarmusch je svoj novi film naslovljen “Otac majka sestra brat” posvetio obiteljskim odnosima, preciznije onima roditelja takozvane treće životne dobi i njihove sredovječne djece s kojom se rijetko viđaju. Scenarij je navodno napisao za tri tjedna, kreiravši trodijelni omnibus čiji dijelovi objašnjavaju naslov cjeline – prva priča zove se “Otac”, druga “Majka”, a treća “Sestra brat”. Dobar je to film koji govori o istovremenoj otuđenosti i dubinskoj povezanosti roditelja i odrasle djece, o vremenu što prolazi i sjećanjima koja ostaju, džarmušovski povezujući melankoliju i humorni pomak. Damir Radić za Novosti


Slične vijesti

Jučer (07:00)

'Bliski susreti svježe vrste'

Radić o Spielbergovom ‘Danu razotkrivanja: Jedan od boljih u njegovom precijenjenom opusu

Prema vlastitoj priči i scenariju dobro znanog Davida Koeppa, Spielberg je film režirao kao izrazito dinamičan spoj akcijskog trilera i SF-a, u prvom ga dijelu vodeći tako da se prate dvije paralelne narativne linije, a u drugom ih objedinjujući. Narativno, film je vrlo složeno postavljen, barata s poprilično motiva, od kojih su neki prelako potrošeni. No svejedno kompleksnost naracije veliki je plus, kao i redom vrlo dobri, pa i odlični glumački nastupi, osobito još relativno mlade, a vrlo iskusne Emily Blunt te Josha O’Connora. Damir Radić za Novosti

11.06. (18:00)

Horor uredskih prostora

Radić o filmu ‘Backrooms’: Prostor traži likove

Na svom YouTube kanalu Kane Pixels, tinejdžer Kane Parsons 2022. počeo je objavljivati kratke videouratke u pretežnom trajanju od dvije do desetak minuta, nazvavši ih “Backrooms” serijalom i oslonivši ih na tzv. creepypasta fenomen. “Jeziva pašta” odnosi se na internetske vizuale koji prikazuju neke nedefinirane prostore nalik na uredske, u koje korisnici interneta upisuju različita značenja, redovito jezovita, a spomenuti Parsons to je dignuo na višu razinu rečenim nizom kratkih videa hororskog sadržaja ili sugestije. U kreiranju dugometražnog kinodebija našao se pred izazovom kako sistem nepovezanih kratkih videa s YouTubea sublimirati u cjelovitu i smislenu cjelinu dugog trajanja. Da izazov nije bio mali, svjedoči činjenica da nije radio prema vlastitom nego dobivenom scenariju. Film osvaja dizajnom, a ne sadržajem u užem smislu, kaže Damir Radić za Novosti.

19.05. (21:00)

Dva žanra, jedna boca

Hokum (2026.): Izrazito solidan uradak koji ne zavrjeđuje samo pažnju ljubitelja horora

Filmovi strave temeljno se dijele na dvije skupine – izrazito dominantne fantastične horore u kojima je zlo natprirodno, onostrano, te one realističke gdje su izvori zla prirodni; njihovo hibridno povezivanje rijetko je, a Damian McCarthy odlučio se upravo na to: spojiti elemente fantastičnog i realističkog horora. Film počinje pustinjskim prizorima u kojima iscrpljeni konkvistador, praćen dječakom, traži zakopano blago pomoću mape u staklenoj boci. Nakon nekog vremena se otkriva da je riječ o vizualizaciji namjeravano završne knjige romanesknog serijala popularnog američkog pisca Ohma Baumana (Adam Scott), koji živi i radi u elegantno dizajniranoj kući i često poseže za alkoholom iz otmjene čaše. Damir Radić za Novosti. IMDB

06.05. (01:00)

'Razlomljeni Kafka'

Agnieszka Holland, “Franz” (2025.): Modernistički pristup osvaja složenošću i slojevitošću

Za razliku od Stevena Soderbergha, koji se u svom filmu “Kafka” iz 1991., gdje je naslovni lik utjelovio Jeremy Irons, bavio fiktivnim “kafkijanskim” događajima u životu zaposlenika osiguravajuće tvrtke, Agnieszka Holland bavi se stvarnim Kafkom od djetinjstva do smrti, pa i nakon nje, međutim ne čini to na način standardne biografije. Modernistički pristup naraciji ne uključuje samo fragmentiranje i nelinearnost, nego i govor likova u kameru, film se odlikuje i dojmljivom rekonstrukcijom razdoblja kojim se dominantno bavi – krajem 19. i prvim desetljećima 20. stoljeća, uz sugestivan vizualni dizajn, osobito fotografiju i scenografiju koje kreiraju “gustu” atmosferu djela… Damir Radić za Novosti

10.03. (19:00)

Nešto drugo, nešto divlje

Radić o filmu ‘Autocesta zločina’: Cijenim ambicioznost, iako je više obećavao nego što je isporučio

Bart Layton se dosad producentski i autorski uglavnom bavio TV-serijama i TV-filmovima, a u opusu prije “Autoceste zločina” ima samo dva kinonaslova, oba dugometražna i zapažena. Radnja novog filma zbiva se u Los Angelesu, koji se svojim raznovrsnim lokacijama pokušava uspostaviti kao jedan od likova filma, no glavno je težište ipak na troje protagonista – mladom, ali iskusnom, “džentlmenskom” pljačkašu dragulja i virtuoznom vozaču Mikeu, sredovječnom policijskom inspektoru Louu, pravedniku koji uslijed takvog svog karaktera teško napreduje u službi te menadžerici u osiguravajućoj kompaniji, Sharon. Iako osvaja trudom oko profiliranja protagonista, odbijanjem da karakterizaciju podredi akcijskim atrakcijama, u oči mogu upasti spomenuti otvoreni rukavci i motivi ostavljeni tek dotaknutima ili nezaokruženima. Damir Radić za Novosti.

