Jokić: Političko junačenje s predumišljajem: Tko će tu ispasti lažljivac, a tko faca - Monitor.hr
06.04.2022. (14:00)

Tračak nade, ne samo za Split

Jokić: Političko junačenje s predumišljajem: Tko će tu ispasti lažljivac, a tko faca

Hrvatski političari nisu osobito poznati po preuzimanju rizika, a još manje po hrabrosti. Njihove su aktivnosti pomno planirane i precizno proračunate s jednostavnim računicama i nekoliko ključnih pravila. Stvaraj dojam da ugrožavaš drugu stranu, ali čini sve da ta ugroza nikada ne postane stvarnom. S druge strane tu je Puljak, koji je ponudio ostavku, ali i pozvao gradske vijećnike da odstupe kako bi se istodobno održali izbori na svim razinama. Mogao je ostati na poziciji, ali je odlučio preuzeti rizik, pa i po cijenu političke propasti. Ovakvi potezi mogu se ispostaviti gubitničkima, ali im se ne može oduzeti element integriteta. Situacije u kojima se politika i političari razgolićuju treba svesrdno podržati. Jedino promjenom ustaljenih obrazaca ‘prešutnih političkih dogovora’ može se vratiti povjerenje, kaže Boris Jokić za Tportal.


Slične vijesti

Prekjučer (22:00)

Kaj će mi faks? Danas svaka šuša ima diplomu...

Jokić: Travnička kronika – Što nam izmotavanje novog ministra oko diplome govori o hrvatskom društvu?

Situacija u kojoj političke stranke za pojedine resore biraju ljude bez adekvatnih kvalifikacija, u kojoj ministri ne znaju gdje ni kada su studirali, u kojoj postoji sumnja u njihov obrazovni put i ona u kojoj visoko obrazovanje tretiraju kao puki ukras na svojem CV-u znak je društva u kojem se obrazovanje uopće ne cijeni. To je ujedno i vrlo opasna situacija jer ukazuje na potpuni nedostatak meritokratskih kriterija pri odabiru pojedinaca koji vode ovo društvo. Na tim mjestima ne moraju nužno biti visokoobrazovani ljudi (štoviše možda bi ministarstvo poljoprivrede bolje vodio poljoprivrednik), ali bi trebali biti oni koji imaju specifična znanja, iskustva i integritet za obavljanje takvih dužnosti. Prije svega trebali bi to biti oni koji znaju da je obrazovanje ključni društveni mehanizam kojim se izgrađuju i štite određene vrijednosti. Boris Jokić za tportal

28.04. (22:00)

Most koji razdvaja

Jokić: Marija Selak Raspudić iskočila je iz političke kaljuže. Respect

Iza nas su bile godine televizijskih rasprava u HRT-ovoj emisiji “Peti dan”, u kojima smo često bili na suprotstavljenim stranama. Bez obzira na ponekad vrlo žestoka sučeljavanja, televizijski bismo studio napuštali civilizirano i u korektnim odnosima. Ideja da ljudi koji imaju različite poglede na politiku, filozofiju, društvo i umjetnost mogu žustro razgovarati bez da se međusobno vrijeđaju i psuju svidjela se mnogima. Odluku da televizijski forum (kvazi)intelektualnih rasprava zamijene onim političkim smatrao sam hrabrom i dugoročno korisnom za hrvatsko društvo.

Premda javnost ne može saznati sve razloge političkih odluka, istup Marije Selak Raspudić treba pohvaliti jer je u vaganju između osobne koristi i pozicija i određenih principa odabrala ovo potonje. Rijetka je to pojava u našoj politici u kojoj se većina aktera prodaje za mjesto državnog tajnika, dionicu pruge do njihovog mjesta ili službenog vozača. Njihov odlazak je za Most veliki gubitak jer time (p)ostaju tek jedna od niza desnih stranaka koje će se vratiti starom obrascu hrvatske desnice.

Odlaskom iz Mosta Marija Selak Raspudić i Nino Raspudić u osobnom i političkom smislu dobivaju. Njihov politički potencijal ovom odlukom dugoročno raste, a čin odlaska ostat će zabilježen kao signaliziranje vrline integriteta u političkoj kaljuži. Boris Jokić za tportal.

14.04. (10:00)

Uzeti kišobran i na biralište

Jokić: Utjerajte strah u kosti političarima. Glasajte, to je jedino čega se boje

Premda će razloge za pad izlaznosti politika brzo potražiti u sunčanom ili kišnom vremenu, odlasku na obiteljske događaje i duge vikende…, istraživanja ukazuju na to da se uzrok većine glasačke apstinencije nalazi upravo u političkom djelovanju u prethodnom razdoblju, a često i u samoj izbornoj kampanji. Tako se u istraživanju Eurobarometar kao osnovni razlozi odustajanja od izlaska na birališta navode manjak povjerenja i općenito nezadovoljstvo politikom, vjerovanje da pojedinačni glas nema nikakvog utjecaja na živote i društvene procese te manjak interesa za politiku. Navedeni razlozi osnova su povećanja apstinencije i kod nas. Paradoksalno, neizlazak na izbore odgovara onim političkim opcijama koje su relativni izborni pobjednici. Drugim riječima, igrate za njih iako ste u potpunosti protiv. Premda po mnogo čemu nesavršena, demokracija je najbolji sustav do kojeg smo kao ljudska vrsta došli. Boris Jokić za tportal.

