Domaći filmovi sve gledaniji u kinima, u fokusu dokumentarci, dječji uradci i - hit komedije - Monitor.hr
Jučer (19:00)

Izgleda da idemo u kino samo ako je u naslovu „dnevnik”, „rat” ili ako se netko ženi...

Domaći filmovi sve gledaniji u kinima, u fokusu dokumentarci, dječji uradci i – hit komedije

Hrvatska kinematografija proživljava renesansu. Dok je 2025. bila jedna od najuspješnijih godina s preko 328 tisuća gledatelja – zahvaljujući dječjim hitovima poput Drugog dnevnika Pauline P. i povijesnim dokumentarcima kao što je Fiume o morte! – 2026. počinje totalnim potresom. Komedija Igora Šeregija Svadba u samo šest dana ostvarila je rekordno otvaranje sa 170.496 gledatelja, što je više od polovice ukupne lanjske gledanosti svih domaćih filmova. Publika se vratila u kina, a formula uspjeha postala je jasna: spoj dječjih avantura, ratnih trauma i humora koji kuže generacije. Bug


Slične vijesti

15.01. (19:00)

Išli u kino - i to bez nagovaranja

Hrvatski film u kinima 2025.: drugi najbolji rezultat u povijesti HAVC-a

Prikazano je 48 naslova, od čega 36 premijera. Najgledaniji film bio je Drugi dnevnik Pauline P. sa 74.250 gledatelja, dok su dokumentarci ukupno privukli 81.910 gledatelja. Fiume o morte! postao je najgledaniji dokumentarac od osamostaljenja Hrvatske. Tržišni udio domaćeg filma dosegnuo je 9,26 posto, treći najbolji rezultat u ovom stoljeću. HRT

17.03.2025. (15:00)

Ako je dobar za Berlin, dobar je i za nas

Snažna priča o zabranjenoj gej ljubavi: Je li ‘Zečji nasip’ već sad hrvatski film godine?

Nakon što je postigao uspjeh uvrštavanjem u jedan od natjecateljskih programa ovogodišnjeg 75. međunarodnog filmskog festivala u Berlinu, novi dugometražni igrani film redateljice Čejen Černić Čanak o prekinutoj romantičnoj vezi dvojice prijatelja u unutrašnjosti Hrvatske potvrđuje da je riječ o radu koji režijom, zapletom i glumom generira i svježinu i oštrinu… Ukratko, riječ je o sporogorućem, ali intenzivnom prikazu ograničenja i prelaženja granica kada je u pitanju ljudska potreba za ljubavlju i prihvaćanjem. I to ona u formativnim godinama, kada se štošta doživljava fatalistički te određujuće za cijeli život. Boško Picula za tportal

02.02.2025. (19:00)

Oni ne bi prepoznali materijal za Oscare ni da im se nađe pred nosom

Jergović: Naš kandidat za Oscara s hrvatskom kulturnom politikom nema nikakve veze

‘Čovjek koji nije mogao šutjeti’ financiran je nekim sitnim novcem HAVC-a, kao incident unutar posve suprotne prakse. Sam Nebojša Slijepčević u hrvatskoj filmskoj kulturi ima veze samo s uskim i siromašnim krugom dokumentarista, i samo je nekim sretnim slučajem, svojim talentom i činjenicom da je sreo dobre i požrtvovne suradnike, izvan tog kruga izašao. Ne treba zaboraviti da je HRT, ta tvornica cenzure, svojedobno odbio prikazati Slijepčevićevu “Srbenku”, i da je taj izvanredni film lakše stigao do HBO-a, nego do katedrale hrvatskog zloduha na HRT-u.

Također, ne treba smetnuti s uma ni to da je prvi glas koji je, nakon sklapanja trenutne vladajuće koalicije u Hrvatskoj, o kulturi dao Domovinski pokret, bio da se u Hrvatskoj više neće davati novci za snimanje filmova Nebojše Slijepčevića, ili za snimanje filmova kakav je “Čovjek koji nije mogao šutjeti”. Iz HDZ-a nije se čuo demanti. Također, ne treba s uma smetnuti da iz Ministarstva kulture nisu Slijepčeviću stizale čestitke za prethodne nagrade “Čovjeku koji nije mogao šutjeti”, a na HRT-u, u notornim Vijestima iz kulture, vijest o Zlatnoj palmi u Cannesu ukomponirana je u emisiju s prilogom da Jakov Sedlar snima novi film. Riječi Miljenka Jergovića prenose na Danici