Jokić: Kartaška partija vlasti i štrajkašica: Tko u rukama drži jače adute? - Monitor.hr
27.07. (17:00)

Vidimo se najesen, gospodine premijeru

Jokić: Kartaška partija vlasti i štrajkašica: Tko u rukama drži jače adute?

Mnogima se zahtjevi Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika (SDLSN) mogu učiniti nerealnima, ali oni su iz radničke perspektive u potpunosti opravdani. Plaće većine štrajkaša su ispod državnog prosjeka, a neki od njih, poput čistačica, primaju iznose koji su niži od zakonski propisanog minimuma. Država im priznajući veliku sramotu isplaćuje dodatak da bi uopće došle do minimalca. Sram, što se vidi iz svakodnevnog djelovanja, nije kategorija koja prevladava u hrvatskoj politici. Iako je štrajk završio, čini se da će se borba nastaviti. O adutima u rukavu priča Boris Jokić za Tportal.


Slične vijesti

26.11. (22:00)

Neće svi biti dobri ljudi, ali će svoju plaću zarađivati drugdje

Jokić: Nije obrazovanje ono što čovjeka čini dobrim, kaže novi ministar Anušić. Stvarno?

Među doktoricama i doktorima znanosti, uz sve one poštene, analitične i stručne, nalaze se i iskreno zli, do srži pokvareni i olako potkupljivi ljudi. Ima tu i onih koji su te svoje diplome s pečatima kupili na benzinskim stanicama Bosne i Hercegovine baš kao i brigada onih koji su u strastvenom tangu s hrvatskom politikom završili u Remetincu. To da razina obrazovanosti nije povezana s dobrotom osobe u Hrvatskoj bila bi dobra lekcija koju bi trener Anušić (za kojeg vjerujem da je ok osoba) dao svojim štićenicima na treningu četvrtkom navečer. Od svih obrazovnih programa i sektora svoju budućnost izvan granica zemlje vide učenici prirodoslovno-matematičkih gimnazija (52,5%). Oni čije bi obrazovanje i stručnost u uzbudljivim i neizvjesnim vremenima moglo pomaknuti Hrvatsku k pozitivnim perspektivama. U zapadnim ih državama dočekuju otvorenog zagrljaja jer znaju da su dobili jackpot – inteligentne i radišne mlade ljude u koje su njihovi roditelji i učitelji uložili veliki trud, a društvo znatna financijska sredstva. Boris Jokić za tportal.

29.10. (11:00)

Svima ukor

Jokić: Dvije Hrvatske i sramota u Saboru – za ovo bi u školi svi dobili po ušima

Priča o dvije Hrvatske dobila je proteklog tjedna svoju tragikomičnu notu prilikom premijerova ekspozea o radu Vlade, a koji je oporba popratila lupanjem po saborskim klupama. Jednu Hrvatsku predstavljaju vladajući i oporba, sudjelujući u tom tužnom performansu, dok je druga Hrvatska, kao i uvijek, to nemoćno gledala. Jedna je ona koja sudjeluje u toj otužnoj političkoj utakmici, punoj, kao što premijer kaže, ‘mržnje, isključivosti i destruktivnosti’, a u kojoj, premda im se to neće svidjeti, za istu momčad igraju Plenković, Benčić, Grmoja, Grbin i svi drugi. Druga je ona koja sve to gleda, gubeći i ono malo povjerenja u politiku i političare što ga je preostalo. Bio je to prijenos sramote uživo, u kojoj svi igrači ne znaju osnovna pravila, kaže Boris Jokić za tportal.

30.09. (21:00)

'Nije Hrvatska za to spremna, tata…'

Boris Jokić: Bi li mladi sa 16 zbilja glasali za Pernara, ustaše ili komuniste?

Što misliš o tome da tvoja generacija dobije pravo glasa na izborima’, pitao sam šesnaestogodišnju kćer na usponu ka vrhu Medvednice. ‘Meni bi to bilo super, ali nisam sigurna da bi ovi moji izašli na izbore…’ – odgovorila je spremno – ‘…njih ti politika uopće ne zanima.’ Odgovorio sam kratko: ‘Osjećaji su uzajamni. Ni političare ne zanimate vi i vaši životi.’ ‘Ma oni jedva da znaju rit obrisat’, o istoj temi govori mi prijatelj. Misao da netko sa šesnaest godina nema znanja koja bi mu omogućila donošenje informirane političke odluke o (ne)izlasku na izbore i davanju glasa nekoj od političkih opcija izrazito je raširena. S osamnaest može, ali s dvije godine manje nema šanse. Tportal

18.09. (09:00)

Kad je nešto dobro, treba biti pošten i pohvaliti

Jokić: Važan i odvažan zakon – znači li ovo da je društvo konačno stalo iza žrtve?

