Damir Radić o Napolenu: Prosvjetitelj, a ne zločinac - Monitor.hr
27.12.2023. (22:00)

U sjeni žene

Damir Radić o Napolenu: Prosvjetitelj, a ne zločinac

Scott i scenarist David Scarpa, naime, zamislili su Napoleona Bonapartea prilično nalik Kubrickovom Barryju Lyndonu iz istoimena filma (nastalog prema Thackerayjevom romanu): kao tup, duhovno prazan lik skromnog porijekla i iz omalovažavane etničke sredine (Lyndon je Irac, a Napoleon Korzikanac), no dobrog instinkta i velike sreće pri uspinjanju po društvenoj ljestvici. Međutim koliko god i u visokim veteranskim godinama (86 mu je) bio odličan režiser – ponajprije na vizualno-tehničkom planu, koji mu je uvijek bio forte – Scott se ne može mjeriti s genijem američkog kolege. Kubrick je u “Barryju Lyndonu” dosizao do čiste poezije, astralnosti čak, što je Scottu ostalo nedostupno, a također je, sukladno težnji ka poetskom, bio puno suptilniji u ironiziranju svog protagonista i svijeta koji nastanjuje. Scottova ironija, naime, obilježena je prokarikaturalnošću, što nije nezanimljivo rješenje – štoviše, donosi dozu svježine – ali ipak su stvari na taj način malo previše očite. Damir Radić za Novosti.


Slične vijesti

Danas (19:00)

Dva žanra, jedna boca

Hokum (2026.): Izrazito solidan uradak koji ne zavrjeđuje samo pažnju ljubitelja horora

Filmovi strave temeljno se dijele na dvije skupine – izrazito dominantne fantastične horore u kojima je zlo natprirodno, onostrano, te one realističke gdje su izvori zla prirodni; njihovo hibridno povezivanje rijetko je, a Damian McCarthy odlučio se upravo na to: spojiti elemente fantastičnog i realističkog horora. Film počinje pustinjskim prizorima u kojima iscrpljeni konkvistador, praćen dječakom, traži zakopano blago pomoću mape u staklenoj boci. Nakon nekog vremena se otkriva da je riječ o vizualizaciji namjeravano završne knjige romanesknog serijala popularnog američkog pisca Ohma Baumana (Adam Scott), koji živi i radi u elegantno dizajniranoj kući i često poseže za alkoholom iz otmjene čaše. Damir Radić za Novosti. IMDB

06.05. (01:00)

'Razlomljeni Kafka'

Agnieszka Holland, “Franz” (2025.): Modernistički pristup osvaja složenošću i slojevitošću

Za razliku od Stevena Soderbergha, koji se u svom filmu “Kafka” iz 1991., gdje je naslovni lik utjelovio Jeremy Irons, bavio fiktivnim “kafkijanskim” događajima u životu zaposlenika osiguravajuće tvrtke, Agnieszka Holland bavi se stvarnim Kafkom od djetinjstva do smrti, pa i nakon nje, međutim ne čini to na način standardne biografije. Modernistički pristup naraciji ne uključuje samo fragmentiranje i nelinearnost, nego i govor likova u kameru, film se odlikuje i dojmljivom rekonstrukcijom razdoblja kojim se dominantno bavi – krajem 19. i prvim desetljećima 20. stoljeća, uz sugestivan vizualni dizajn, osobito fotografiju i scenografiju koje kreiraju “gustu” atmosferu djela… Damir Radić za Novosti

10.03. (19:00)

Nešto drugo, nešto divlje

Radić o filmu ‘Autocesta zločina’: Cijenim ambicioznost, iako je više obećavao nego što je isporučio

Bart Layton se dosad producentski i autorski uglavnom bavio TV-serijama i TV-filmovima, a u opusu prije “Autoceste zločina” ima samo dva kinonaslova, oba dugometražna i zapažena. Radnja novog filma zbiva se u Los Angelesu, koji se svojim raznovrsnim lokacijama pokušava uspostaviti kao jedan od likova filma, no glavno je težište ipak na troje protagonista – mladom, ali iskusnom, “džentlmenskom” pljačkašu dragulja i virtuoznom vozaču Mikeu, sredovječnom policijskom inspektoru Louu, pravedniku koji uslijed takvog svog karaktera teško napreduje u službi te menadžerici u osiguravajućoj kompaniji, Sharon. Iako osvaja trudom oko profiliranja protagonista, odbijanjem da karakterizaciju podredi akcijskim atrakcijama, u oči mogu upasti spomenuti otvoreni rukavci i motivi ostavljeni tek dotaknutima ili nezaokruženima. Damir Radić za Novosti.

