Kraljica i poricanje prošlosti - Monitor.hr
18.09. (08:00)

Ni u našoj slobodi mi nismo slobodni

Kraljica i poricanje prošlosti

Za nas manjine u Britaniji smrt monarha se ispostavlja kao test lojalnosti, patriotizma i statusa „dobrog imigranta“. Podelili smo se u dve kategorije: one koji se trude da polože taj test učestvujući u nacionalnoj žalosti većine i one koji su svesni štete koju je njima i njihovim zemljama nanela Britanija i koji se sklanjaju i ćute. Društveni mediji su preplavljeni mučnim sećanjima na nasleđe koje britanski establišment odbija da prizna. Pljačka zemlje i dijamanata u Južnoj Africi, zločini koji bukvalno krase kraljičinu krunu. Ožiljci genocida u Nigeriji nakon prve decenije njene vladavine. Za britanske manjine elizabetanska era je doba razobručenog rasizma. Ni medijski linč crnog radijskog voditelja i bivšeg fudbalera Trevora Sinklera nije zaustavio globalnu provalu istine o svemu tome. Težak zadatak izgovaranja istine u Britaniji navikloj na priče o svojoj slavnoj prošlosti uvek je bio neravnopravno raspoređen i uvek su ga obavljali najpotlačeniji podanici imperije. Dok ovo pišem naše priče se i dalje brišu. Tokom Elizabetine vladavine, kažu nam na BBC-u, kolonije su „stekle nezavisnost“, ali se ne pominju ljudi zatvarani i ubijani u borbi za sticanje nezavisnosti, od Zlatne obale do Kipra, od Indije do Malaje. Peščanik/Afua Hirsch, Guardian


Slične vijesti

18.09. (19:00)

Krvavi dragulji u kruni

Kako je imperijalizam oblikovao svijet pod izgovorom “civilizacijske misije”

Bitno je naglasiti razliku između imperijalizma i kolonijalizma. Kolonijalizam je praksa dominacije, podčinjavanja jednih ljudi drugima. Kao i kolonijalizam, i imperijalizam uključuje političku i ekonomsku kontrolu nad ovisnim teritorijem. Međutim, kod kolonijalizma dolazi do preseljenja populacije na nov teritorij na kojem doseljenici održavaju politički savez i ostaju lojalni zemlji podrijetla. U biti, imperijalizam upućuje na odnos između države koja provodi kontrolu i društva koje ima malu ili nikakvu moć, što se u teoriji međunarodnih odnosa opisuje kao odnos “centra” i “periferije”. To je pogled na svijet koji imaju kolonizatori i imperijalisti: “centar” širi svoju političku, ekonomsku i kulturnu moć te eksploatira države i društva na “periferiji”. Cilj imperija je proširiti svoju kulturu, uglavnom negirajući kulturu drugih, i to na temelju stava da je njihova kultura superiornija i da se može svuda primijeniti. Aljazeera 

19.04.2016. (09:44)

Exploited

Prokletstvo Afrike – najbogatiji kontinent ujedno je i najsiromašniji

“Sveto trojstvo” Afrike – bogatstvo resursima, strane ekonomije kolonizatori i domaći korumpirani službenici – priča je to koja se iznova ispisuje cijelim kontinentom već posljednjih 150 godina, ali i objašnjenje njegova siromaštva. Jedan je od novootkrivenih slučajeva jest onaj provincije Katanga u DR Kongu, gdje je prije 15-ak godina predsjednik Kabila bogate rudnike u državnom vlasništvu “bez pardona” prebacio u privatni sektor i dao u koncesiju strancima, pri čemu je Kongo i njegove građane oštetio za 5 milijardi eura, a prosvjednike poklao. Dnevnik.hr, CNN

07.04.2016. (12:03)

Kad kolonijalizam pođe po zlu

Genocid u Ruandi: U 100 dana pobijeno je milijun ljudi

Na današnji dan prije 22 godine u avionskoj nesreći prilikom slijetanja u glavni grad Ruande Kigali poginuli su predsjednik Ruande i njegov kolega predsjednik Burundija, obojica iz plemena Hutu. Ekstremisti su odmah za to optužili manjinski, ali povijesno privilegiran narod Tutse, kojih je u sljedećih sto dana pobijeno između 800.000 i milijun. Za bratoubilačko krvoproliće krive su podjele iz doba kolonijalizma, kad su Belgijanci odlučili privilegirati manjinske Tutse naspram Hutua. 24sata

09.03.2016. (12:40)

Vulgar display of power

Dežulović: "Sad vidimo pravi HDZ – vulgarni, raspušteni"