U dijelu društva i dalje je prisutna ideja o zadatosti položaja žena u obiteljskim i partnerskim odnosima iz koje proizlazi osporavanje predloženih rješenja. Premda nužne i argumentirane, ove će promjene postati predmet snažnih ideoloških borbi, osobito jer ulazimo u intenzivno predizborno razdoblje. Andrej Plenković se najavljenim odlukama svjesno izložio napadima konzervativnih snaga te će ga optužiti za povlađivanje stranim utjecajima da bi došao do prestižnih europskih funkcija, šurovanje s feminističkim udrugama da bi kupio dio biračkog tijela, konačno uvođenje ‘rodne ideologije’, koja je započela ratifikacijom Istanbulske konvencije, potvrdu da je zapravo ‘lijevi’ premijer u ‘desnom’ ruhu… Zakonska rješenja preduvjet su, ali nikako ne i garancija da će do pomaka u suzbijanju nasilja uistinu doći.  Boris Jokić za tportal.

04.09. (12:00)

Nećemo multi kulti

Jokić: Ulovljeni u mrežu agenata i kriminala, sad ih čeka najopasnija stvar – hrvatska politika

Dolazak desetaka tisuća stranih radnika pozitivna je stvar za hrvatsko gospodarstvo jer privremeno rješava kroničan nedostatak radne snage uzrokovan negativnim demografskim trendovima i odlaskom mladih iz zemlje. Dok je ekonomska strana imigracije većinom jasna, ona društvena uopće se ne spominje. Strani radnici ulovljeni su u mrežu različitih agenata, posrednika, organiziranih kriminalnih skupina i poslodavaca koji im ponekad ne osiguravaju ni osnovne životne uvjete. Istovremeno, Republika Hrvatska nema sustavnu politiku njihove stvarne integracije u društvenu zajednicu. Zbog toga ih mnogi ne gledaju kao ljude, već isključivo kao dostavljače hrane, kuharice, zidare i čistačice koji su tu da čiste naše smeće. Svi oni koji su otišli iz Hrvatske i svoj kruh potražili u Njemačkoj, Austriji ili Švedskoj znaju koliko je razarajući i bolan taj pogled. Prisutnost stranih radnika u izbornoj godini postat će jedno od ključnih političkih pitanja od Makarske preko Zagreba do Vukovara. Desne stranke će prozivajući HDZ iskoristiti njihov broj, boju kože i životne navike za narativ o ugroženim Hrvaticama i Hrvatima. Toliko je puta to već isprobana formula na Zapadu, pri čemu je jedino što se mijenja nacionalnost. Boris Jokić za Tportal.

19.08. (21:00)

Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu

Boris Jokić: Jedni ubijaju kraj stadiona, drugi na Instagramu: Kako djeci objasniti da oko nas nije samo zlo?

Ovo ljeto na Balkanu obilježili su videosnimka metaka koji lete u bespomoćnu Nizamu Hećimović, huliganski sukobi u kojima je izgubljen život Mihalisa Kacurisa i tijelo neimenovane bebe u ličkom bunaru. Mučno je to ljeto u kojem je, od svih pozitivnih stvari kojima smo okruženi, normalizirano ono najgore u ljudskoj vrsti – nasilje. Političari će naravno deklarativno osuditi nasilje, ali istina je da im ovakvi događaji služe da odmaknu interes javnosti sa svog djelovanja i da ih građani ne propituju o problemima poput izrazitog porasta troškova i pada životnog standarda. Oni su ujedno vjetar zaborava za kriminalne radnje poput pogodovanja privatnim firmama u plinskom poslovanju i idealna krinka za dealove koji se ovog trena dogovaraju. Dok je fokus na bicepsu, tetovaži, nožu, trasi bijega iz Grčke i bunaru – prava se pitanja ne postavljaju, pa ni ona o uzrocima ovih događaja. Tportal

 

09.08. (18:00)

Du du du, nema nam pomoći

Jokić: Smrtonosni ugriz politike: Dr. sc. Banožić samo je simptom. Ima li tko protuotrov?

