Kemičar u kući (#48): vitamin C – mitski vitamin - Monitor.hr
12.12.2021. (08:00)

To je samo oksidirana glukoza

Kemičar u kući (#48): vitamin C – mitski vitamin

Odraslom čovjeku ne treba više od 90 mg vitamina C dnevno, dakle ni desetinku grama. Tu ćemo količinu  lako nadoknaditi ako jedemo, kao što se preporučuje, svaki dan pola kilograma voća ili povrća. No nećemo se moći vitaminom namiriti ako jedemo samo krumpir ili mrkvu. Negdje krajem 20. stoljeća počele su se širiti teorije kako je vitamin C lijek za sve bolesti, posebice protiv raka, pa ga treba uzimati u megadozama, i po desetak grama dnevno. Ni Paulingu ni njegovim vjernim sljedbenicima nije došlo do mozga ono što se uči već na prvim godinama studija medicine i farmacije: svaka tvar, ma koliko u malim dozama bila korisna, u velikima postaje štetna i opasna. Ni vitamin C nije u tome iznimka. Prevelike doze vitamina C povećavaju potrebu za kalcijem pa stoga mogu izazvati njegov nedostatak. Usto potiču nastajanje bubrežnih kamenaca. Sve u svemu: dobro je nastojati jesti što više vitamina C, ali ipak ne toliko da on postane otrov. Nenad Raos o kemiji u prehrani za Bug.hr.


Slične vijesti

Četvrtak (07:00)

Samo papaj

Kemičar u kući: gorki bademi – lijek ili otrov

O hrani se priča, o lijekovima još više, a ponajviše o ljekovitosti ili nezdravosti onoga što jedemo i pijemo. Jedna od tih čudnih, gotovo pa zagonetnih namirnica su i gorki bademi. U njima se nalazi cijanogeni glikozid amigdalin – spoj koji se sastoji od šećera (glikozid) a usto otpušta cijanidne ione. Smatra se da 50 sjemenki gorkog badema pojedenih u istom obroku može usmrtiti odraslog čovjeka, a 5 do 10 sjemenki dovoljno je da smrtno otruje dijete. No i bez smrtnog ishoda, otrovanje amigdalinom (tj. cijanidom oslobođenim iz njega) dovoljno je dramatično: ono izaziva povraćanje, proljev, vrtoglavicu i ubrzano disanje. No, gorki bademi imaju ljekovita svojstva, osim za vrućice, koristio se i kao diuretik i laksativ, a postoje teorije da liječe rak. U tome se nije pokazao učinkovit, no ne treba ga se bojati konzumirati, kaže Nenad Raos za Bug.

Srijeda (09:00)

Lunarne tajne

Raos: Ima li gljiva na Mjesecu?

Teorija je stara, ali su problemi novi. Ako je do nas došao komadić Marsa, kako ćemo u njemu pronaći tragove života? Ili, na drugi način: uzmemo li stijenu s Mjeseca, možemo li u njoj pronaći tragove života sa Zemlje, jer je razumno pretpostaviti da i Zemlja obasipa Mjesec svojim stijenama kao što Mjesec obasipa nju. Znanstvenici su pomiješali osušene kolonije jednostanične gljive Cryomyces antarcticus sa smjesom minerala koja sastavom odgovara Mjesečevom tlu (regolitu) te ih 16 mjeseci izložili nedaćama svemirskog vakuuma i zračenja pričvrstivši ih za Međunarodnu svemirsku stanicu. Prvi znak uspjeha istraživanja bio je nalaz da se spektar melanina nije promijenio, što znači da bi melanin bio dobar biomarker za pronalaženje tragova života na Mjesecu no i na drugim tijelima Sunčevog sustava. Nenad Raos za Bug.

