Humanist - On The Edge Of A Lost And Lonely World: Retro post-punk/ gothic shema - Monitor.hr
10.08.2024. (13:00)

Zove me zvuk osamdesetih...

Humanist – On The Edge Of A Lost And Lonely World: Retro post-punk/ gothic shema

Iza ovog imena nalazi se solo projekt engleskog multiinstrumentalista Rob Marshalla, suradnika pokojnog Mark Lanegana na nekoliko posljednjih albuma, a smiono je proglašen i za najboljeg britanskog gitarista u zadnjih 25 godina. Na albumu sudjeluje brdo iskusnih vokalista, među ostalima i Dave Gahan iz Depeche Modea. Terapija


Slične vijesti

13.03. (19:00)

Priča o ljubavi obično ugnjavi, ali ova ne

Jason Isbell – Foxes in the Snow: S ljubavnoga raskrižja

Prekidi su često prljave stvari, a emocionalne turbulencije koje nose sa sobom često izvlače gorčinu i toksične osjećaje. “Foxes in the Snow” nije takva ploča. Na njoj Isbell preuzima i svoj dio krivnje iz pozicije partnera koji je prošlu vezu već ostavio u retrovizoru. U minimalističkim aranžmanima njegovi osjećaji djeluju nepatvoreno i izravno, a artikulirani su jednim od najvještijih pera današnjice, kaže Ivan Laić za Ravno do dna

01.03. (18:00)

Post punk nije mrtav, samo je obukao novo ruho

The Murder Capital – Blindness: Bend koji valja držati na oku

Dovoljno je baciti pogled na popis izvođača bilo kojeg showcase festivala u europi i vidjet ćete da je među najzastupljenijim žanrovima bendova u usponu odjednom postao post punk. Irski predstavnici tog žanra, koji su nastupili kao predgrupa Nicku Caveu, sada imaju i novi album koji upućuje na to da ih i dalje vrijedi pratiti u usponu. Ravno do dna

25.02. (18:00)

Everybody's lovin' it

Baby Lasagna – Demons & Mosquitoes: Demons & McDonald’s

S obzirom na to da se Baby Lasagna već poprilično dugo bavi ovim poslom, ali ga je neočekivani uspjeh sustigao tek nedavno, stječe se dojam da su ove pjesme i ovi tekstovi nastali ranije, upravo u vremenima svojevrsne frustracije nemogućnošću proboja pred masovnu publiku. Ono što je tu zato odličan plot twist potez jest to da je Baby Lasagna te i takve pjesme svejedno uvrstio na svoj album prvijenac i to odmah na početku albuma, iako je u međuvremenu, htio ne htio, postao upravo to o čemu toliko kritički progovara. Vezano pak za to „kakve su pjesme“, svaka je bez iznimke rađena s namjerom da potencijalno može stajati kao singl ili postati hit. Uz to, Lasagna se svojski potrudio da niti jedna pjesma ne nalikuje drugoj (iako zapravo nalikuje) i da sve bude turbo – lunapark – reklame – Internet – napad na sva osjetila – materijal koji je toliko upečatljiv u svojoj gotovo neukusnoj pretjeranosti da ga se ne može zaobići ili ignorirati. Ivan Grobenski za Ravno do dna.

07.02. (18:00)

Demoni i komarci

Baby Lasagna napokon izbacio svoj prvi album, prve reakcije: Je li Marko Purišić naš Peter Parker?

Album čija je ponajveća kvaliteta upravo ono što je Purišićevo primarno zanimanje – do perfekcije zašiljena produkcija na razmeđu EDM-a, popa, rapa, metala i elektronike – pokazuje koliko je teško stvarati glazbu što je, barem mi skloni traženju umjetničkog i izvanvremenskog u njoj, obično preskačemo i prepuštamo konzumerizmu da ga sažvače i ispljune. Četrnaest pjesama koje je Lasagna nanizao na ‘DMNS 6 Mosquitoes’, naime, dobro znaju gdje im je mjesto u svemiru jer ga Purišić uspijeva kontrolirati, iz perspektive pripadnika prve generacije Gen Z dijagnosticirajući boljke modernog društva oko sebe, ali i u sebi samome.