26.02. (13:00)

Taj beskompromisni flegmatik

François Ozon, “Stranac” (2025.): Lijepo uslikan, ali potpuno i kontraproduktivno prazan film

Točno 25 godina nakon izvorne objave kapitalnog Camusova romana “Stranac”, dakle 1967., slavni Luchino Visconti polučio je istoimenu ekranizaciju s Marcellom Mastroiannijem u naslovnoj ulozi. Tada je primljen osrednje, ostavši do danas marginaliziran u redateljevom opusu. Bilo kako bilo, Camusovi nasljednici bili su toliko nezadovoljni filmom da su odbijali ponude za daljnje ekranizacije, sve dok gotovo šest desetljeća kasnije Camusova kći nije dala pristanak jednom od najhvaljenijih suvremenih francuskih sineasta Françoisu Ozonu. Ozon je od Viscontija preuzeo promjenu kronologije u odnosu na roman; dok su početne riječi romana/Meursaulta “Danas je mama umrla”, Ozon otvara film riječima “Ubio sam Arapina”, koje Meursault izgovara mnogo kasnije u romanu. Sugerirani homoerotizam Ozonova je snažna intervencija u odnosu na Camusov roman i Viscontijevu adaptaciju, a još snažniji su antikolonijalni ubodi. Damir Radić za Novosti.

18.02. (18:00)

'Lepa li si'

Radić o ‘Svadbi’: Ideološki simpatičan i kvalitativno većim dijelom solidan film

Sama “Svadba” kvalitetom je korektna populistička pučka komedija s arhetipom Romea i Julije i mnoštvom motiva iz suvremene hrvatske i srpske društvene zbilje. Narativno je posložena tako da su u središtu dvojica alfa mužjaka – Rene Bitorajac i Dragan Bjelogrlić – oko kojih se kao sateliti vrte svi ostali, nužno marginalizirani likovi svedeni na funkcije, što osobito vrijedi za bezličan mladi par koji se treba vjenčati. Pritom prve dvije trećine filma imaju zarazno lak ritam, da bi se u završnici tempo podosta ispuhao te dojam opao. Damir Radić za Novosti.

10.02. (17:00)

A nije James Bond

Brazilski film ‘Tajni agent’: Sjajna slika moralne deformacije svijeta

Bivši filmski kritičar i novinar Mendonça Filho u svojim se filmovima na ovaj ili onaj način bavi kapitalističkom beskrupuloznošću, odnosno povezanošću poduzetničkih predatora, (organiziranog) kriminala i (desničarske) vlasti. “Tajni agent” nije izuzetak; podijeljen je u tri naslovljena poglavlja i najvećim se dijelom odvija 1977. kad je brazilski vojni režim još čvrsto u sedlu i progoni političke protivnike. Mendonça Filho sjajno slika suštinsku moralnu (desničarsko-kapitalističku) deformaciju svijeta kojim se bavi kroz vrlo atraktivan dizajn, s fotografijom toplih boja i scenografski besprijekornom rekonstrukcijom razdoblja, povlačeći jasne paralele sa svijetom današnjice, kad je ponovo isto ili vrlo slično stanje – na površini stvari su šarene, a ispod njih… Damir Radić za Novosti

27.01. (08:00)

Svi puše. Nitko ne žuri

Novi Linklaterov film, ‘Nouvelle Vague’: uhvatio je duh vremena, ali nije intrigantan

Linklater se ovaj put prihvatio rijetko (ako ikad) viđenog pothvata – prvi put snimajući na francuskom jeziku rekonstruirao je dan po dan snimanje legendarnog cjelovečernjeg prvijenca Jean-Luca Godarda “Do posljednjeg daha”. Crno-bijela fotografija i kvadratični format slike nepogrešivo prizivaju filmski svijet s prijelaza 1950-ih na 1960-e, sve biva upotpunjeno scenografski, kostimografski i običajno (gotovo da nema nikog tko ne puši), međutim gledajući uže sadržajno, film je jako tanak. Presuda Damira Radića za Novosti.

