Kratka povijest Hollywooda - Monitor.hr
23.05. (19:00)

Žilava zvjerka

Kratka povijest Hollywooda

Vjeruje se da je ime Hollywood taj dio Los Angelesa dobio krajem 19. stoljeća, zbog brojnih grmova božikovine (holly). No, ime se tek počelo naširoko koristiti početkom 20. stoljeća, usporedno s rastom filmske industrije. Prvi filmski studio Nestor Company pokrenut je 1911. godine i ubrzo postao centar filmske proizvodnje u SAD-u. Tu su rođene prve ikone – Charlie Chaplin, Buster Keaton i Mary Pickford, kao i prvi veći produkcijski pothvati (poput Birth of a Nation, Generala i Metropolisa). No, pravi studijski procvat kreće sa zvučnim filmovima, kada studiji preuzimaju kontrolu nad čitavim produkcijama. Iako im je udarac kasnije zadala pojava televizije, filmska industrija se izvukla sve većim projektima – prvim blockbusterima. No Film School


Slične vijesti

Ponedjeljak (14:00)

Kao Office, samo dugometražni

Film Blackberry: Komična priča o zaboravljenom proizvođaču mobitela

Sjeća li se više netko prvog masovno prodavanog „pametnog” mobitela? Ne, nije prvi iPhone, nego uređaj koji su svi pomodni poslovnjaci i poslovni pomodari imali prije njega, jedan, bilo koji od modela kanadske kompanije BlackBerry. Koncept je bio skoro genijalan u svojoj jednostavnosti: spojiti osnovne komunikacijske funkcije mobitela i jednu od funkcija računala i iskoristiti besplatan internet. Spoj doku-drame i korporativnog trilera otkrio je David Fincher kod Social Networka. Matt Johnson, pak, dolazi iz nešto drugačijeg miljea. Iako je „BlackBerry“ film drugačije pozadine, nešto od te niskobudžetne, „uradi sam”, igrive estetike, pa i etike, prisutno je i u ovom filmu. Naime, Johnson optira za stil nalik na komične TV-serije devedesetih s pokretnom, na momente čak i „živčanom” kamerom iz ruke koja kao da „zoomovima” i švenkovima nudi dodatni neverbalni komentar onoga što vidimo na ekranu, i to u brzom tempu i nabijenom montažnom ritmu. Lupiga

24.09. (17:00)

Dobro je znao da je svijet komedija u totalu, a tragedija u krupnom planu

Charlie Chaplin: Život i stvaralaštvo velikog umjetnika obilježila je tuga pomiješana s humorom

What the Tramp tells us about Charlie Chaplin - SWI swissinfo.ch

  • Nakon uspjeha s “Mališanom“, odlučio je otići u Englesku, veselio se što će vidjeti London sad kao slavan i bogat čovjek, a Englesku je zahvatilo chaplinovsko ludilo. Na dočeku je bilo mnoštvo s gradonačelnikom, u tisku su osvanuli naslovi: Chaplin se vraća poput osvajača, a on je čeznuo da tiho posjeti stara mjesta. Uspio se konačno iskrasti iz hotela Ritz. Gledao je očaj svog djetinjstva, prozore podstanarskog stana u kojemu je izgladnjela majka gubila razum. Lutao je kroz Kennington i progutala ga je tuga. Ulice njegovog siromaštva i dalje su imale snagu da ga bace u beznađe. Bogatstvo i slava omogućili su mu da raskrinka slavne, vidio ih je izbliza i vidio je nesavršenosti, prezirao je simbole snobizma. Boravkom u Kenningtonu, na ulicama u kojima je stasao i proživio užasne dane bijede, nešto se u njemu slomilo. Taj stari dio života učinio mu se poput sna. Rad na filmu bila je sad njegova stvarnost. Vratio se u Ameriku i snimio “Trku za zlatom“.
  • U “Velikom diktatoru” brani čovjekovu slobodu, svijet se brzo mijenja, a dobrota je izgladnjela. Kapitalizmu je stalno u svojim filmovima suprotstavljao ljudsko biće, ono posljednje što imamo, a što kapitalističko društveno uređenje osporava. I ekonomska terminologija se libi upotrijebiti riječ čovjek, on je resurs, potencijal, zaposlenik ili klijent. “Veliki diktator” bio je prikazan u New Yorku, u dvije dvorane i publika je bila oduševljena, ali kritike su bile drugačije. Prigovarali su završnom govoru. Daily News je utvrdio da maše pred publikom komunističkim prstom. No, ubrzo su ga pozvali da pročita govor iz filma na radiju neposredno prije nego će SAD stupiti u rat. Chaplinov lik Skitnice, gladan i poderan, pokušava spasiti svoje dostojanstvo i to je tragično. To su oni momenti kad nam dođe da u komediji zaplačemo, a svijet globalno jeste komedija koja se individualno pretvara u tragediju. Njegov Skitnica vodi sam svoj rat, zlo ga progoni, ali on nije krotak: kad već ne može ništa promijeniti, odbija to zlo potpomagati. Ideje
06.09. (10:00)