Tema slave s ili bez pokrića kontrapunktirana je nježnijim trenucima albuma, u kojima do izražaja dolazi Purišićeva krhkija strana, raspolovljena između nesigurnosti karakteristične za njegovu generaciju te težnje ljubavi i univerzalnom prihvaćanju. Potkrade se tu i koja banalnost, da ne kažemo krindž moment, no zato ima stvari koje otkrivaju razinu izravnosti kakvu sve rjeđe susrećemo u pop glazbi. Bojan Stilin za tportal

18.01. (20:00)

Solo Pixie

Kim Deal – Nobody Loves You More: Izlazak iz zone komfora

Što god radila u karijeri, uključujući i veliki hit The Breedersa “Cannonball”, Kim Deal vjerojatno nikad neće izaći iz sjene Pixiesa, benda koji je po svemu sudeći konačno i zauvijek napustila 2013. godine. Takva se percepcija neće promijeniti ni izlaskom “Nobody Loves You More” iako je njezin samostalni prvijenac bitno bolji od albuma koji su nekoliko mjeseci ranije objavili iz njezinog bivšeg benda. Bit će lijepo ponovno je vidjeti ovoga ljeta na INmusicu, posebno ako pri slaganju setliste malo zagrabi i u svoju slavnu prošlost, kažu na Ravno do dna

17.01. (15:00)

Pomiren sa sobom

Ringo Starr – Look Up: Country Beatle

‘Look Up’ je album koji teče sporo, nesputano, ali sigurno, valjda kao rijeka Mississippi, u dobro odvaganoj mudrosti, decentnoj nostalgiji, ponegdje i autoironiji – svim onim elementima koje country voli. No nema nejasnih lutanja po prošlosti ili pak ikakve prestrašene zagledanosti u budućnost. „Look Up“ je nekako album sadašnjosti koju Ringo dobro osjeća, što je vjerojatno i dovelo do te smirenosti i iste takve uklopljenosti mlađih glazbenika oko njega. Zoran Stajčić za Ravno do dna

16.01. (18:00)

Ali i dalje dobro

Franz Ferdinand – The Human Fear: Nedovoljno smiono

Iako “The Human Fear” možda u konačnici ostavlja bolji dojam od svojeg izravnog prethodnika “Always Ascending” i negdje je po slobodnoj procjeni na razini “Right Thoughts, Right Words, Right Action”, nažalost na koncu ipak nije donio priželjkivani iskorak u novo ili povratak starog nadahnuća. Kažu na Ravno do dna, a mi kažemo – svejedno preslušate.

14.12.2024. (08:00)

Naš Franz Ferdinand

Jonathan – Everyone Else Is OK: Zreli intenzitet

O Jonathanu i njihovom značaju za domaći indie rock dalo bi se rasprezati nadugo i naširoko, no dovoljno je reći da je posrijedi jedan od rijetkih domaćih bendova koji uspijeva zvučati svjetski. Dijelom je to zbog prijašnjeg glazbeničkog iskustva svojih članova, a dijelom i zbog duboke uronjenosti u suvremenu produkciju. Na Everyone Else Is OK Jonathan nastavlja ondje gdje je stala duologija To Love / To Hold, obogaćujući svoj zvučni raspon dobrodošlim i ekspertno ukomponiranim dozama intenziteta. Muzika

07.12.2024. (00:00)

Sidi doli (i slušaj)

Nula – Album: Laž je pobijeđena

O tome kako nastaviti tamo gdje su stali s „Pobijedimo laž“ prije gotovo trideset godina, ovaj pankerski hardcore kvintet nije previše razbijao glavu. Prokopalo se malo po starim pjesmaricama, nešto se preradilo, nešto obradilo i došlo do četrdesetogodišnje retrospektive zajedno s novim pjesmama koje su nastale u periodu nakon ponovnog okupljanja. Najveći novitet je ono što se zove „produkcija“, znate ono o čemu vole svi bendovi pričati, nešto s čim se Nula koja je svoj podrumski demo u jeku rata objavila kao punokrvni album nije uopće zamarala. S njom nisu izgubili na sirovosti i energičnosti, već dobili na boljoj razumljivosti odaslanih poruka. Zoran Stajčić za Ravno do dna.