09.04. (00:00)

Koalicija koju nitko ne želi vidjeti, čak ni oni

Jokić: Politička psihopatologija – Ne ide na desnici ljuta trava na ljutu ranu

Andreju Plenkoviću bi za formiranje nove vlade mogle biti dostatne ruke zastupnika Domovinskog pokreta i/ili Mosta – dvije stranke čije su ideološke smjernice, premda oni to ne vole pročitati, najbliže HDZ-ovim. Ne krećemo u zajedničku akciju s onima koji o nama opetovano lažu, javno nas psuju, prijete fizičkim obračunom…Psihologija ukazuje na to da su odnosi utemeljeni na takvim ponašanjima nezdravi i dugoročno neuspješni. Premda su hrvatske političarke i političari odavno pomaknuli granice ‘normalnog’ ponašanja, bilo bi ‘znanstveno nevjerojatno’ da hrvatska desnica prijeđe preko svega što je rečeno i učinjeno u prethodnom razdoblju. Most je već dva puta bio u vlasti s HDZ-om, pri čemu ga je u drugom pokušaju prije sedam godina Andrej Plenković doslovce istjerao iz Vlade. Gotovo je jednako neugodna komunikacija između članova Domovinskog pokreta i Mosta čiji se članovi međusobno nazivaju ‘tajkunskim pijunima’, ‘ruskim plaćenicima’, ‘ćuprijašima’… S ljudima koje smatrate lopovima, kriminalcima i prevarantima valjda i ne pomišljate biti u Vladi. Kada bi se i ostvario, taj odnos mogao bi se smatrati patološkim. Boris Jokić za tportal.

04.04. (15:00)

Ako ništa, barem imamo više predizbornih songova

Boris Jokić: Kada nemate sadržaj, onda je najlakše vrijeđati i poticati mržnju

Smatram da smo već osam ili 10 godina u situaciji velike polarizacije u hrvatskom društvu. Ono što trenutno vidimo u kampanji je sam kraj tog polarizacijskog procesa. Ono što se događa u kampanji je dosta negativno i vodi nas u smjeru otrovne polarizacije. Gotovo sve strane koriste različite elemente da ocrne druge i da ne uđu u smislen razgovor. Oni koji nas vode u radikalizaciju će dugoročno izgubiti. Isto tako, svi akteri trebali bi biti odgovorni i znati da radikalizacija ima štetne, dugoročne posljedice. Kako se trenutačno razgovara u kampanji i na društvenim mrežama, tog nema nigdje. Politika je trenutno najgori dio hrvatskog društva, analizirao je za Novu TV dosadašnju predizbornu kampanju Bori Jokić. Život u kojem se razgovara o tome kako je starjeti u Hrvatskoj, kako je odrastati, kako je biti dijete, kako mladi mogu doći do stana, gdje je obrazovanje, kakav je status nastavnika i učenika. To su teme o kojima mi u ovoj kampanji još ništa nismo čuli. Index

03.03. (20:00)

Buka u modi

Jokić: Mladi Slavonci ne griješe: Turbofolk će uskoro biti lanjski snijeg?

U doba u kojem se čini da je glazbeni val predvođen Aleksandrom Prijović nezaustavljiv, glasovi mladih s istoka Hrvatske ukazuju na to da je njegov vrhunac možda već prošao. Još će se neko vrijeme puniti velike dvorane, ali ‘upozorenja’ iz 3.c treba ozbiljno uzeti jer slavonske učionice diktiraju glazbene trendove. Štoviše, one su prije gotovo 20 godina i najavile turbofolk. U istraživanju koje smo u Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu 2003. godine provodili širom Hrvatske postavili smo ista pitanja kao i prošle srijede. U to preddigitalno doba folk i turbofolk nisu bili vidljivi ni prisutni u hrvatskom medijskom prostoru, već pomalo zabranjeno voće bez radiostanica posvećenih takvoj glazbi. Prije 21 godinu slušali su Milu Kitića, dok su im na plejlistama danas Leb i Sol i Disciplina kičme. Povijest suvremene glazbe ukazuje na prolaznost trendova. Posebice je tako u današnje instant doba, karakterizirano masovnom produkcijom i drugačijim načinom slušanja glazbe, u kojem ključnu ulogu igraju streaming servisi i društvene mreže poput TikToka. Boris Jokić za tportal.

17.02. (18:00)

Par pitanja za sedmaše

Jokić: Laž ne poznaje granice, ali u Hrvatskoj se laže bez posljedica. Zašto?