26.02. (13:00)

Taj beskompromisni flegmatik

François Ozon, “Stranac” (2025.): Lijepo uslikan, ali potpuno i kontraproduktivno prazan film

Točno 25 godina nakon izvorne objave kapitalnog Camusova romana “Stranac”, dakle 1967., slavni Luchino Visconti polučio je istoimenu ekranizaciju s Marcellom Mastroiannijem u naslovnoj ulozi. Tada je primljen osrednje, ostavši do danas marginaliziran u redateljevom opusu. Bilo kako bilo, Camusovi nasljednici bili su toliko nezadovoljni filmom da su odbijali ponude za daljnje ekranizacije, sve dok gotovo šest desetljeća kasnije Camusova kći nije dala pristanak jednom od najhvaljenijih suvremenih francuskih sineasta Françoisu Ozonu. Ozon je od Viscontija preuzeo promjenu kronologije u odnosu na roman; dok su početne riječi romana/Meursaulta “Danas je mama umrla”, Ozon otvara film riječima “Ubio sam Arapina”, koje Meursault izgovara mnogo kasnije u romanu. Sugerirani homoerotizam Ozonova je snažna intervencija u odnosu na Camusov roman i Viscontijevu adaptaciju, a još snažniji su antikolonijalni ubodi. Damir Radić za Novosti.

18.02. (18:00)

'Lepa li si'

Radić o ‘Svadbi’: Ideološki simpatičan i kvalitativno većim dijelom solidan film

Sama “Svadba” kvalitetom je korektna populistička pučka komedija s arhetipom Romea i Julije i mnoštvom motiva iz suvremene hrvatske i srpske društvene zbilje. Narativno je posložena tako da su u središtu dvojica alfa mužjaka – Rene Bitorajac i Dragan Bjelogrlić – oko kojih se kao sateliti vrte svi ostali, nužno marginalizirani likovi svedeni na funkcije, što osobito vrijedi za bezličan mladi par koji se treba vjenčati. Pritom prve dvije trećine filma imaju zarazno lak ritam, da bi se u završnici tempo podosta ispuhao te dojam opao. Damir Radić za Novosti.

10.02. (17:00)

A nije James Bond

Brazilski film ‘Tajni agent’: Sjajna slika moralne deformacije svijeta

Bivši filmski kritičar i novinar Mendonça Filho u svojim se filmovima na ovaj ili onaj način bavi kapitalističkom beskrupuloznošću, odnosno povezanošću poduzetničkih predatora, (organiziranog) kriminala i (desničarske) vlasti. “Tajni agent” nije izuzetak; podijeljen je u tri naslovljena poglavlja i najvećim se dijelom odvija 1977. kad je brazilski vojni režim još čvrsto u sedlu i progoni političke protivnike. Mendonça Filho sjajno slika suštinsku moralnu (desničarsko-kapitalističku) deformaciju svijeta kojim se bavi kroz vrlo atraktivan dizajn, s fotografijom toplih boja i scenografski besprijekornom rekonstrukcijom razdoblja, povlačeći jasne paralele sa svijetom današnjice, kad je ponovo isto ili vrlo slično stanje – na površini stvari su šarene, a ispod njih… Damir Radić za Novosti

27.01. (08:00)

Svi puše. Nitko ne žuri

Novi Linklaterov film, ‘Nouvelle Vague’: uhvatio je duh vremena, ali nije intrigantan

Linklater se ovaj put prihvatio rijetko (ako ikad) viđenog pothvata – prvi put snimajući na francuskom jeziku rekonstruirao je dan po dan snimanje legendarnog cjelovečernjeg prvijenca Jean-Luca Godarda “Do posljednjeg daha”. Crno-bijela fotografija i kvadratični format slike nepogrešivo prizivaju filmski svijet s prijelaza 1950-ih na 1960-e, sve biva upotpunjeno scenografski, kostimografski i običajno (gotovo da nema nikog tko ne puši), međutim gledajući uže sadržajno, film je jako tanak. Presuda Damira Radića za Novosti.

20.01. (13:00)

'Holivudski uzmak'

“Marty veličanstveni” (2025.): Stil i glumci su na nivou, ali redatelj je podbacio u završnici

Radnja se razvija kroz niz epizoda u kojima protagonist ostvaruje interakcije s raznim likovima, no manje je bitan sadržaj naracije, a mnogo više njezin stil – ona se odvija u frenetičnom ritmu koji glatko stapa mnoštvo (ekstremno) krupnih planova (snimanih teleobjektivima) s onim srednjima, impresivno dočaravajući kaotičnost zbivanja. Svemu doprinose skučeni i uglavnom oronuli ambijenti malih soba, klupskih prostorija i drugih prostora nakrcanih koječim, a svakako prljavštinom i znojem, čemu se povremeno kontrastiraju luksuzni ambijenti Martyjevih potencijalnih financijera. Uz Chalameta, koji blista u naslovnoj roli ostvarujući vjerojatno ulogu dosadašnje karijere, najviše prostora dobila je malo znana a jako dobra Odessa A’zion kao Martyjeva prijateljica/ljubavnica, a tu je i Gwyneth Paltrow. Uglavnom, stil i kompletna glumačka postava su na nivou, ali Josh Safdie koncepcijski je podbacio u završnici. Damir Radić za Novosti.