Horori su nam zapravo korisni. Znanost je objasnila zašto - Monitor.hr
02.11.2024. (22:00)

Malo adrenalina nekad nije na odmet

Horori su nam zapravo korisni. Znanost je objasnila zašto

Ljudi vole krimiće i horore, true crime dokumentarce, crnu kroniku i često uspore kad se voze pokraj automobilske nesreće. Ovaj fenomen dobro je istražen u psihologiji i poznat je pod nazivom “morbidna znatiželja”. To je pojam koji opisuje ljudsku sklonost istraživanju i promatranju sadržaja povezanih s opasnošću, smrću, nasiljem i drugim negativnim aspektima života, često iz osjećaja fascinacije i potrebe za razumijevanjem nepoznatog. Ova vrsta znatiželje nije nužno patološka, već se može smatrati prirodnim psihološkim fenomenom koji ljudima pomaže da se nose sa strahovima, da se pripreme za moguće opasnosti te da bolje razumiju granice vlastitih emocionalnih doživljaja i reakcija. Nenad Jarić Dauenhauer za Index


Slične vijesti

Ponedjeljak (07:00)

I nude nešto više od jump scareova

„Trenutak nestajanja“ i „Zajedno“ – novi horori koji su obilježili sezonu

  • Trenutak nestajanja (Weapons) – horor Zacha Creggera; nestanak cijelog razreda djece u 2:17 ujutro pokreće niz jezivih događaja u malom američkom gradu; spoj visokog koncepta, jeze i društvenog komentara.
  • Barbari (Barbarian, 2022.) – Creggerov prethodni horor; kuća za unajmljivanje u Detroitu skriva mrežu podzemnih hodnika i užasa; kombinira više perspektiva i društvenu kritiku.
  • Zajedno (Together, 2024.) – horor-romansa Michaela Shanksa; bračni par (Dave Franco i Alison Brie) nakon preseljenja u provinciju pada u jamu i počinje ih povezivati nadnaravna sila, što vodi u body horor s romantičnom komponentom.

Boško Picula za tportal

08.08. (16:00)

Nešto drugo, nešto divlje

Weapons: Više od horora

Teško se sjetiti nekog filma koji je istovremeno i doista strašan i iskreno smješan, pa čak i dirljiv, a “Weapons” uspijeva biti sve to i više od toga. Oni koji uporno traže nove autore koji će baklju tzv. “elevated” horora preuzeti od Roberta Eggersa i Arija Astera mogli bi svog čovjeka naći upravo u Craggeru, premda su i ranije spomenuta braća Philippou također u odličnoj startnoj poziciji u toj utrci. U svakom slučaju, dobro je da u moru prosječne i ispodprosječne strave i užasa ipak svako toliko ispliva i nešto doista kvalitetno, kažu na Ravno do dna, a oduševljen je i Indexov Marjanović.

26.06. (20:00)

Zombiji, nadnaravni događaji i morske zvijeri ponovno u trendu

Kao da nije dovoljno horora u stvarnom životu: ovo ljeto obilježit će filmovi strave i užasa

Kao jedan od najprepoznatljivijih filmskih žanrova, horori odnosno filmovi strave gotovo svake godine imaju ponekog predstavnika koji postane svjetskim kinohitom. Trenutačno je to posljednji nastavak serijala Put bez povratka, a na velike ekrane stigao je i film 28 godina kasnije, također dio popularnog serijala. Usto, australski horor Opasne životinje efektno evocira uspjeh Ralja (koje su izašle točno prije 50 godina). Boško Picula za tportal

30.05. (21:00)

Podravski vampir

Kultni jugoslavenski horor Leptirica dobiva remake

Mislim da ćemo se svi složiti da Leptirica svakako zaslužuje remake, a praksa remakea je kod nas neistražena. Remake ima smisla ako može ponuditi nešto novo, a da istovremeno uzdiže i original. Original je proizveden u niskobudžetnoj produkciji kao TV film, a osim što je vrlo kratak, oko 60 minuta, originalni film koristi minimalne lokacije i skromne umjetničke odabire u vidu scenografije, kostima i kadriranja… kažu dvije filmašice za Journal, otkrivši kako razmatraju lokacije na sjeveru Hrvatske…

01.09.2024. (16:00)

Tiha jeza

Vražja kupka: Kandidat za horor godine, iako to zapravo ni nije horor

Ako od „Vražje kupke“ očekujemo da bude punokrvni horor koji vrvi od nadnaravnih elemenata, nasilja, strave i užasa, na krivom smo tragu, ali to smo i mogli pretpostaviti od dua Franz-Fiala jer je kod njih ono stravično češće u implikacijama, a nasilni aktovi, ako ih ima, dolaze naglo, traju kratko i ostavljaju posljedice. I ovdje je to slučaj: užas se gradi atmosferom, realistično groznom, te implikacijom okljaštrenih unutarnjih života likova zarobljenih u prostoru, vremenu, nasušnim potrebama i vjerovanjima, od službenih do labavih narodnih. Film zbog toga bolje funkcionira kao duboka i, opet, veoma realistična psihološka drama, te kao svojevrsni film paradigme koji u „elevated” hororu kao podžanru nikako nije strani pojam. Lupiga