Jurica Pavičić: Kineski gangsterski film 'Pepeo ljubavi' - jedan od vrhunaca Subversive festivala - Monitor.hr
09.05.2019. (16:30)

Gorko-ljuta juha

Jurica Pavičić: Kineski gangsterski film ‘Pepeo ljubavi’ – jedan od vrhunaca Subversive festivala

“Jiaovi filmovi uvijek su jednom nogom i dokumentarci u urbanom pejzažu i antropologiji nove Kine. Jiaa zanima gdje ljudi izlaze, kako žive, jedu, posluju, kako se mijenjaju fasade, muzika, ali i etos i mentaliteti. Sa znatiželjom fasciniranog promatrača, Jia guta i vari svaki detalj enormnog društva u enormnoj preobrazbi” – piše Pavičić o ‘Pepelu ljubavi, “izvanrednom filmu važnog filmaša” (večeras u 21, u Kinu Europa).


Slične vijesti

24.10. (10:30)

Mom B

Jurica Pavičić: ’40-godišnja verzija mene’ – film pun živopisnih individua skiciranih s lakoćom i humorom

Ono što Radha Blank dodaje njujorškoj tradiciji intelektualističke komedije jest crna, rasno-politička dimenzija. Blank zanimljivo secira mehanizme teatarske moći. Analizira kako se “konstruira” slika crnca u kulturi, a kao protutežu gentrificiranoj teatarskoj proizvodnji nudi slobodni prostor repanjapreporuča Jurica Pavičić film o dramatičarki koja postaje reperica. Dr J.P. uspoređuje film s Woody Allenom, možda bi još točnija bila usporedba sa serijalom ‘The Marvelous Mrs. Maisel’.

22.10. (18:30)

E okej, serijal filmova onda

Polimac: ‘The Catcher Was a Spy’ – epizoda iz nevjerojatno uzbudljivog životopisa

Morris “Moe” Berg poslan je u Švicarsku za vrijeme Drugog svjetskog rata da likvidira njemačkog znanstvenika Werner Heisenberg, ako zaključi da je ovaj blizu atomske bombe. “O čovjeku kakav je Berg trebalo je snimiti seriju, a ne film, ovako smo dobili tek ulomak iz nevjerojatno uzbudljivog životopisa. Produkcija je solidna, Paul Rudd uvjerljiv u glavnoj ulozi, Mark Strong nešto manje kao Heisenberg, no od filma koji je okasnio više od dvije godine ne možete puno više tražiti” – kritizira Nenad Polimac.

14.10. (15:00)

O mladosti, o ljubavi, o smrti...

Film Ivana Ramljaka: Kako je ep o generaciji 90-ih postao dokumentarac godine

“O jednoj mladosti” otpočeo je kao dokumentarni portret, kronika života i smrti jednog prijatelja. No, pretvorio se u nešto više, u svojevrsni generacijski “statement” naraštaja rođenog koncem 70-ih, premladog da aktivno prođe rat, a dovoljno starog da im taj rat i poraće upropaste mladost. Naraštaja koji je bio premlad za pušku i epski heroizam, a prestar da profitira od internetske globalizacije, piše Jurica Pavičić.

11.10. (11:10)

Jurica Pavičić: Patriotski samoviktimizirajući spektaklu bez greške

Žbanić je pokazala istu onu vještinu koju je prije 16 godina demonstrirala u “Grbavici”: da je u stanju ilustrirati političku poruku, biti glasnogovornik nacije, a da pri toj zadaći pogodi politički i filmski podesnu formu… Uspjela je napraviti nešto sasvim blisko patriotskom samoviktimizirajućem spektaklu, napravila je film koji progovara o nacionalnom samopoimanju bošnjačkog kolektiviteta, a da nije napravila nijednu od grešaka kakve su takvim filmovima svojstvene – piše Jurica Pavičić o filmu ‘Quo Vadis, Aida?’ kojeg, očito pod jakim dojmom, velikim dijelom prepričava.