20.01. (13:00)

'Holivudski uzmak'

“Marty veličanstveni” (2025.): Stil i glumci su na nivou, ali redatelj je podbacio u završnici

Radnja se razvija kroz niz epizoda u kojima protagonist ostvaruje interakcije s raznim likovima, no manje je bitan sadržaj naracije, a mnogo više njezin stil – ona se odvija u frenetičnom ritmu koji glatko stapa mnoštvo (ekstremno) krupnih planova (snimanih teleobjektivima) s onim srednjima, impresivno dočaravajući kaotičnost zbivanja. Svemu doprinose skučeni i uglavnom oronuli ambijenti malih soba, klupskih prostorija i drugih prostora nakrcanih koječim, a svakako prljavštinom i znojem, čemu se povremeno kontrastiraju luksuzni ambijenti Martyjevih potencijalnih financijera. Uz Chalameta, koji blista u naslovnoj roli ostvarujući vjerojatno ulogu dosadašnje karijere, najviše prostora dobila je malo znana a jako dobra Odessa A’zion kao Martyjeva prijateljica/ljubavnica, a tu je i Gwyneth Paltrow. Uglavnom, stil i kompletna glumačka postava su na nivou, ali Josh Safdie koncepcijski je podbacio u završnici. Damir Radić za Novosti.

13.01. (13:00)

'I tuđi i svoji'

Novi Jarmusch: Film koji ne ide u vrh njegovog opusa, ali i nije predaleko od njega

Jarmusch je svoj novi film naslovljen “Otac majka sestra brat” posvetio obiteljskim odnosima, preciznije onima roditelja takozvane treće životne dobi i njihove sredovječne djece s kojom se rijetko viđaju. Scenarij je navodno napisao za tri tjedna, kreiravši trodijelni omnibus čiji dijelovi objašnjavaju naslov cjeline – prva priča zove se “Otac”, druga “Majka”, a treća “Sestra brat”. Dobar je to film koji govori o istovremenoj otuđenosti i dubinskoj povezanosti roditelja i odrasle djece, o vremenu što prolazi i sjećanjima koja ostaju, džarmušovski povezujući melankoliju i humorni pomak. Damir Radić za Novosti

07.01. (21:00)

Nekome rat, nekome found footage

Filmovi godine prema Damiru Radiću: politika, trauma i žanr bez sigurnosne mreže

Damir Radić je za Novosti izdvojio vrlo raznolik, ali tematski koherentan izbor filmova godine u kojem dominiraju politička hrabrost, formalna preciznost i snažan autorski rukopis. Na vrhu je “Mirotvorac” Ivana Ramljaka, dokumentarni found footage o Josipu Reihl–Kiru koji kroz šokantne i apsurdne arhivske snimke razotkriva kontekst njegova ubojstva uoči rata 1991., potvrđujući se kao jedan od najvažnijih domaćih filmova posljednjih godina.

Slijede filmovi koji se poigravaju žanrom i narativnom strukturom: “Trenutak nestajanja / Weapons” Zacha Creggera kombinira horor, crni humor i precizno isprepletenu priču, dok “Grešnici / Sinners” Ryana Cooglera od povijesnog gangsterskog filma klize u vampirski horor s elementima mjuzikla. Snažan blok čine filmovi iz regije koji brišu granicu između dokumentarnog i igranog. “78 dana” Emilije Gašić NATO-bombardiranje Srbije prikazuje iz provincijske perspektive kroz amaterske snimke triju sestara, dok “Vjetre, pričaj sa mnom” Stefana Đorđevića intimnu obiteljsku priču gradi na spoju osobnog sjećanja, topline i tihe metafizičnosti.

Od američkih autora Radić izdvaja i “Mozak operacije / The Mastermind” Kelly Reichardt, suptilno ironičan film o amaterskoj pljački slika i zalasku kontrakulturnog duha ranih sedamdesetih, te “Jedna bitka za drugom / One Battle After Another” Paula Thomasa Andersona, koji, iako po njegovu sudu precijenjen, ipak nudi dovoljno kompleksnosti, antologijskih prizora i upečatljivu DiCaprijevu izvedbu.