Sedamdeset pojmova koje svatko tko se bavi filmom mora znati

04.09. (01:00)

Jedna od najvećih dramskih primadona s ovih prostora

Mira Stupica – stup jugoslavenskog glumišta

Vek od rođenja glumice Mire Stupice

Jedna u aleji najvećih dramskih primadona s ovih prostora beziznimno je i Mira Stupica (17. 8. 1923. – 19.8. 2016.), kojoj je upravo mimo nas, na našu sramotu, posve neprimjetno minuo njezin 100. rođendan. Dva su njezina starija brata preminula u dječjoj dobi, dok je najmlađi preživio i danas svi znamo za njega: bio je to veliki, veliki glumac Bora Todorović. Nakon rata Mira će pod vodstvom svojega supruga, redatelja Bojana Stupice u Jugoslavenskom dramskom pozorištu nanizati već na samom početku karijere kultne uloge poput Petrunjele u “Dundu Maroju” Marina Držića, Mirandoline u “Krčmarici Mirandolini” Carla Goldonija ili Vasilise u komadu “Na dnu” Maksima Gorkog. Godine 1955. oboje dolaze u HNK Zagreb. Igrat će, naravno, glavne role u antologijskim dramama i Brechta i Goldonija i Shawa; međutim, i nju osobno i historiografiju hrvatske teatrologije općenito, obilježit će praizvedba drame “Glorija” Ranka Marinkovića, 29. prosinca 1955. Ovaj “mirakl u šest čina” do danas je ostao prvorazrednim kulturnim i kazališnim događajem, kao i čudesna Mirina interpretacija naslovne junakinje Magdalene-Glorije… Novosti

 

25.08. (12:00)

Meni je Ernest i dalje najdraži vampir

Film The Last Voyage of the Demeter: Zlo na brodu

Ni jedan komad vampirske fikcije nije ostavio trag u posljednjem stoljeću kao roman “Dracula” irskog pisca Brama Stokera, a na filmskom platnu živi već više od stotinu godina i mađarskog filma “Drakula Halála” (1921.), te slavnije “Nosferatu” njemačkoga redatelja F. W. Murnaua objavljenoga godinu dana kasnije. Kad se ista priča uvijek iznova ponavlja kroz toliko dugačko vremensko razdoblje, potrebno je stalno iznalaziti nove rakurse i načine kako bi ostala privlačna gledateljima. Film norveškog redatelja horora Andréa Øvredala prati liječnika Clemensa koji se pridružuje posadi ruske škune na putu za London na kojoj stvari pođu po zlu kad nepoznata sila prvo pobije sve životinje na brodu, prije nego se baci na same mornare. S obzirom na veliku količinu, ali prosječno prilično nisku kvalitetu filmova strave koje smo dosad ove godine imali priliku vidjeti, “The Last Voyage of the Demeter” svakako spada u gornji ešalon viđenoga. Ravno do dna

19.08. (18:00)

Postoje brojni problemi, a samo ih mi kao kolektiv možemo popraviti

Benjamin Clementine: “Nije moguće živjeti, a da ne izražavamo sebe”

Benjamin Clementine - And I Have Been review: brings warmth and charm to the usual angular intensity | Evening Standard

