Čadež: Predstava "Ja od jutra nisam stao" naći će dovoljno zadovoljnih gledatelja - Monitor.hr
01.04.2019. (18:30)

Čadež: Predstava “Ja od jutra nisam stao” naći će dovoljno zadovoljnih gledatelja

Prilično pohvalno (dakle neuobičajeno) piše Tomislav Čadež o novoj predstavi u Kerempuhu kojoj opisuje siže: Četvorica, dakle, papučara našla se na večeri kod najvećeg od svih papučara među njima, nalaze se eto jednom mjesečno, pa lamentiraju nad svojim životima, infantilno se prisjećajući i budalaština iz ranih dana koje su izvodili. Svjesni su vlastitog, što se kaže, nedostatka, odnosno podložnosti ženama i strahu od njih, ali im to ne pomaže da se promijene. Nije u tekstu upisana samo smiješnost, ima tu i zrelosti, ti likovi su prilično zapravo dostojanstveni gubitnici, čak su i dobri ljudi, ali sitničavi, prestrašeni, kakvi, uostalom, danas većinom muškarci i jesu. Bottom line: Inzistiranje na realizmu, a u pomalo nadrealnom kontekstu, glavna vrijednost ove rekao bih komercijalne “čvrge” sa zrncem pameti.


Slične vijesti

10.03. (17:30)

Kazalište ti presvetlo

Čadež: ‘Gruntovčani’ u Kerempuhu – svakome tko voli seriju, preporučujem i predstavu

Redatelji Svrtan i Minkoviću potrudili su se da pronađu glumce najsličnijega mogućeg fizikusa i habitusa glumcima iz Golikove podjele za seriju… Općenito, ova je predstava uspjela glumačka parada. Svakoga tko želi ponovno vidjeti Dudeka, Regicu, Cinobera, Presvetlog i Besnog, zaista će ih ugledati, kao pojedinačne likove – piše Tomislav Čadež o novim Gruntovčanima u Kerempuhu. Priča –  Gruntovčani žele okoristiti sredstva iz fonda Europske unije.

10.02. (19:30)

Čadež o predstavi Komedije “Brat bratu”: Kajkavština je u Cooneyjevom tekstu zbilja dobro došla

Radnju neću prepričavati, a Ronald Žlabur kao najstariji brat Peru pamtljiv je, energičan, cio u grču i sputanom pokretu kao kontrapunktu spretnoj jezičini. Srednjeg brata, Dragu, tupavka, također s duhovitim stanovitim odmakom, igra Igor Mešin. Najmlađega brata, Ivicu, mladi Ivan Magud igra dosta, rekao bih, drsko, otvoreno, no ponešto je preglasan. Bilo kako bilo, lijepo se razvija kao glumac. Možda da se eto manje trudi i poradi na mimici… – piše Tomislav Čadež za Jutarnji.

20.01. (18:00)

Tri "muškoljuba" u stanu a o psu da i ne govorimo

Čadež o predstavi H.E.J.T.E.R.I.: Drama kao i naslov – preuzetno nesadržajna a komplicirana

Cijela priredba traje dulje od sat i pol, a pred nama se, u jednom te istom stanu, prenemažu nezreli balavci, koji kao takvi nisu za dramu jer, pobogu, niti što rade niti imaju što reći. Petero likova međusobno “sociologizira”, objašnjavaju što igraju sami sebi, a nikad nisu duhoviti i uvijek su bez pokrića patetični. Novi dramski tekst Dine Pešuta prvi je koji neću nahvaliti. Ne mogu izbjeći ne istaknuti da je Pešut prvi naš otvoreno gej pisac. Bilo kako bilo, našem je gledatelju začudno vidjeti u kazalištu muške u ljubavnoj svađi ili izbezumljene od ljubomore. Međutim nije, dakako, dovoljno naslagati mnogo gejeva da bi se dobila i drama… – piše Tomislav Čadež o novoj predstavi u ZKM-u, u kritici u kojoj je više prostora od glumaca dobio pas koji nema nikakvu ulogu u zbivanju. Video

03.01. (23:00)

Čadež o “Idiotu” u HNK: Intrigantno lice kneza Miškina – dobar je, da, ali i ljigav i ne baš inteligentan

Tomislav Čadež vrlo pohvalno piše o novoj predstavi HNK u režiji ruskog redatelja Vasilija Senjina i u zaključku meditira: Generalno gledano, predstava je uspjela zato što ne prepričava roman, negoli živo daje njegove protagoniste… Ukratko, ova trosatna predstava (sa stankom) ozbiljna je i zanimljiva radnja. Osobito prvi dio, dok se u drugome zbivanje ponešto raspada u intimnijim dijalozima. Ono što jest u njoj suvremeno, jest ujedno ono što je u njoj i klasično: potraga za srećom uvijek je varka. Čovjek, svojim ustrojem, ne jedino da ne može biti dobar, on ne može biti niti sretan. Ali, svakako će pokušati da sreću dosegne. Inače život zbilja ne bi imao smisla, ni za loše, nit za takozvane dobre ljude.

25.10.2019. (22:00)

Ako predstava ne valja, osvrt je super

Čadež o Žižekovoj Antigoni: Od 2013. nisam vidio ovoliko pretencioznu, a praznu predstavu u zagrebačkom HNK

Iva Mihalić kao Antigona i Luca Anić kao Ismena, lišene mizanscena, ustobočene jedna prema drugoj, kao da se svade oko toga tko je ukrao toster. Znači, kao neka Anđa i Irena nadvikuju se one toliko neprirodno da osjetiš kako glasno izgovaraju tekst pritom ništa ne misleći osim da izgovore taj tekst. Prezentno se ispomažu rukama, osobito Luce Anić, koja pjevucka te brza rukama kao da će zaplivati u hladnoj vodi. Nema ničega tragičnog, zanimljivog, uvjerljivog u njihovim pojavama, a ne pomaže niti to što je mizanscen sveden eto na to da glumci stoje ili sjede, a režija na to da jače ili manje – viču… – tako piše Tomislav Čadež, a ima toga još, smjestite se udobno i uživajte.

