Čadež: "Maratonci trče počasni krug" u Budimpešti - Tek s mađarskim glumcima vidiš koliko je Magelli izvrstan redatelj - Monitor.hr
19.04. (10:30)

Putovati u Peštu da bi se upoznao Balkan. Bizarno za jednoga austro-nostalgičara

Čadež: “Maratonci trče počasni krug” u Budimpešti – Tek s mađarskim glumcima vidiš koliko je Magelli izvrstan redatelj

Čadež nije naš/vaš omiljeni kazališni kritičar samo zato jer dobro procjenjuje kazališne predstave već jer prije svega dobro piše. Malo je vjerojatno da ćete gledati “Maratonce” u Budimpešti, zar ne, ali svejedno osvrt vrijedi pročitati: “Ljudi su ovdje tužni i siromašniji nego li u nas, naočigled potlačeniji. Ljudi su, osobito u teatru, odjeveni mimo ukusa, osobito žene. Po gradu je mnoštvo luđaka i beskućnika, ali nitko ne prosi, i ne napada druge, mirno je, tiho, fasade su otprilike kakve su u Zagrebu. Nije to Zapad. Ali preuzme te to neko njihovo dostojanstvo. Disciplina. Na ulici i drugdje. Tek s mađarskim glumcima vidiš koliko je Magelli izvrstan redatelj. Naši glumci su u usporedbi s najboljim eto mađarskima, gotovo bih rekao zgubidani i poluamateri” – piše Tomislav Čadež za Jutarnji.



Slične vijesti

25.10. (20:00)

Ako predstava ne valja, osvrt je super

Čadež o Žižekovoj Antigoni: Od 2013. nisam vidio ovoliko pretencioznu, a praznu predstavu u zagrebačkom HNK

Iva Mihalić kao Antigona i Luca Anić kao Ismena, lišene mizanscena, ustobočene jedna prema drugoj, kao da se svade oko toga tko je ukrao toster. Znači, kao neka Anđa i Irena nadvikuju se one toliko neprirodno da osjetiš kako glasno izgovaraju tekst pritom ništa ne misleći osim da izgovore taj tekst. Prezentno se ispomažu rukama, osobito Luce Anić, koja pjevucka te brza rukama kao da će zaplivati u hladnoj vodi. Nema ničega tragičnog, zanimljivog, uvjerljivog u njihovim pojavama, a ne pomaže niti to što je mizanscen sveden eto na to da glumci stoje ili sjede, a režija na to da jače ili manje – viču… – tako piše Tomislav Čadež, a ima toga još, smjestite se udobno i uživajte.

07.10. (12:00)

Biti i ne biti

Dvije recenzije Tomislava Čadeža, strana i domaća predstava – Liga prvaka i poluamateri iz nižih liga

Prva je “Neprijatelj naroda” po Ibsenu u režiji Thomasa Ostermeiera na Festivalu svjetskog kazališta: Sedmeročlani ansambl demonstrirao je takvo jedinstvo glume i režije te jednako vratolomno napuštanje istih, da ne vjeruješ vlastitim očima i osjećajima. Događaj sezone. Druga je kritika nove predstave Paola Magelija “Malograđani” Maksima Gorkoga u Gavelli: Ove naše zagrebačke glumce kao da bi gotovo redom sve valjalo nakon ljetne stanke poslati na kakav tečaj obnove, ne duhovne, nego li disaone. Gotovo kao da su svi zaboravili uzimati zrak, pa su im uloge “presječene“ jednim neugođenim nadvikivanjem. Možda da im se organizira odlazak na trudnički tečaj (za one koji su ga eventualno prošli, da ponove). (Ne morate u kazalište da biste uživali u Čadežovim kritikama.)

19.09. (17:30)

S daskama u glavi

Predstava ‘Žrtve za život’: Gorka satira gađa domoljublje, crkvu i nogomet

Glumac i redatelj Miran Kurspahić praizveo je u dvorani Gorgona u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti predstavu ‘Victims4Life –Žrtve za život’ u kojoj glumački trojac u formi svojevrsne katoličke liturgije i ponešto modificiranih osobnih ispovijesti donosi duhovitu, gorku društvenu satiru na temu domoljublja, nogometa i crkve, a istodobno i autoironični prikaz vlastitih života, piše T-Portal. Tomislav Čadež hvali drugu predstavu – Euripidovu ‘Alkestidu dubrovačkog Kazališta Marina Držića u adaptaciji Lade Kaštelan  – suvremenu priču o ljudskom doživljaju smrti, jednu zapravo tihu pohvalu ateizmu, jednu nježnu priču o neshvatljivom, jednu, na koncu, ljubavnu priču o dubljem trajanju žena u svijetu negoli muškaraca.

