Nikolaidis: Na svijetu, uprkos svemu, postoji i ljepota - Monitor.hr
27.02. (12:30)

Playlista dana

Nikolaidis: Na svijetu, uprkos svemu, postoji i ljepota

Vrlo lijep i osobni tekst napisao je Andrej Nikolaidis. Sjajna kratka priča i uz playlistu njegove kćeri (nije dječja glazba) dok ju vozi u dječjem sjedalu: Zaustaviš kola na plaži. Pogledaš u retrovizor: pjeva zatvorenih očiju, na engleskom jeziku koji je ona izumila. Sjeverni vjetar trese automobil. U tom trenutku, dok tananim glasom pokušava otpjevati “the words of the prophets are written on the subway walls” (Sound Of Silence), osjetiš kako te preplavljuje spokoj. Misliš: na svijetu, uprkos svemu, postoji i ljepota. Koja upravo sada pjeva samo za tebe. zurnal.info



Slične vijesti

04.10. (17:00)

U obranu prezrenih

Nikolaidis: Prezir prema budućnosti najveći je krimen pušača

Pušač je, za razliku od kladioničara, neprijatelj dominantne ideologije. Jer pušač se, svaki put kada zapali cigaretu, pomokri po ideologiji i industriji održivih lifestyleova, po svim jogama, pilatesima, fitnesima i tržištu sprava i usluga potrebnih za „odgovoran odnos prema sebi i drugima“. Pomokri se, još, po ideologiji i industriji zdravog života i zdrave hrane, koje su centralni dio identiteta ljudi koji po čitavi dan razmišljaju šta je zdravo a šta ne, šta smiju pojesti a šta ne smiju. Pomokri se, potom, na čitavu self-help ideologiju i industriju… Kockar, pak, perpetuira osnovni princip po kojem funkcioniše finansijsko tržište: proroštvo – piše Andrej Nikolaidis za Žurnal.info.

30.09. (11:30)

Uuu, dobar

Nikolaidis: Na ovim prostorima, najkraći put do etičkog življenja vodi kroz etnički biznis

Na ovim prostorima se, tradicionalno, manjak inteligencije i znanja uspješno kompenzuje bezobrazlukom – zato ovdje biti pametan i obrazovan nije nikakva prednost. Naprotiv – ako ćete da nagrdite dijete, vi ga lijepo vaspitajte, da gadovi čitavi život po njemu gaze. Kada u jednom društvu inteligencija i znanje postanu otežavajući faktor u poslu preživljavanja, to je pouzdan znak da je stanje loše – i da će biti još gore. To je znak da je džungla došla po svoje… piše o mnogočemu Andrej Nikolaidis u novoj kolumni za Al Jazeeru.

29.09. (15:00)

Aj ti povjeruj u to

Nikolaidis: Dok ovo čitate, u Crnoj Gori se dešava ginocid

Crnogorske sagovornice RTL-a svjedočile su o ženama koje su više puta prekinule trudnoću nakon što su saznale da nose žensko dijete. Neka nesretna žena je, navedeno je, imala više od trideset prekida trudnoće zbog „pogrešnog“ pola djeteta. U emisiji je takođe navedeno da je u Crnoj Gori zabranjeno saznati pol djeteta prije 12 sedmice trudnoće. Pa ipak, laboratorije nude uslugu krvnih testova koji roditeljima omogućava da već unutar prva dva mjeseca saznaju stiže li im kuronja-našljednik, ili će mama trčeći na abortus… – to je uvod u temu na koju reagira Andrej Nikolaidis na Aktuelno.me.

15.09. (14:30)

Raj za 'mirovinske' fondove

Andrej Nikolaidis: Najbolje bi bilo ljude prisiliti da rade do smrti

Torijevski think-tank „Centar za društvenu pravdu“ (ime možemo pripisati brutalnom cinizmu ili, ako vas je baš volja, britanskom smislu za humor) predložio je da ljudi u penziju idu sa 75 godina. Država, dakle, svoje stare građane treba prisiliti da rade do smrti. Taj cilj treba ostvariti u, najdalje, narednih 16 godina – Andrej Nikolaidis, Al Jazeera.