11.05. (12:00)

Za sve postoji recept

Raos: Protiv raka tehnologijom prastarog fotografskog filma

Priređivanje „ekološki prihvatljivog bio-nanokompozitnog materijala“ je jednostavno, jednostavnije od priređivanja fotografskog filma. On se naime dobiva miješanjem otopine srebrovog nitrata s koloidnom otoplinom želatine, no da bi se srebrovi ioni (Ag+) reducirali u (nano)četice srebra (Ag) otopinu treba zalužiti, a potom zagrijati. Rezultat: na kraju postupka nastaju oko tisućinu mlimetara (1 µm) velike mrvice želatine u kojima se nalaze 5 – 10 nm velike čestice srebra. Kada su čestice želatine u kojima se nalaze nanočestice srebra stavljene na kulturu stanica hepatocelularnog karcinoma, broj se aktivnih stanica počeo smanjivati, da bi pri koncentraciji od 1 mg/mL čestice srebra uništile praktički sve stanice raka. Nenad Raos za Bug.

05.05. (10:00)

Dragi Lastane, smijem li gristi medalju iz 2018-e?

Kemičar u kući: Što se krije iza „nanosrebra”?

Baktericidno svojstvo srebra poznato je još od Rimljana, a nanočestice srebra, u obliku koloidnog srebra, još od 19. stoljeća. Pa ipak, znanost još nije rekla zadnju o sitnim česticama srebra. Kao prvo, što je to koloidno srebro? To bi bile, jednostavno rečeno, sitne čestice srebra raspršene u vodi ili vodenoj otopini. Pokazalo se da one djeluju pogubno za gljivice i plijesni, da uništavaju bakterije i viruse, da su djelotvorne i u uništavanju stanica raka. Djeluju i protiv virusa, pa i onih najgorih i najčešćih, poput uzročnika herpesa (HSV) i AIDSA-a (HIV-1). Uspješeno su iskušane i u liječenu raka, posebice raka dojke. Kao i sa svakim drugim lijekom, i s nanočesticama treba biti oprezan. Smatra se da su u koncentraciji većoj od 10 µmol/L toksične, odnosno ne bismo trebali unijeti u tijelo više od 0,1 g nanočestica srebra ili srebrovog nitrata. Nenad Raos za Bug.

03.05. (12:00)

Smiješi nam se sunce

Raos: Tajna najljepše molekule koja izgleda kao nogometna lopta

To je molekula buckminsterfullerena, molekula C60 – šezdeset ugljikovih atoma povezanih u mrežu nalik na nogometnu loptu. Od njezina predstavljanja našlo se mnogo primjena za novu alotropsku modifikaciju ugljika, a sintetizirane su i mnoge slične molekule. Ako tome pridružimo nanocjevčice, vidimo da se s otkrićem molekule C60 rodila nova grana kemije. Istraživači su izračunali (ne i izmjerili!) kako bi mogla poslužiti kao materijal za izradu fotonaponskih ploča. Time se otvaraju nove perspektive pretvaranja Sunčeve energije u električnu. Fotonaponska ćelija temeljena na kompleksima molekulskih pokala bila bi debela samo nekoliko nanometara, pa bi se mogla s lakoćom ugrađivati u plastične folije i slične tanke i savitljive materijale. Nenad Raos za Bug.

27.04. (09:00)

Ipak nam ne treba prašuma

Raos: Još jedno rješenje za globalno zatopljenje

Umjesto kemijske industrije utemeljene na ugljenu, nafti ili prirodnom plinu, trebalo bi doći do tvornica koje proizvode sve od zraka, vode i Sunčeve svjetlosti. Baš poput biljaka. No da bi se ostvario taj san treba riješiti „jednostavan“ problem: kako iz zraka (ili otpadnih plinova) izdvojiti CO2. Ugljikov dioksid se otapa u vodi – dokaz tome je soda-voda i mnoga gazirana pića, od coca-cole do piva i pjenušca. Usto se lako spaja s hidroksidima, posebice s natrijevom i kalijevom lužinom. I evo rješenja. Umjesto s hidroksidima, glavni staklenički plin treba reagirati s tercijarnim aminima, točnije s njihovim vodenim otopinama. I oni su, kao i hidroksidi, baze, pa njihovom reakcijom s ugljikovim dioksidom nastaju hidrogenkarbonati. Međutim, nije to ništa novo. Kaže Nenad Raos za Bug.

