'Nosila je rubac črleni' - jedan od najsimpatičnijih domaćih filmova u zadnjih desetak godina - Monitor.hr
22.07. (22:00)

Ma Dukić je car

‘Nosila je rubac črleni’ – jedan od najsimpatičnijih domaćih filmova u zadnjih desetak godina

Film je kombinacija komedije (nije ha-ha urnebes, ali izmamit će vam osmijeh na lice), filma ceste, pastoralne bajke, animiranog filma, suptilnog komentara na besmisao rata, a ima i blagu melankoličnu crtu, ocrtavajući osobne tragedije u pozadini šarolikih i veselih života lokalnog stanovništva. Posvetu praščiću Babeu autori i ne pokušavaju sakriti, iako je prasica Beba sasvim svoj, originalan lik, a ‘zagorskoj atmosferi’ pridonosi i sjajna muzika grupe Cinkuši. Unatoč laganom brzanju pred kraj filma, površnosti, štoli – film i dalje ostaje jedan od najsimpatičnijih domaćih filmova u zadnjih desetak godina. Zrinka Pavlić za Tportal.


Slične vijesti

Petak (11:00)

Onako usput, za ljeto

Film ‘Elvis’ (2022) i treba li ga uopće gledati

Budući da je Baz Luhrmann autor s vrlo prepoznatljivim stilom režije, u odluci će svakako presudno biti kakav vam je stav prema njegovoj beskonačno kičastoj raskoši seta, kostima i šminke, kao i prema njegovoj spotovskoj montaži te kameri utopljenoj u šarenilo svih boja. Mnogo više problema Baz ima s održavanjem zanimljivog narativa vezanog za život svog protagonista, što postaje primjetno vrlo brzo nakon uvodnog dijela filma koji prati Elvisov meteorski uzlet na scenu i praktički rođenje glazbenog stila koji će promijeniti svijet u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Problem je što je Presleyjeva tragedija slična onima tolikih drugih glazbenika, što predstavlja problem za gotovo svaku od muzičkih biografija sa stalnim zakopavanjima u uvijek jednake obrasce koji prate slavu i bogatstvo. Ravno do dna

08.08. (15:00)

On je opet tu i ponovno vreba

Prey (2022) – grabežljivci i Indijanci

Koncept prednastavka naslovljenog “Prey” je izvrnut i stvoren je sasvim svjež teren preseljenjem radnje u daleku prošlost u odnosu na ostale filmove, točnije na početak osamnaestog stoljeća na teritoriju plemena Komanča. Tamo će se mlada ratnica Naru dokazati u borbi protiv prvog Predatora koji se spušta na Zemlju i nakon pokojeg okršaja sa zmijom, vukom i medvjedom (ovo već zvuči kao sadržaj nekog vica) otkriva da su najopasniji protivnici ljudi. Najveći broj uloga u filmu imaju sjevernoamerički domoroci, dok je ono malo bijelaca završilo u ulogama odvratnih francuskih trapera koji će se pokazati omiljenim metama čudovišta. Biti najboljim u konkurenciji s pet loših nastavaka samo po sebi, dakle, nije pretjeran uspjeh. “Prey” je jednostavan, efektan i relativno zabavan film, no nije ništa više od toga. Ravno do dna… (komentira se i na Forumu)

01.08. (12:00)

A tek kad shvatiš da su bračni par u filmu muž i žena u stvarnom životu...

Film ‘Ne govori zlo‘ (2022): Ponoćno ludilo

U ovom filmu društvena satira je, dakle, jednako razorna poput psiho-horora koji uznemiruje tenzičnom nelagodom i šokira poremećenošću u završnici. Početak je “turistički”. Pri kraju ljetovanja u Toskani, danski par Bjørn i Louise (Morten Burian, Sidsel Siem Koch) upoznaje Nizozemce Patricka i Karin (Fedja van Huêt, Karina Smulders). Danci i Nizozemci naizgled kliknu na prvu, kao i njihova djeca, kćerka prvih Agnes (Liva Forsberg) i sin drugih Abel (Marius Damslev). Znaci upozorenja izdani su zarana, ali redatelj izvrsno balansira između onog što je društveno prihvaćeno kao normalno i nenormalno, tj. pristojnosti i nepristojnosti te konzervativnosti i slobodoumnosti utjelovljene u Dancima i Nizozemcima, tako da se može činiti kako je možda sve ipak okej. Redatelj zaslužuje pohvalu što do završnice nagoni gledatelja da, unatoč anticipaciji jeze, misli kako se neizbježni horor nekako ipak može izbjeći u “hajde, ima još nade” stilu i da se Dancima ništa neće desiti. Marko Njegić za Slobodnu.