07.10.2019. (14:00)

Biti i ne biti

Dvije recenzije Tomislava Čadeža, strana i domaća predstava – Liga prvaka i poluamateri iz nižih liga

Prva je “Neprijatelj naroda” po Ibsenu u režiji Thomasa Ostermeiera na Festivalu svjetskog kazališta: Sedmeročlani ansambl demonstrirao je takvo jedinstvo glume i režije te jednako vratolomno napuštanje istih, da ne vjeruješ vlastitim očima i osjećajima. Događaj sezone. Druga je kritika nove predstave Paola Magelija “Malograđani” Maksima Gorkoga u Gavelli: Ove naše zagrebačke glumce kao da bi gotovo redom sve valjalo nakon ljetne stanke poslati na kakav tečaj obnove, ne duhovne, nego li disaone. Gotovo kao da su svi zaboravili uzimati zrak, pa su im uloge “presječene“ jednim neugođenim nadvikivanjem. Možda da im se organizira odlazak na trudnički tečaj (za one koji su ga eventualno prošli, da ponove). (Ne morate u kazalište da biste uživali u Čadežovim kritikama.)

19.09.2019. (19:30)

S daskama u glavi

Predstava ‘Žrtve za život’: Gorka satira gađa domoljublje, crkvu i nogomet

Glumac i redatelj Miran Kurspahić praizveo je u dvorani Gorgona u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti predstavu ‘Victims4Life –Žrtve za život’ u kojoj glumački trojac u formi svojevrsne katoličke liturgije i ponešto modificiranih osobnih ispovijesti donosi duhovitu, gorku društvenu satiru na temu domoljublja, nogometa i crkve, a istodobno i autoironični prikaz vlastitih života, piše T-Portal. Tomislav Čadež hvali drugu predstavu – Euripidovu ‘Alkestidu dubrovačkog Kazališta Marina Držića u adaptaciji Lade Kaštelan  – suvremenu priču o ljudskom doživljaju smrti, jednu zapravo tihu pohvalu ateizmu, jednu nježnu priču o neshvatljivom, jednu, na koncu, ljubavnu priču o dubljem trajanju žena u svijetu negoli muškaraca.

19.04.2019. (12:30)

Putovati u Peštu da bi se upoznao Balkan. Bizarno za jednoga austro-nostalgičara

Čadež: “Maratonci trče počasni krug” u Budimpešti – Tek s mađarskim glumcima vidiš koliko je Magelli izvrstan redatelj

Čadež nije naš/vaš omiljeni kazališni kritičar samo zato jer dobro procjenjuje kazališne predstave već jer prije svega dobro piše. Malo je vjerojatno da ćete gledati “Maratonce” u Budimpešti, zar ne, ali svejedno osvrt vrijedi pročitati: “Ljudi su ovdje tužni i siromašniji nego li u nas, naočigled potlačeniji. Ljudi su, osobito u teatru, odjeveni mimo ukusa, osobito žene. Po gradu je mnoštvo luđaka i beskućnika, ali nitko ne prosi, i ne napada druge, mirno je, tiho, fasade su otprilike kakve su u Zagrebu. Nije to Zapad. Ali preuzme te to neko njihovo dostojanstvo. Disciplina. Na ulici i drugdje. Tek s mađarskim glumcima vidiš koliko je Magelli izvrstan redatelj. Naši glumci su u usporedbi s najboljim eto mađarskima, gotovo bih rekao zgubidani i poluamateri” – piše Tomislav Čadež za Jutarnji.

25.03.2019. (18:30)

I Čadež je nahvalio “Eichmanna u Jeruzalemu”

Zapravo, na djelu su dvije predstave, podijeljene stankom, pri čemu prva, prvi dio, traje oko dva sata, a druga, drugi dio, više od sat i po, pri čemu završava kao neka posve treća predstava, o nekoj posve trećoj temi, a gledatelji su već posve iznureni i onemoćali, odavna su doživjeli katarzu, i sad ih glumci, koji su ih prije toga i zapanjili i rasplakali, sad samo gnjave, jer gotovo je ponoć, a oni ničim izazvani zapjevaju “Pismo ćali”. I kad izađeš iz kazališta, imaš dojam da si se probudio iz noćne more, gdje te s jedne strane progone slike leševa iz plinskih komora, a s druge taj završni sentiment nekakvog blagog cijukanja zajednice glumaca – piše Tomislav Čadež za Jutarnji.

21.03.2019. (16:30)

Sreća je u tuđoj nesreći

Čadež nahvalio predstavu ‘Stela, poplava’: Priča o mržnji naspram bilo kakvoga uspjeha

“Dino Pešut još nije dohvatio tridesetu, a napisao je svoje prvo, klasično djelo, ozbiljno i zaokruženo, obiteljsku dramu Stela, poplava… Sretan je i susret redateljice Selme Spahić s autorom u ovoj predstavi zagrebačke Gavelle. Dvoje umjetnika ne rade prvi put zajedno, a sad su postigli sklad kakav se rijetko nalazi na domaćoj sceni, pa je rezultat jasan. Glumci su zavoljeli uloge koje ih ispunjavaju, podjela je fantastična i među osmero glumaca nitko nije ništa drugo nego – odličan” – Tomislav Čadež, Jutarnji.