21.04. (10:00)

Kao prilog dobar i uz znanost

Kemičar u kući: krumpir nije otrov

Krumpir uvijek treba, za razliku od drugog povrća, dobro skuhati i ni za živu glavu ga ne jesti sirovog. Ako je pak proklijao, ako je iznutra žut, treba ga baciti. Biljka sadrži glikoalkaloide, otrovne tvari kojima se štiti od nametnika. U gomolju ih ima samo 10 – 150 mg/kg, deset puta manje nego u lišću. No, ogulimo li krumpir, udio će se glikoalkaloida smanjiti. Iz toksikoloških istraživanja proizlazi da smetnje (trovanje) glikoalkaloidima iz krumpira nastupa kada ih dnevno unosimo više od 1 mg po kilogramu tjelesne težine. Koliko je to krumpira? Vrlo je teško reći, no uz najvjerojatniju pretpostavku od 50 mg/kg TGA, proizlazi da nam ni dva kilograma krumpira ne može nauditi. Nenad Raos za Bug.

20.04. (14:00)

Odakle je sve krenulo nizbrdo

Život prije života – evolucija u toploj barici

Što je život? To još nitko ne zna točno reći, no za kemičara život je autokatalitički organizirana mreža kemijskih reakcija. Što to znači? To znači, najjednostavnije, da molekule u živim bićima proizvode same sebe. No, DNA se ne proizvodi sama od sebe, nego uz pomoć katalizatora – enzima. Ako je život autokatalitička pojava, ako se temelji na mreži autokatalitičkih kemijskih reakcija, onda se i prvi život na našem planetu morao razviti iz autokatalitičkog sustava. Taj je autokatalitički sustav morao biti  posve jednostavan, jer su i prilike na Zemlji bile jednostavne. Koji je bio kemijski sastav „tople barice“ iz koje je nikao prvi život? Nije trebao imati više od tri sastojka: sodu bikarbonu, amonijak, Glauberove soli i dakako – vodu. Nenad Raos za Bug.

13.04. (09:00)

Svemu se nađe rješenje

Ugljično sito za vodik iz prirodnog plina

Nestašica zemnog plina zbog nesretnog rata mogla bi dovesti i do gladi jer metan je sirovina i za proizvodnju umjetnog gnojiva. Koja je alternativa? Smjesa vodika s ugljikovim dioksidom (56 % H2, 41 % CO2) koja nastaje i reakcijom ugljena (ugljika) s vodenom parom. To je već zastarijela tehnologija, ako se uplinjava kameni ugljen, no mogla bi opet zaživjeti ako bi se na taj način zbrinjavao gradski otpad. Rješenje je u ugljičnom molekulskom situ. Još je prerano da bi novo sito za molekule, čije su očice otkale molekule pirofosforne kiseline, našlo primjenu u proizvodnji, no nova metoda stvaranja ultramikropora u ugljiku sigurno će dovesti do mnogih novih tehnoloških postupaka, ne nužno povezanih s dobivanjem vodika iz metana. Nenad Raos za Bug.

06.04. (09:00)

Ne može škodit

Kemičar u kući: Pomaže li brokula?

Mnogobrojna su istraživanja pokazala kako sulforafan, glavni sastojak brokule, pomaže pri liječenju mnogih bolesti, od autizma i shizofrenije do osteoporoze i osteoartritisa. Usto, ono najvažnije, služi kao preventiva od malo pa svih vrsta raka, od malignih bolesti probavnog sustava (guštetače i debelog crijeva) do leukemije i raka prostate. No prije svega toga treba doći do sulforafana, jer on se, istina, nalazi u brokuli, ali u vezanom stanju. To znači da ga trebaju razgraditi enzimi. Ako se pak brokula izlaže temperaturi, kuha u vodi ili pari, djelovanje enzima se smanjuje, pa glukorafanin dospijeva u crijeva neizmjenjen. Nemamo svi iste crijevne bakterije, što znači da brokula nekome može više, a drugome manje značiti. Nenad Raos za Bug.