Jedemo uvozno: Opet raste deficit u proizvodnji hrane - Monitor.hr
07.12.2021. (14:00)

Tuđe je naše

Jedemo uvozno: Opet raste deficit u proizvodnji hrane

Prošla godina zapamćena je po smanjenju deficita vanjsko-trgovinske razmjene poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda za čak 32 % u odnosu na 2019., no ove se godine vraćamo na stare navike pa je primijećen njegov rast od 7, 5 %. Uvoz je porastao za 12,3 %, a izvoz za 14,6 %. Samoodrživost u vidu prehrambenih proizvoda i u prerađivačkoj industriji tako još nećemo dostići, u prvoj smo na 31 % kapaciteta, a u drugoj na 51 %, iako pojedine kulture bilježe i suficit, primjerice žitarice i uljarice. Riba, mesne i riblje prerađevine te duhan također ukazuju na mogućnost samodostatnosti. Kritično su deficitarni meso, mlijeko i jaja, hrana za životinje te povrće. Tportal


Slične vijesti

Utorak (13:00)

Traktor revolucija

Varoufakis o sukobu farmera i EU kartela

U teoriji, EU je bastion liberalizma slobodnog tržišta; ali istina je da je EU život započela kao kartel proizvođača ugljena i čelika koji su otvoreno i pod zaštitom zakona kontrolirali cijene i proizvodnju, uz podršku multinacionalne birokracije. Kako je Bruxelles ispregovarao pristanak velikih, bogatih i otuda politički moćnih farmera da se pridruže europskoj zoni slobodne trgovine? Tako što im je ponudio dio monopolskih profita kartela teške industrije. EU je 2021. za poljoprivrednike izdvojila 378 milijardi eura, odnosno 38 posto budžeta, od čega gotovo 80 posto završava u džepovima 20 posto najbogatijih farmera. Neravnomjerna distribucija je pravdana „produktivnošću“. Poslovanje velikih zemljoposednika mnogo je profitabilnije, bilo po aru ili po angažiranom radniku. Zato je većina farmera na jugu Europe – uključujući i velike dijelove Francuske, gde su imanja znatno manja nego, na primjer, u Nemačkoj ili Nizozemskoj– jedva sastavljala kraj s krajem. Za to su vrijeme njihove kolege na sjeveru ubirali velike profite i subvencije.

Zajednička poljoprivredna politika više nije u stanju održati izvorni dogovor postignut 50-ih godina između industrijskog i poljoprivrednog kartela. Zato je i “Green deal” samo još jedno europsko Potemkinovo selo – još jedna žrtva sklonosti EU da se rasipa velikim brojkama koje nestaju bez traga čim ih pažljivije pogledamo. Yanis Varoufakis za Peščanik.

25.02. (14:00)

Možda je i dobro da su izbori blizu

Fortenovin agrobiznis je perjanica domaće poljoprivrede koji je u stagnaciji, novi vlasnik bi mogao donijeti novi uzlet

Zemljište – ove tvrtke obrađuju oko 30.000 hektara uglavnom državnog poljoprivrednog zemljišta u višegodišnjim prioritetnim koncesijama. Radi se o vrijednoj imovini čini značaj za hrvatsku poljoprivredu prelazi 3%. Da se u ovom trenu to zemljište nađe na prodaji, prodajna cijena bi se popela na preko 500 milijuna EUR. Da se takva zemlja hoće uzeti u zakup negdje na zapadu platili bi godišnje preko 15 milijuna EUR godišnje. Vrijednost zemljišta u opstojnosti ovih tvrtki ključna je jer je proizvodnja u ratarstvu i povrtlarstvu osnova za sve druge industrije koje postoje u tim tvrtkama. Prije svega stočarstvu, proizvodnji mlijeka i povrća. Tko je idealan budući vlasnik tih tvrtki? Najbitnije je da to bude netko tko će biti strateški investitor u poljoprivredu, a ne neki fond ili vjerovnici kao do sada. Srce naravno vuče na hrvatskog vlasnika, a potencijala imaju samo Podravka i Žito. Poljoprivredni stručnjak Ivan Malić za Agroklub.