14.09. (22:30)

I hvala bogu, bez dnevne politike

Nikolaidis: Kako bi rekao Groucho Marx – ovo su moji principi; ako vam se ne dopadaju – imam druge…

Andrej Nikolaidis nekad zna napisati sjajne sasvim osobne i melankolične tekstove naoko o ničemu, samo tijek misli uz dobar soundtrack dok recimo vozi prema Sarajevu, Tuzli: Nihilizam koji, kao sipa mastilo, ispušta Mgła, djeluje kao tvrdo uvjerenje. Pala Mgła do pola Sarajeva, pomislio sam. Nije to malo u ovom svijetu u kojem, evo već čitav vijek, „najbolji ni u šta ne vjeruju, dok se najgori nadimaju od žestine”… Moralna panika uvijek je znak slabih uvjerenja. Oni koji traže zabrane po pravilu se boje svega što bi moglo biti iskušenje za zamkove od pijeska koje predstavljaju kao utvrde svoje vjere kamene… piše Nikolaidis tako za zurnal.info

04.09. (09:00)

Dobro pitanje

Nikolaidis: Što je hrvatsku predsjednicu preporučilo za Fulbrightovu nagradu? Očijukanje, cmakanje i grljenje sa ustaštvom?

Hrvatska predsjednica je nagradu, kako se kaže u obrazloženju, dobila zbog „svog globalnog doprinosa kao vođa, diplomata i javni službenik“… Teško je reći šta je Kolindu preporučilo za priznanje. Očijukanje, cmakanje i grljenje sa ustaštvom, hrvatskim fašizmom? Ogavan odnos prema migrantima? Nipodaštavanje i podrivanje susjeda (čitaj Bosne i Hercegovine)? Bizarna, fašistička epizoda sa srpskim čokoladama? Ili sve to zajedno? Baš kao i Gospodnji, čudni su putevi doprinosa globalnoj stabilnosti. Kako bilo, nije to nešto zbog čega bi se ni dokon čovjek trebao nervirati… – gundža Andrej Nikolaidis koji kaže za sebe ja sam, kao i ostali Balkanci, white trash Europe i to me čini slobodnim da mislim (i kažem) puno toga.

01.09. (16:30)

Povijest se ponavlja

Kako je Ratko Mladić ponovo postao čovjek iz susjedstva?

“Postoji jedna stvar još užasnija od zla koje iznenada izbije iz ljudi kraj nas, ljudi s kojima smo u dobru živjeli. Tu stvar ilustrirale su snimke iz Beograda: nakon svog zla koje je počinio, Ratko Mladić je ponovo, kao prije njega i Radovan Karadžić, postao čovjek iz komšiluka – još jedan susjed kojega srećemo na zajedničkim veseljima i tugama, tek čovjek čiju je smrt ‘ljudski’ oplakati”, piše Andrej Nikolaidis za Al Jazeeru.

24.08. (17:30)

Novi plan - SAO Boka

Kako Amfilohije i četnici stvaraju veliku Bosnu i Hercegovinu

“Kao da se devedesete nikada nisu desile. Kao da rata i stradanja koja je on donio nije bilo. Amfilohije preko svojih piona najavljuje “crkveno-narodni sabor” na kojem će, bude li mu Milo dirao imovinu i pare, proglasiti SAO Boka, koju bi trebali činiti Budva (nisu precizirali, ali vjerovatno pod tim podrazumijevaju i Petrovac), Tivat, Kotor i Herceg Novi… Neka se BiH spremi da u svoja njedra primi još pola Crne Gore”, piše Andrej Nikolaidis za Al Jazeeru.

23.08. (10:30)

Otmjenost više klase

Nikolaidis: Da se ne lažemo – Crveni tepih je crveni barjak bačen u blato

“Kako su i zašto najzapaženija lica na crvenom tepihu naši premijeri, ministri, predsjednici stranaka i direktori javnih preduzeća? Nemam ja ništa protiv crvenih tepiha, ali koji će nam kurac ako nemamo zvijezde?”, pita me jutros prijatelj iz Sarajeva… Sav javni prostor naših zemalja džinovski je, samo njihov crveni tepih, kojim oni pod svjetlom reflektora i blicevima foto-aparata gaze dan i noć, praćeni rojevima guznih muha koje su, nemojmo se pretvarati da to ne znamo, naše političke elite – dobra nova kolumna Andreja Nikolaidisa na Žurnal.info. A ima i dobar vic.

12.08. (13:00)

Ma dobar je on makar je Srbin

Nikolaidis: U priči o Tesli ne zna se čiji je cinizam veći – srpski ili hrvatski

Što se hrvatske strane tiče… Tesla je, čini se, jedini Srbin iz Hrvatske kojega se ova ne odriče. Svima ostalima dobro je i tamo gdje su na traktorima pobjegli. Što se srpske strane tiče… Kako to da Tesla nije i hrvatski, ako je rođen u današnjoj Hrvatskoj? Zato što je pripadnost naciji jedina bitna pripadnost – piše Andrej Nikolaidis za Al Jazeeru.