“Sada vidimo HDZ onakvim kakav zapravo jest, onakav kakav je oduvijek želio biti. To je sad taj vulgarni, raspušteni HDZ”, kaže Boris Dežulović o unutrašnjoj politici, a ima stav i o svjetskoj: “Europa se 500 godina bogati i živi na resursima drugih kontinenata – prije svega Afrike i Azije… Nakon 500 godina su ti ljudi došli za svojim – za svojim robovima, naftom, zlatom, svojim artefaktima, došli su sad i oni… I Europa je sad iznenađena – zašto su došli? Zato što je bogata, jer je pljačkala 500 godina”. N1

04.03.2016. (13:21)

Čija je ono livada

Bir Tawil, zemlja koju nitko ne želi

Kad je u lipnju prošle godine 38-godišnji farmer iz Virginije u SAD-u, Jeremiah Heaton, proglasio Kraljevstvo Sjevernog Sudana na ničijoj zemlji u Bir Tawilu, sebe kraljem, a svoju kćer princezom, nije cijela javnost u tome vidjela herojski čin ispunjavanja želje svojoj djeci. Dio se ljudi zapitao kako je uopće moguće u današnje vrijeme proglašavati neko područje svojim te je prepoznao u tome najcrnji kolonijalizam. Da zauzimanje djelića kugle zemaljske nije bezazlen posao piše Guardian, jer Heton nije prvi koji se toga sjetio…

25.09.2015. (15:32)

'Objektivno' predstavljanje Drugog

‘Mediji vrlo rijetko samim izbjeglicama daju da se predstave, objasne što žele’

“Ono što pronalazim u medijskom izvještavanju o izbjeglicama jest to da se vrlo rijetko samim izbjeglicama daje riječ da se predstave, objasne tko su, odakle i zašto dolaze, gdje idu, što žele itd. Uglavnom se radi o upakiranim medijskim sadržajima u kojima se priča o ‘njima’, ‘njihovim’ namjerama i razlozima, tumače se ‘njihove’ želje i potrebe bez da je novinar uopće razgovarao s nekima od izbjeglica na terenu. Ne vidimo u medijima čak ni stručnjake s Bliskog istoka ili iz Sjeverne Afrike. Pripovijedanje čitave priče prepušteno je Zapadu”, donosi H-alter “intervju” s pokojnim Edwardom Saidom, velikim teoretičarem kolonijalizma i orijentalizma[pdf].

11.09.2015. (09:41)

Anatomija dnevnog rituala

Mikrokozmos u šalici kave

“Ispijanje kave spada među skoro pa nesvjesne radnje koje mnoštvo svakodnevno prakticira. Uz kavu (često u omiljenoj šalici) čitamo jutarnje vijesti iz svijeta, upuštamo se u eskapističku čitateljsku avanturu, preživljavamo naporan radni dan ili se družimo. Priča o kavi ipak je osjetno slojevitija: patrijarhat, imperijalizam i kapitalizam nalaze svoje mjesto čak i u naizgled bezazlenom svakodnevnom ritualu”, analizira Muf.

18.01.2015. (00:01)

Sve ste krivo shvatili

Lucić: ‘Charlie Hebdo ničim nije pridonio neokolonijalizmu’

“Charlie Hebdo ničim nije pridonio ni neokolonijalizmu ni bilo čijoj ratnoj politici. Dapače, ako postoji list koji je bio dosljedno antimilitaristički, antirasistički i antikolonijalistički, bio je to Charlie Hebdo. Uvijek je bio bliži onima koji su potlačeni i nije list krupnog kapitala, ni tvorničara oružja, ni ideologa rata. Sve drugo su prostačka tumačenja jer njihova priča nije bila kolektivistička, dapače, rugali su se svim tim svrstavanjima, inzistiranjima da svatko mora biti u svome toru i čisti je falsifikat uvlačiti ih u rat Istoka i Zapada”, suprotstavlja se Predrag Lucić onima koji kao glavnog krivca za napade u Parizu vide rasizam i kolonijalizam.

09.01.2015. (09:54)

Dvije verzije priče

Francuska i islam – povijest jednog složenog odnosa

U Francuskoj živi između četiri i šest milijuna muslimana iz raznih islamskih zemalja. Nemali broj Francuza strahuje od toga da bi oni mogli dugoročno promijeniti političko, pravno i religijsko određenje ove sekularne države. Ova rasprava ima povijesnu pozadinu koja seže daleko u prošlost. 1830. godine su Francuzi pokorili Alžir. Tamo su formirali kolonijalnu vladavinu koja je trajala više od 130 godina. Tek 1962. godine, nakon dugotrajnih, krvavih borbi s velikim brojem žrtava na obje strane, ova sjevernoafrička zemlja je ponovno postala neovisna. DW