Rezultati istraživanja: u četvrtima gdje je posađeno više stabala, stope smrtnosti bile su niže. Točnije, šest posto niže za smrtnost od kardiovaskularnih bolesti te oko 20 posto za smrtne slučajeve koji nisu bili slučajni, odnosno smrtnost od drugih bolesti. Osim toga, istraživanje je pokazalo povezanost starosti drveća sa stopom mortaliteta. Točnije, što su stabla bila starija, to je bila veća stopa mortaliteta. Iz toga proizlazi pitanje, treba li očuvanje zrelih stabala biti problem javnog zdravlja? “Promatrali smo učinak i u zelenim i u manje zelenim četvrtima, što sugerira da ulična sadnja drveća koristi i planeti i ljudima“, rekao je Geoffrey H. Donovan, iz USDA Forest Service i prvi autor ove studije. Green
Kanadska znanstvenica 30 je godina provela proučavajući šume, a došla je do zapanjujućeg otkrića da su drveća sposobna razmjenjivati informacije. Ona, po sve sudeći, međusobno razgovaraju, a tijekom ovih razgovora povećava se otpornost cijele zajednice, odnosno šume. Riječ je o čarobnoj zajednici stabala koja se međusobno podržavaju. Znanost je uvijek smatrala da se stabla međusobno natječu za ugljik, sunce, vodu i hranjive tvari, no čini se kako si drveća putem korijenja znaju “slati” ugljik i druge potrebne hranjive tvari. Front Slobode
Istraživači su u radu objavljenom u časopisu Nature izračunali da umiruće drveće koje se raspada u šumama širom svijeta producira oko 10,9 gigatona ugljika godišnje. Istovremeno, prošle godine u cijelom svijetu rezultat uporabe fosilnog goriva iznosio je 9,3 gigatona ugljika u atmosferu. Radi se o začaranom krugu iz kojeg je teško izaći jer što više zagađujemo okoliš, pospješujemo brže odumiranje šuma, što pak znači još više opasnog ugljika u atmosferi. Novi list…
Zemlje diljem svijeta utrkuju se u pronalaženju rješenja za stakleničke plinove koji su rezultat ljudskih aktivnosti poput vožnje automobila i proizvodnje različite robe. I pokraj svih inovacija, nađe se i onih koji razmišljaju o sadnji drveća. Imajući to na umu, tvrtka Compare The Market predstavila je svoje najnovije istraživanje o broju stabala koje bi glavni gradovi diljem svijeta trebali saditi godišnje kako bi nadoknadili emisije ugljika koje doprinose atmosferi. Izvješće je kombiniralo podatke kako bi prikazalo ukupnu količinu ugljika proizvedenu uz broj stabala potrebnih da se to nadoknadi. Tako pet gradova u Aziji, koji uključuju Peking, Singapur, Hong Kong, Tokio i Seul, godišnje oslobađaju 219,506.539 tCO2, a gradovi bi morali posaditi 43,901.308 stabala svake godine kako bi nadoknadili te emisije. Peking bi prema istraživanju trebao zasaditi 15,020.976 stabala, zatim Singapur s 9,366.336 i Hong Kong s 8,975.292. Tokiju treba 5,522.200, a Seoulu 5,016.504. Na listi su se našli i gradovi poput Istanbula, Londona, Lagosa, Santiaga i drugih. Green
Svaki od stanovnika može dobiti do sedam sadnica otpornih na sušu koje će posadici u dvorištu, ispred kuće, u školi, na poslu. Cilj je stvoriti hladovinu kako bi se ohladilo grad, a u isto vrijeme drveće se upijati ugljični dioksid.
Part of the city's Green New Deal.
🔎 Learn more: https://t.co/M4ur0priLW pic.twitter.com/9ppENbj1eN
— World Economic Forum (@wef) November 29, 2019
Wired ima najduhovitiji matematički članak dana, s razrađenog računicom za koliko bi se smanjio udio ugljičnog dioksida u atmosferi kad bi svatko od danas na planeti posadio po jedno stablo. Računica je da za svako stablo treba oko 25 kvadratnih metara, što bi bilo oko 180 tisuća kvadratnih kilometara (ugrubo, triput veća površina od Hrvatske), a tih bi 7,5 milijardi stabal smanjilo udio ugljičnog dioksida u atmosferi za 6 posto od sadašnje razine.