21.02. (17:00)

Da počnemo gomilati zalihe?

Kolaps Goflske struje imalo bi katastrofalan učinak na poljoprivredu Europe, upozoravaju stručnjaci

To bi moglo donijeti dramatične promjene u poljoprivredi, s mogućim posljedicama širom svijeta. Kolaps bi mogao dovesti do značajnog pada temperature i manjka oborina u Europi što bi značajno utjecalo na uzgoj žitarica poput pšenice i kukuruza. Stručnjaci upozoravaju da bi oko 58% obradivog tla za pšenicu i 59% za kukuruz postalo neprikladno za uzgoj. Osim toga, promjene u Golfskoj struji mogle bi utjecati na monsunske oborine u Indiji i dovesti do suše u Amazoniji. S obzirom na ozbiljnost situacije, postavlja se pitanje koliko je daleko ta prekretnica i kako će to utjecati na budućnost poljoprivrede i klime diljem svijeta. (Agroklub)

13.02. (17:00)

Pogled u budućnost

Hrana iz budućnosti, ali problemi iz sadašnjosti

Doručak 2050.: zeleno-crvena, vitaminski bogata i ukusna “salata doručak” od povrća čijom genetskom modifikacijom su dobivene fantastične nove vrste povrća za koje danas ne postoji ni ime.
Ručak 2050.: sočna “pljeskavica” i pikantna “kobasica”, koje su dobivene tako što se od životinja uzimaju stanice koje se u laboratoriju hrane amino kiselinama, vitaminima i mineralima, pa se razmnožavaju, a poslije toga slijedi mljevenje i eto mesa.
Večera 2050.: skromna večera sastoji se djelomično i od konvencionalne hrane, tek da te podsjeti na pretke.

Dok se spekulira o obrocima budućnosti, stvarnost je da poljoprivrednici često nailaze na probleme poput fluktuacija cijena inputa i ograničenja političkih regulativa. Stoga, dok se razvijaju tehnološki napredni pristupi, važno je ne zanemariti potrebe poljoprivrednika i osigurati da imaju podršku i resurse potrebne za uspjeh. U svjetlu rastuće globalne populacije, potražnja za hranom će rasti, a poljoprivreda će imati ključnu ulogu u osiguravanju dovoljnih količina hrane. (Agroklub)

10.02. (09:00)

Ili su poplave ili suše, nikako na zelenu granu...

Zadržavanje vode na polju: izazovi i rješenja

Zadržavanje vode na polju postaje sve veći problem za poljoprivrednike, posebno kod ozimih kultura, uzrokujući potencijalno uništenje usjeva. Ozbiljan uzrok leži u snijegu i smrznutom tlu rano u proljeće, što sprječava upijanje vode. Loša drenaža također igra ulogu, sa začepljenim kanalima koji usporavaju odljev vode. Zbijanje tla, posebno nakon teških mehanizacija, također može uzrokovati stagnaciju. Opterećenje na tlu dovodi do njegovog zbijanja i propadanja strukture, dok otjecanje vode osiromašuje tlo odnosno ispire hranjive tvari. Na biljkama, poput ozimih usjeva, voda može uzrokovati ozbiljne štete, a vlažno okruženje pogoduje širenju gljivičnih oboljenja. Rješenja su raznolika: od pročišćavanja odvodnih sustava do primjene agrotehničkih radova nakon žetve, postoji niz koraka koje poljoprivrednici mogu poduzeti. To uključuje podrivanje tla radi razbijanja zbijenosti, kalcizaciju za regulaciju reakcije tla te primjenu prirodnih gnojiva radi povećanja sposobnosti tla za zadržavanje vode. (Agroklub)

27.01. (12:00)