Ono što mladi možda ne znaju jest da laž ne poznaje granice. Baš kao i u Hrvatskoj, ima je u značajnoj mjeri i u Norveškoj, Kanadi, Novom Zelandu ili Njemačkoj. Razlika je da kada se ona u javnom prostoru otkrije, slijede posljedice. Političari daju ostavke jer su ulovljeni kako javnim novcem kupuju sendviče djeci, češljeve ljubavnicima, karte za balet ili hokejašku utakmicu rodbini. Znanstvenicima se oduzimaju titule ukoliko plagiraju rezultate istraživanja. Suci snose sankcije ako ih se ulovi u društvu optuženika kako jedu jastoge ili igraju nogomet. U Hrvatskoj te umjesto pozivanja na odgovornost, u parlamentu izaberu da odlučuješ o pokretanju postupaka i gonjenju onih koji ne govore istinu, otimaju i kradu. Odabir je to koji je, usprkos surovoj političkoj borbi u kojoj se ne biraju sredstva, nemoguće opravdati. Boris Jokić za tportal.

21.01. (15:00)

Lekcija humanosti

Jokić: ‘Čađavi’ Bienvenido iz Filipina vam je spasio djecu. Što ćemo sad?

Javnu raspravu o velikom broju stranih radnika koji su došli u Hrvatsku prati većinom negativan prizvuk. Vjerojatno ste u svojoj okolini čuli da se ‘kreću u grupicama i pitanje je trenutka kad će početi napadati’, ‘zbog njih nećemo imati posla’, ‘kultura im nije u skladu s hrvatskim identitetom’. Ovakve reakcije ni po čemu se ne razlikuju od reakcija Nijemaca 1970-ih godina kad je mnoštvo Hrvata krenulo tražiti posao i životnu perspektivu u okolici Stuttgarta ili Essena – premda ‘bijeli’ za mnoge su oni tada bili ‘čađavi’. Iz psihološke perspektive ovakav negativan stav je donekle očekivan jer bez prethodnog kontakta, drugi i drugačiji nam se uvijek čine opasnijima nego što uistinu jesu – kaže Boris Jokić u novoj kolumni za tportal, opisavši ksenofobne komentare na herojski čin jednog Filipinca koji je spasio mnoge živote djece, a time i obitelji.

08.01. (00:00)

Biraj one koji ne psuju u javnosti

Jokić: Politika MI protiv NJIH radi i u Zagrebu i u Calgaryju – što možemo naučiti od Kanađana?

Velika naljepnica ‘Fuck Trudeau’ ponosno strši na prtljažniku crvenog Fordova kamioneta F-150 koji polako klizi prema centru Calgaryja. Aktualni premijer u Alberti, koji vlada od studenoga 2015., nikada nije bio omiljen – preliberalan i premekan za konzervativne cowboye koji svoj standard temelje na niskim porezima, nafti i prirodnom plinu. Ipak, psovka na javnom mjestu uvelike odudara od pristojnosti Kanađana. Društvo je to u kojem je učtivost ponekad dovedena do ‘nepodnošljivosti’, a kršenje pravila smatra se potpuno neprihvatljivim. Poticanje političke polarizacije svjesno je djelovanje političkih snaga u gotovo svim zapadnim demokracijama – argumentirano, uključivo i pomirljivo postaje gubitnička pozicija. Političke stranke većinom računaju na svoje birače promicanjem dva osnovna negativna emocionalna obrasca – straha i mržnje. Tu utakmicu mržnje i straha igraju baš svi, a posebice će tome biti tako 2024. godine u Hrvatskoj i Kanadi. Javnost treba obratiti pažnju na one koji neće odmah opsovati i mrziti samo zato što se misli drugačije. One koji će biti jasni u svojim stavovima, ali istovremeno u komunikaciji, možda ne baš kao ovi u Kanadi, biti pristojni i civilizirani. Boris Jokić za tportal.

23.12.2023. (20:00)

Zlu ne trebalo

Jokić: U praškom užasu ima barem nešto pozitivno

Premda se na prvi pogled možda ne čini takvim, masovno ubojstvo koje se u četvrtak dogodilo na Filozofskom fakultetu Karlovog sveučilišta u Pragu i ono iz svibnja u Beogradu imaju dosta zajedničkih elemenata i jednu veliku razliku. U oba slučaja radi se o svirepim djelima u odgojno-obrazovnim ustanovama koja su kao ishod imala brojne nevine žrtve, slomljene obitelji i društva suočena s pitanjem – kako je to moguće ovdje? Odmah nakon što je postalo jasno o čemu se radi, češke, praške i sveučilišne službe organizirale su različite oblike psihološke pomoći svima koji su izravno ili neizravno pogođeni okrutnim činom pojedinca. Takva reakcija nije slučajna, već plod pomnog planiranja upravljanja kriznim situacijama (dok je slučaj u Beogradu obilježen nedostatkom koordinacije i nejasnim ulogama u reakciji prema djeci, roditeljima i zajednici). Ishod u Pragu je zajednica koja suočena sa zlom u prvom odgovoru nalazi osnovu za manje negativne posljedice. Hrvatska može mnogo naučiti iz ova dva primjera. Prvo je da su i kod nas ovakve situacije moguće, kaže Boris Jokić za tportal.