Markovina: Sidranov savršeni krug - Monitor.hr
27.03. (15:00)

Još jedna o velikanu

Markovina: Sidranov savršeni krug

Smrt Abdulaha Sidrana bila je dugo najavljivana, nekoliko puta čudesno odgađana, ali je na koncu bolest bila jača, a tužna vijest još je jednom i nakon svega i unatoč svemu ujedinila ove naše prostore koje sve češće zovemo regijom, da ih ne bismo nazvali Jugoslavijom. Osim što je bio nevjerovatno talentiran i realiziran pisac, možda i prvi koji je Sarajevo učinio relevantnim u jugoslavenskom kulturnom kontekstu, pa čak i pored toga što je na koncu postao i jedan od simbola otpora sarajevskih kulturnjaka za vrijeme opsade grada te nacionalni bošnjački klasik posljednjih godina, jedna od zanimljivijih i suštinski neispričanih priča o njemu je ona o njegovoj suradnji i prijateljstvu s Emirom Kusturicom, Slobodanom Praljkom i Goranom Babićem.

I ako je priča o njemu i Kusturici, njihovom razlazu i tada aktualnoj potencijalnoj novoj suradnji, kao i priča o odnosu svakoga od njih prema ratnom i poratnom Sarajevu i mogla imati idejna razilaženja i drugačija čitanja i tumačenja, ono što je nedvojbeno da je Abdulah Sidran bio i do kraja i ostao, u punom smislu riječi, netko po kome se prepoznavalo Sarajevo i netko tko je s tim gradom do kraja srastao. Dragan Markovina za Novosti.


Slične vijesti

27.03. (23:00)

Ništa bez Kuste

Basara: Sećam te se, Doli Bel

Kusturica i Sidran su bili idealna kombinacija, neka vrsta sarajevskih Lenona i Makartnija, Džegera i Ričardsa, možemo sada samo nagađati (i žaliti) kakvi bi još blistavi filmovi nastali iz njihove saradnje – pod uslovom da se ne popičkaju, čemu su i jedan i drugi bili skloni – da se nije dogodilo ono što se dogodilo. Znate već šta. Ali eto, dogodilo se – umal, grešna mi duša, ne napisah dogodio se narod – pa je umesto mnoštva dobrih stvari nastalo mnoštvo jada, čemera i pičvajza.

Uncle Keith i Džeger nikada nisu prekinuli saradnju – i dobro su učinili – Lenon i Makartni jesu, ali posle razlaza nisu bili ono što su bili dok su radili zajedno. U slučaju tandema Kusturica-Sidran, Kusturica – najpre jedva primetno, potom sve očiglednije – više nije bivao isti, dok je Sidran bivao sve bolji i bolji. Možda ne toliko kao scenarista – mada je i dalje pisao scenarije po kojima su snimani filmovi – koliko kao pesnik i prozaista. Svetislav Basara o velikom Abdulahu Sidranu.

26.03. (00:00)

Pohvala umjesto epitafa

Ono što je Joyce bio za Dublin, Abdulah Sidran je bio za Sarajevo

Veliki književnik preminuo je prije dva dana u 80. godini života. Njegova spisateljska karijera započela je 60-ih godina, pripadao je generaciji mladih književnika koju se i danas često naziva šezdesetosmaškom, a opus su mu obilježila brojna djela. Bio je redoviti član Akademije nauka i umjetnosti BiH (ANUBiH), a za književni rad dobio je veliki broj domaćih i međunarodnih nagrada uključujući “Nagradu slobode” PEN centra Francuske. Rođeni Sarajlija i gimnaziju i Filozofski fakultet pohađao je u svome gradu, a do travnja 1992. godine bio je vodeći dramaturg na RTV-u Sarajevo.

Do 2011. Abdulah Sidran široj hrvatskoj javnosti bio je možda najpoznatiji kao scenarist kultnih filmova “Sjećaš li se Dolly Bell” i “Otac na službenom putu” koji su proslavili Emira Kusturicu. No, kada je Naklada Ljevak objavila izbor iz poezije “Partizansko groblje” tog bosanskohercegovačkog akademika i majstorskog kandidata u šahu, doživljaj tog autora u Hrvatskoj počeo se mijenjati, da bi objavom njegove obiteljske sage “Otkup sirove kože” Sidran potpuno “kupio” našu čitalačku publiku. I ne samo našu, jer do danas “Otkup sirove kože” njegov je najprodavaniji roman i kod nas i u svijetu. Večernji

03.07.2016. (21:55)

Pismo i glava

Sidran, ispovijest jednog od najvećih spisatelja s ovih prostora

“Najboljima od nas nije cilj da budemo najbolji u svome narodiću, niti da se i s kim u tome takmičimo i nadgornjavamo. Najbolji među nama i pišu zato da bi se odmakli od logike ‘krvi i tla’ i prestali biti samo ono što rođenjem jesu, nego da postanu pomalo i ono što rođenjem nisu” rekao je Abdulah Sidran u razgovoru s Tomislavom Čadežom za Jutarnji. Govori i o Kusturici kojeg zove ‘ljudskom tragedijom’.