Lude žene: What Ever Happened To Baby Jane?
Priča počinje mnogo prije filma, poznatim rivalstvom između dviju najvećih glumačkih zvijezda toga doba – Bette Davis i Joan Crawford, koje u filmu tumače glavne uloge. Kako je sve počelo i koliko je mržnja između njih dvije bila stvarna, a koliko napuhana zbog pozornosti (a time i financijske koristi filmskih studija) nikad nećemo saznati, no bila je to glavna tema u žutoj štampi, a novinari nisu propuštali stalnim traženjem komentara dodatno zakuhati stvar. Priče o ljubomori, nadmetanju, zlim komentarima s jedne i s druge strane trajale su godinama, pa je trenutak kad su njih dvije objavile suradnju na filmu dočekan kao da se radi o okršaju u ringu. Navodno je sve potaknula Joan Crawford, koja je u to vrijeme već duboko zašla u 50-te i kojoj je karijera ušla u silaznu putanju, kada je otkrila horor priču What Ever Happened To Baby Jane? i nanjušila da bi to bilo savršeno za nju i Bette Davis.
Film What Ever Happened to Baby Jane? izašao je 1962. godine, a režirao ga je Robert Aldrich (isti onaj koji je kasnije snimio 12 žigosanih). Psihološki triler/horor prati dvije sestre koje su vezane zajedno ne ljubavlju već potrebom, bolesnom ovisnošću čiji su temelji građeni na godinama zamjeranja, ljubomore i krivnje. Bette Davis je (Baby) Jane Hudson, bivša dječja zvijezda čija karijera nije potrajala, a Joan Crawford je njena sestra Blanche koja je ostvarila zavidnu karijeru prije nego što je doživjela bizarnu automobilsku nesreću. Svi misle da je za nesreću kriva Jane, no događaj je zataškan, a sestre sada žive zajedno, Blanche je u kolicima, a Jane, koja je potonula u alkoholizam, nevoljko brine o njoj. Kakvo takvo primirje između dvije suparnice samo je privid, kada Jane dozna da joj sestra radi iza leđa i želi prodati kuću u kojoj su odrasle, a nju poslati u sanatorij, počinje biti sve okrutnija prema Blanche, nepravedno je krivi za svoj krah, da bi na kraju sestru zatočila u sobu bez hrane i vode.
Dosta ljudi kaže kako ne može gledati crno-bijele filmove, iz raznih razloga, no ovo je primjer jednog kojem sigurno ne manjka napetosti i koji može zadržati interes gledatelja tih 2 sata i 14 minuta koliko traje. Bette Davis briljira kao kreatura groteskne maske od šminke na licu, koja odlično dočarava ludilo koje bukti unutar Baby Jane, a ispoljava se u kretnjama, govoru i zluradom smijehu koji izaziva jezu. Najupečatljivija je scena kada Jane prvi puta vidi svoj pravi odraz u ogledalu, staru i tužnu ženu, a ne djevojčicu koju su svi voljeli, iluziju koja joj je dugo vremena zamagljivala vid, i zavrišti od užasa pred slikom onoga što je postala. Joan Crawford je pak divna kao popustljiva, razuma puna sestra, ali istovremeno i žena koja uživa u slavi, glumica koja se naučila odmjerenim ponašanjem prikrivati stvarne osjećaje, pogotovo krivnju, koju osjeća prema sestri (iz više razloga, kasnije ćemo doznati).
Iako je Blanche ta koja je prikovana za stolicu i kuću, obje su žene zapravo u zatvoru i muče jedna drugu. Ispočetka se čini da je jasno koja je sestra dobra, a koja zla, no stvari nisu tako crno-bijele, oba lika su slojevita i jaka, lijepa u svojoj ludosti, ali jedna u drugoj pobuđuju ono najgore. Baš kao i dvije glumice u stvarnom životu – život imitira umjetnost, ili obratno. Obje su vrijedne divljenja kao snažne, uspješne žene, ali je u jednakoj mjeri kao i njihov talent bilo poznato njihovo kontroverzno ponašanje i privatni život (mnogo propalih brakova, optužbe djece zbog fizičkog i emocionalnog nasilja). Tako je to u Hollywoodu bilo nekad, a stvari nisu mnogo drugačije ni danas. I dalje je prisutan seksizam, kao i strah, prijezir prema starenju. I naravno, sve se vrti oko novca i slave i taština.
Svađa Davis – Crawford, a pogotovo glasine o neslaganju na setu filma, nedavno su oživjele (i ponovo donose zaradu) u obliku televizijske serije Feud koja se prikazuje na kanalu Fox Extended. Glavne uloge tumače Susan Sarandon i Jessica Lange.