01.04. (18:30)

Čadež: Predstava “Ja od jutra nisam stao” naći će dovoljno zadovoljnih gledatelja

Prilično pohvalno (dakle neuobičajeno) piše Tomislav Čadež o novoj predstavi u Kerempuhu kojoj opisuje siže: Četvorica, dakle, papučara našla se na večeri kod najvećeg od svih papučara među njima, nalaze se eto jednom mjesečno, pa lamentiraju nad svojim životima, infantilno se prisjećajući i budalaština iz ranih dana koje su izvodili. Svjesni su vlastitog, što se kaže, nedostatka, odnosno podložnosti ženama i strahu od njih, ali im to ne pomaže da se promijene. Nije u tekstu upisana samo smiješnost, ima tu i zrelosti, ti likovi su prilično zapravo dostojanstveni gubitnici, čak su i dobri ljudi, ali sitničavi, prestrašeni, kakvi, uostalom, danas većinom muškarci i jesu. Bottom line: Inzistiranje na realizmu, a u pomalo nadrealnom kontekstu, glavna vrijednost ove rekao bih komercijalne “čvrge” sa zrncem pameti.

25.03. (17:30)

I Čadež je nahvalio “Eichmanna u Jeruzalemu”

Zapravo, na djelu su dvije predstave, podijeljene stankom, pri čemu prva, prvi dio, traje oko dva sata, a druga, drugi dio, više od sat i po, pri čemu završava kao neka posve treća predstava, o nekoj posve trećoj temi, a gledatelji su već posve iznureni i onemoćali, odavna su doživjeli katarzu, i sad ih glumci, koji su ih prije toga i zapanjili i rasplakali, sad samo gnjave, jer gotovo je ponoć, a oni ničim izazvani zapjevaju “Pismo ćali”. I kad izađeš iz kazališta, imaš dojam da si se probudio iz noćne more, gdje te s jedne strane progone slike leševa iz plinskih komora, a s druge taj završni sentiment nekakvog blagog cijukanja zajednice glumaca – piše Tomislav Čadež za Jutarnji.

21.03. (15:30)

Sreća je u tuđoj nesreći

Čadež nahvalio predstavu ‘Stela, poplava’: Priča o mržnji naspram bilo kakvoga uspjeha

“Dino Pešut još nije dohvatio tridesetu, a napisao je svoje prvo, klasično djelo, ozbiljno i zaokruženo, obiteljsku dramu Stela, poplava… Sretan je i susret redateljice Selme Spahić s autorom u ovoj predstavi zagrebačke Gavelle. Dvoje umjetnika ne rade prvi put zajedno, a sad su postigli sklad kakav se rijetko nalazi na domaćoj sceni, pa je rezultat jasan. Glumci su zavoljeli uloge koje ih ispunjavaju, podjela je fantastična i među osmero glumaca nitko nije ništa drugo nego – odličan” – Tomislav Čadež, Jutarnji.

25.02. (19:30)

Čadež o Kiklopu: Anočić je talentiran redatelj, predstava nije glupa, radnja ima šarma, ima ritma, ali sve u svemu – lektira

Na žalost, s mojom generacijom najkasnije, umrijet će kavana iliti birtija kao posljednje utočište nakon rudnika zvanog dnevno novinarstvo. Alkohol je već umro. Sad se bulji u ekrane, pravopis isto redi stroj, a sutra će i cijeli tekst napisati. Stroj. Dakle, događa se, eto meni u životu, upravo ono o svezi čega cijelo vrijeme kuka Maestro: napredak će nas uništiti – piše Tomislav Čadež koji je očito vrlo osobno doživio Kiklopa na više razina i lijepo se raspisao, nema veze što o samoj predstavi nije puno rekao, ali se da čitati. Više volimo doživljaj nego suhu analizu.

05.02. (16:30)

Plastično cvijeće

Čadež: Izvještačenost i banalnost u zagrebačkom HNK

“Gotovo sve što ti likovi govore jest očekivano i upravo ni s čim ne iznenade. Besjede unedogled, u pravilu živčano, kao na verbalnim federima, kako je život prolazan, gluma još više prolazna, kako je nepravedno umrijeti poslije djeteta; sestre su ljubomorne jedna na drugu, punica grinta, djeca su uplašena, Mjesec je na nebu, ljudi su dvonošci, voda je tekućica – Tomislav Čadež o premijeri Glumice u zagrebačkom HNK, francuskog pisca Pascala Ramberta, u režiji Zlatka Wurzberga.

30.01. (14:30)

Nered i smijurija

Čadež: ‘Raspad sistema’ – programirano infantilna predstava koja sigurno nasmijava

Predstava Raspad sistema u režiji glumca Borka Perića nakićena je gegovima iz crtića, dublje gledano, iz slapstick-komedija, nijemih filmova, još dublje iz mima, iskonske improvizacije. Radnja je o glumačkoj skupini koja pokušava igrati nekakav krimić, no neprestano im se događaju nezgode. Redatelj je dakle unio potreban emfatičan ritam nezgoda, glumci su inspirirani, zabavni – Tomislav Čadež, Jutarnji.