Činjenica da se na izrazito amaterski način ministar odvažio domoći titule izv. prof. ukazuje ili na visoku razinu nepromišljenosti svih uključenih ili, što je mnogo opasnije i vjerojatnije, na raširenu praksu na određenim hrvatskim visokoškolskim ustanovama. ‘Nas je sve sram, ali sve je to jadna politika…’ – objašnjavaju svoje viđenje situacije kolega i kolegica s osječkog sveučilišta. Poznajem ih kao vrijedne znanstvenike posvećene istraživanjima i radu sa studentima. Po svojim kvalitetama mogu raditi u bilo kojoj europskoj znanstvenoj ustanovi, ali su svoj život i rad htjeli vezati uz Slavoniju i Hrvatsku. ‘Umjesto da postanemo super regionalno sveučilište, mi se pretvaramo u palanačku školu zbog njihovih dealova, stranačkih namještanja i muljanja’. Tako to biva kad akademska zajednica dozvoli poljubac politike koji brzo postaje smrtonosni ugriz. Boris Jokić za Tportal.

29.06. (01:00)

Brza cesta do nesretnih ljudi

Jokić o zadnjem danu škole: Separe za 300 eura, a dvije đus-votke za 20. Nije ni čudo što divljaju po parkinzima

Jedno je kad ti dođu mladi ljudi s 18 godina pa piju i ostavljaju otpad, ali ovo kad učenici iz osnovne škole krenu u svoj ples s cigaretama i bocama votke scena je iz nekog lošeg filma. Odakle 12-godišnjacima votka i cigarete, pitanje je za naivne. U puno im trgovina prodaju duhanske proizvode bez da su ih pitali za godine. Svi piju, a mnogi se i drogiraju – 10 posto ih je u 2. i 3. razredu probalo teške droge. Poseban je film za srednjoškolce, za koje su vlasnici klubova pripremili pažljivo razrađen scenarij – 300 eura za separe, odnosno 65 po osobi. Organizatori ovih događaja žive od želja mladih ljudi da iskuse nešto novo i beskrajne nepromišljenosti njihovih roditelja. Ajde da sa 17, 18 godina popiju pivo, ali navući ih na ideju VIP separea, bocu žestokog… Boris Jokić za Tportal.

29.05. (00:00)

"Erdogan želi od svih nas napraviti zaostale budale"

Boris Jokić: Kad Turci biraju

Približavanje ‘lijevih’ predsjedničkih kandidata desnim biračima nije jedina sličnost turskih izbora s Hrvatskom. Erdoganova Stranka pravde i razvoja (AKP) najbliže je slici koju hrvatski opozicijski glasači imaju vezanu uz HDZ. “Samo postavljaju svoje i kradu. Mrzim ih. Korumpirani su do srži. Misle da je Turska samo njihova”, strastveno govori Selda, učiteljica engleskog jezika iz Marmarisa u provinciji Mugla. Mugla je, baš kao i većina ekonomski razvijenih dijelova Turske, lijevo orijentirana, s posebnim naglaskom na očuvanje sekularne tradicije Mustafe Kemala Ataturka, prvog turskog predsjednika koji je preminuo davne 1938. godine. “Mnogi ne razumiju da su ovo izbori između Ataturka i Erdogana”, nastavlja Selda, “između republike osnovane 1923. i njegove (op.a., Erdoganove) ideje da od svih nas napravi zaostale budale, a od žena sluškinje”. Tportal

 

14.05. (15:00)

Šareni bijeg od dosadne stvarnosti

Boris Jokić: Eurosong je idealan materijal za neke važne obiteljske lekcije

Eurosong je idealan materijal za neke važne obiteljske lekcije. Rijetko kada će se hrvatski osnovnoškolac naći pred enigmom gdje je Armenija dok gleda njihovu predstavnicu kako se izvija po sceni. Moguće je i da neki srednjoškolac  pjevušeći pjesmu ‘Unicorn’ postavi ironično pitanje otkada je to Izrael u Europi i ako nije, zašto se natječe na kontinentalnom natjecanju? Sve to otvara cijeli niz obiteljskih geostrateških rasprava i prije nego što započne glasanje. Ipak, najveća vrijednost Eurovizije je da cijeloj obitelji omogućuje blesavu zabavu koja, ako je ne shvate ozbiljno, osigurava puno smijeha i zezanja. U tih nekoliko sati najbolji je sastojak onaj hrvatski jer imamo predstavnike koji razumiju o čemu se radi, što treba napraviti i koji nisu ‘izgubljeni’ ni ‘vjerni psi’– ove subote u tom europskom dupetu bit ćemo najmirisniji karanfili. Go boys! Tportal