Presušuju nam bunari

Zabrinjavajuće: Ubrzano pada razina podzemnih voda diljem svijeta

Podzemlje je glavni izvor slatke vode za poljoprivredna gospodarstva, kućanstva i industriju, a njezina eksploatacija bi mogla predstavljati ozbiljne ekonomske i ekološke prijetnje, uključujući pad prinosa usjeva i slijeganje tla, osobito u obalnim područjima, piše Reuters. Studija je analizirala 170.000 bunara u više od 40 zemalja. Sjeverna Kina, Iran i zapad Sjedinjenih Država bili su među najteže pogođenim regijama. Jedan od najvjerojatnijih uzroka koji stoji iza ubrzanog opadanja podzemne vode je njezino prekomjerno crpljenje za navodnjavanje u poljoprivredi, u područjima sa suhom klimom – piše u studiji objavljenoj u časopisu Nature. No, utjecaja je imala i suša, potaknuta klimatskim promjenama, zbog čega su poljoprivrednici vjerojatno crpili više podzemne vode. Agroklub

21.01. (21:00)

Ništa bez države

Navodnjavanje je rak rana hrvatske poljoprivrede, no dugoročno rješenje postoji

Svaka priča o navodnjavanju u hrvatskoj poljoprivredi počinje s “trebalo bi…“. Rak rana, dobar pokazatelj svega što je loše u domaćoj poljoprivredi – od pristupa većine poljoprivrednika toj temi, do nemara lica iz državnih fotelja zadnjih 30 godina. Grade se javni sustavi koji se ne koriste, a oni poljoprivrednici koji navodnjavaju su u pravilu sami “na mišiće“ ostvarivali svoje projekte. Navodnjavanje je “must“, zbog klimatskih promjena, mogućnosti rada s profitabilnijim kulturama, ali i zato što daje stabilnost prinosa. Umjesto da uzmemo vodu iz Save, Dunava i Drave i podignemo proizvodnju, dobit, zaposlenost, samodostatnost proizvodnje i sve ostalo što nas muči u poljoprivredi – mi pustimo tu vodu da ode u Crno more. Detaljnije na Agroklubu.

27.12.2023. (18:00)

Kilu smjese od buba, prosim

Stočna hrana: Proteini iz insekata mogli bi biti dobra alternativa soji

Proteine iz insekata smatraju dobrom alternativom soji čija cijena na svjetskom tržištu raste. Očekivanja su da će se globalna potražnja za ovim proteinima za stočnu hranu značajno povećati u narednom desetljeću, odnosno do 2030. na ukupno 500.000 t, što bi bilo pedeset puta više od trenutnog obujma tržišta.Plan je  da se otpad iz prehrambene industrije iskoristi kao hrana za insekte koji će biti osnova za novi proizvod, u ovom slučaju sirovinu za krmiva. Njihov sastav je usporediv s ribljim brašnom, a kako ističu, pogodno je za zamjenu sojine sačme za hranidbu prasadi i tov svinja. Agroklub

16.11.2023. (17:00)

Tristo obitelji pod jednom

Nasljednik grofova Drašković bori se za obiteljsku imovinu koju mu je nacionalizirala bivša država

Grof Nikolaus Peter Draskovich godinama se bori za imovinu svoje plemićke obitelji koju je nacionalizirala jugoslavenska komunistička vlast. Naime, samo u Virovitičko-podravskoj županiji zatražio je povrat preko 16 tisuća hektara, od čega je samo u Općini Sopje 4.723 hektara koju obrađuju lokalni OPG-ovi. Načelnik upozorava da, ukoliko mu tužba prođe, velika većina, a pogotovo mladi žitelji općine, će otići tražiti i osigurati sebi i svojim obiteljima egzistenciju negdje gdje će im to netko drugi omogućiti, a to neće biti u Republici Hrvatskoj. Također napominje da će općina izgubiti 70 posto prihoda kojeg ostvaruje od zakupa poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH. Nada se da će država pokušati postići dogovor te ponuditi naknadu za tražene hektare, kako bi oni i dalje ostali u vlasništvu države. S druge strane, grof kaže da ne misli otjerati OPG-ove, ali očekuje da će mu plaćati najam. Agroklub