Benjamin Clementine, u ovom trenutku jedan od najvećih svjetskih kantautora, gotovo je pa fascinantan izvođač. Nešto od toga zasigurno leži i u njegovoj fizičkoj pojavi – riječ je o vrlo visokom, neobično markantnom muškarcu koji već samim izlaskom na pozornicu ispunjava prostor svojom snažnom prisutnošću. Tu je, dakako, i glas, njegov moćan i ekspresivan tenor, u sasvim drugoj kategoriji uvjerljivosti u odnosu na kantautorski mainstream, ali i njegovo držanje na pozornici; impozantna suverenost, pa i drskost, koja proizlazi iz potpune jasnoće – kako njegove, tako i publike – da mu pozornica, da mu sve pozornice u potpunosti pripadaju. Suverenost je to koja ne proizlazi iz privilegija nego je mukotrpno izborena. Novosti

02.08. (13:00)

Ok je, ali treba papati još žganaca

Film Sedmo nebo: Dugometražni prvijenac Jasne Nanut razgaljuje, ali i ostaje visjeti u zraku

Za početak, bez okolišanja možemo reći da „Sedmo nebo“ nije loš film i da svoj osnovni zadatak razgaljivanja (prije negoli nasmijavanja) uglavnom ispunjava, s nekoliko elemenata koji se čak penju do nivoa vrlo dobrog. Nešto lošija vijest je da se to ne uklapa baš skladno u cjelinu i da zbog toga film nekako ostaje visjeti u zraku, pa kao takav može bolje poslužiti kao još jedna potvrda da je Jasna Nanut više nego sposobna autorica koja prolazi kroz tešku tranziciju s kratkog na dugi metar i pritom možda i neke odluke odlaže dok ne donese krivu. Dok joj postavljanje pojedinih sekvenci dobro ide, spajanje istih pak malo teže. Lupiga

21.07. (00:00)

Blještava satira

Barbie je definitivno film za odrasle. I pljuska mainstream pop kulturi

Blještavu ekranizaciju priče o globalno popularnoj Barbie producirao je nitko drugi do proizvođač igračaka Mattel. Korporacija se malo našalila na svoj račun, podijelivši nam svima potrebne lekcije o feminizmu, mačizmu i patrijarhatu, ali kroz dvosatnu reklamu. Na čelu kompanije kao CEO je Will Ferrell, Margot Robbie izgleda bolje od same Barbie, a Ryan Gosling je ukrao show svima, glumeći Kena kao da se šali s našim predrasudama i očekivanjima od filma. Barbie izvrće narativ na kojem počiva desetljećima da bi nam servirala mlaku priču o svijetu u kojem je ljepota prolazna, ali zato glupost i borba spolova nikada “ne prolazi”. Ovo je priča za odrasle i zato je film ispružio jezičinu popularnoj kulturi i svemu što je uspio američki mainstream kroz filmove Sylvestera Stalonea. Kapitalisti prodaju iluzije i bogate se dok ih ljudi nemilice gutaju. To je društvo spektakla u kojem je forma sve, a suštine gotovo da nema. Index

17.06. (15:00)

Ljetna zabava

The Flash (2023) kao slijepo crijevo DCEU-a

DCEU je trebao biti odgovor na Marvelov MCU, mašinu za zgrtanje novca koja već petnaest godina žari i pali te i dalje okreće impozantne svote iako se na idejnom planu našla u ćorsokaku sa sve slabijim filmovima koji sve manje koherentno pletu mrežu sadržaja neke smislene cjeline. “The Flash” je izrazito zabavan superherojski film koji stiže u vrijeme kad su paralelni svemiri naoko dominantna tema na velikom platnu, a Muschietti vidno uživa u svojoj prilici da kombinira sav dosad postojeći materijal u jedan kaotičan 140-minutni film. Tanke priče s bezbrojnim easter eggovima uz cameo pojavljivanja bivših protagonista, radi se o filmu koji je stigao prekasno da spasi prokockani potencijal materije, smatraju na Ravno do dna. Raspravljaju i na Forumu.

19.05. (20:00)

Slabo kuhano

Fast X – od umjetne inteligencije za organsku neinteligenciju

Trebao je to biti posljednji nastavak franšize, ali serijali koji dobro zarađuju uvijek nađu načina da izmuzu još malo na blagajnama. U “Fast & Furious” ionako sve treba biti veće i jače nego u svim ostalim serijalima, pa će oni finale provući kroz čak tri filma, tako da se moramo pitati jesmo li upravo gledali nekakav završetak ili pak početak nove trilogije i koliko je zlatnih jaja potrebno da više dobijemo taj omlet i zahvalimo se svima na skromno nutritivnoj večeri. Mlitavu četvorku filmu daju iz Ravno do dna.