01.10. (23:31)

Ispod tankog leda

Polimac: ‘Greenland’ – solidna obiteljska drama o otuđenim supruzima

‘Greenland’ je film katastrofe, što bi se moglo i očekivati od tima koji nas je obdario akcijskim trilerom ‘Pad anđela’… puno je pohvalnije što je to povremeno solidna obiteljska drama o otuđenim supruzima i njihovom sinu oboljelom od dijabetesa. Kompjutorski efekti su razmjerno korektni, a Scott Glenn je vrlo sugestivan u sporednoj ali važnoj ulozi – piše Nenad Polimac.

15.09. (19:30)

Rubni ljudi

Pobjednik Venecije ‘Nomadland’ – “impresivni komad”

“Na ruševinama jednog Imperija, svedenog na čelične gradove duhova, improvizirane tržnice ispred kamp-kućica i labirint Amazonovih skladišta… smo dobili još jednu retoričku priču o fordovskoj granici, s nomadima kao novim pionirima” – piše Dragan Rubeša o pobjedniku filmskog festivala u Veneciji ‘Nomadland’ redateljice Chloe Zhao o ljudima koji žive u kamp-kućicama”eda bi pronašli nekakvu oazu u bijegu od diktata kapitalizma”.

15.09. (17:30)

Insta-graja

Polimac: ‘Slatkice‘ uznemirile ćudorednu javnost, a zapravo su vrlo ozbiljan film o ženskom sazrijevanju

‘Slatkice’ mlade francusko-senegalske redateljice Maïmoune Doucouré u konzervativnim američkim krugovima izazvao je optužbe za pedofiliju jer su u filmu prikazane pariške djevojčice u dobi između 10 i 12 godina kako formiraju plesne grupe i natječu se u izazovnim pozama, snimaju se mobitelima, aplodaju ih na internet i broje koliko su lajkova prikupile (redateljica bila okružena takvima). Kaže Nenad Polimac da nije riječ o pedofiliji nego o prikazu “jedne kulture o kojoj roditelji tih djevojčica nemaju pojma. Moral tu nema osobitu važnost… Vrlo ozbiljan film koji se bavi ženskim sazrijevanjem”.

12.09. (23:30)

Lomeći kadrove

Kritika filma ‘The Painted Bird’ – “monumentalan rad… kojeg, nadam se, nikad više neću pogledati”

“Mogu bez imalo oklijevanja reći da je ovo monumentalan rad i da mi je duboko drago što sam ga pogledao” rekao je Guardianov kritičar o filmu ‘The Painted Bird, pa dodao – “Također mogu reći kako se nadam da mu se nikad više neću naći na putu”. Gledatelji su izlazili s premijere jer im je bilo mučno gledati scene nasilja. Film govori o židovskom dječaku koji živi u istočnoj Europi u vrijeme Drugog svjetskog rata (BBC).

29.08. (11:00)

I kad bi htio, vjeruj, nećeš ništa shvatiti

Polimac: ‘Tenet‘ je dosad najbezobrazniji film u Nolanovoj filmografiji

Ovo je bio pravi “povratak u kino”, a ne ona tragikomična farsa prošlog četvrtka s filmom “Bijesan” u Branimir centru.
U srijedu uvečer u Arena centru, u najboljem zagrebačkom kinu IMAX, pet-šest minuta prije početka filma “Tenet” već se skupilo stotinjak posjetitelja, no to je bila tek najava zanimanja za novo ostvarenje u opusu Christophera Nolana… “Tenet” je trebao biti prostor njegove apsolutne slobode, akcijski film kakav se dosad nitko nije usudio napraviti i koji treba pogledati bar dva tri puta da se pohvataju sve dramske niti tog ambicioznog pogona. Ukoliko ni nakon ponovljenog gledanja ne shvatite puno više, bit će da se redatelj previše zaigrao – piše (i priča dolje) Nenad Polimac za Jutarnji.