29.07. (09:00)

Dobro je, nije uvredljiv

Šesti autobus: Za nekoliko kopalja bolji film od „Generala“, ali to više govori o „Generalu“

U samom središtu filma stoji misterij naslovnog šestog autobusa u kojem su bili zarobljeni hrvatski branitelji, a koji je bio presreten, skrenut s rute, pa se i autobusu i braniteljima u njemu gubi svaki trag. Taj misterij pokušava riješiti američka novinarka Olivia Crocker. Struktura filma je prekomplicirana i s previše likova za koje nam treba barem pola filma kako bismo pohvatali tko je tu tko, dok o tome tko kakvu igru igra i zašto nećemo imati pojma o tome ni poslije kraja istog. A Galići, otac i sin, pokušavaju svemu tomu dati još jedan širi kontekst multietničkog grada u kojem je rat razorio prijateljstva i međunacionalno povjerenje, što u određenim dijalozima djeluje dosta nespretno. Na koncu, Galić uspijeva jednu hvalevrijednu stvar, a to da je ostane politički pragmatičan upravo u kontekstu onoga što Vukovar danas jeste, manje ili više podijeljen grad, ali u kome i dalje žive i Hrvati i Srbi, odnosno ljudi s obje strane ratnog sukoba devedesetih i njihovi potomci. Lupiga

19.07. (01:00)

Film u punom smislu te riječi

Optužba (2021): Pravi dokaz da je francuska kinematografija još uvijek vrlo živa

Naslovni optuženi je Alexandre Farel (igra ga redateljev sin Ben Attal), mladić koji se sa studija na Stanfordu vratio u Pariz na vikend kako bi posjetio svoje nedavno razvedene roditelje i prisustvovao godišnjici mature. S druge strane stoji Mila, djevojka koju je Alexandre navodno silovao. S njom je vežu pseudo-obiteljske veze. U trenutku događaja, Alexandre i ona su se tek upoznali i on ju je odveo na tulum sa svojim prijateljima i naveo na konzumaciju alkohola. Dok redatelj filma traga za istinom, prateći stazu koju je zacrtala autorica izvorne knjige, u pozadini se otkrivaju neke druge stvari koje mutne linije, utječu na perspektivu i prikazuju društvene podjele iznad nivoa onoga što bi, strogo pravnički gledano, bilo na stvari. Situacija, naravno, otvara razdor u okviru svježeg para, baziran na roditeljskim perspektivama u kojoj svaki automatski staje na stranu svoga djeteta: majka optuženog sina tvrdi kako on to nikada ne bi učinio, dok otac kćeri u afektu prijeti. Pored toga, tu je pitanje i klasne pripadnosti i privilegija koju ona nosi. Lupiga

15.07. (13:49)

Feljton: Kako je modernizam srušio nacionalni film

09.07. (00:00)

Napokon nešto kvalitetno

Everything Everywhere All at Once (2022): Metaverzumski film koji smo zaslužili

Radnja je podijeljena na tri dijela, koja u cjelini čine naslov filma, a počinje tako da pratimo kinesku imigranticu Evelyn Quan Wang (Michelle Yeoh) koja drži obiteljsku praonicu rublja u SAD-u s mužem Waymondem (Ke Huy Quan). Par ima kćer Joy (Stephanie Hsu) koja u filmu upoznaje svoju majku sa svojom curom Becky, što ne kulminira u dobrom pravcu. Od samog početka radnje jasno je da se gledatelj upušta u nevjerojatnu vožnju prepunu inovativne akcije, fascinantnih likova i neočekivanih emocija tijekom cijelog narativa. Iako to najava možda ne pokazuje, ne može poreći kompleksnost filmskog projekta koji zaslužuje epitet jednog od originalnijih filmova ovoga stoljeća. Unatoč naglasku koji stoji na akciji većinu filma, odnosno, cijeli prvi i drugi akt, treći akt filma fokus usmjerava na snažne životne poruke, jedinstvenost i višeslojnost života te (ne)ispravnost naših odabira i odluka. Ziher

01.07. (20:00)

Što (neke) žene proživljavaju, iz muškog ugla

‘Muškarci’ – film u kojem spoznajemo kakav horor muškarci mogu prirediti ženama

Alexu Garlandu ovo je već drugi film u kojem se bavi odnosom muškaraca prema ženama tako da neke stvari koje se u svakodnevici i stvarnosti praktički smatraju normalnima (a uobičajene svakako jesu) – prenosi u fantastične ili natprirodne domene kako bi pokazao koliko su takva ponašanja i razmišljanja muškaraca o ženama nenormalna, destruktivna i opasna. U filmu ‘Ex Machina’ na SF-ovski se način pozabavio muškom potrebom da oblikuju partnericu po svim svojim ‘specifikacijama’, maštarijama i potrebama, a sada je, s filmom Muškarci snimio folk-horor o suptilnijim, ali čak i strašnijim oblicima manipulacija, zastrašivanja i direktnog ugrožavanja koja neki muškarci provode nad ženama, misleći da na to imaju pravo jer je njihova žudnja ‘prirodna’ i ‘mora’ biti zadovoljena. Zrinka Pavlić za Tportal.

30.06. (21:00)

Nakon što ga ispravno razumijemo, život ne postaje ni lijep ni lagan

Benediction (2021): Riječi se troše, stihovi ostaju

Pjesnik je i tu neustrašiv, outani gej muškarac na početku 20. stoljeća. Njegove su ljubavi gole, neukroćene, dakle patološke. Najzanimljivija je romansa s glumcem Ivorom Novellom, koji liči na sve one okrutne duše koje vjeruju da je grubost najbolja obrana od neprijateljskog svijeta. Njihov odnos nam otkriva kako radi ljudska priroda, te kako misle oni koje je društvo ubedilo da ljubav nije za njih. Novello je odličan primer, muškarac koji ljubavnike menja čim strast popusti, kao da ne zna da lepota ne traje večno. Poezija nije samo u strofama, već u svakom danu. To ne znači da su jutra uvijek savršena, a noći romantične, naprotiv – to znači da se razmišlja punom glavom i dok se davimo u prašini i maštamo o svijetu kojim ne vladaju bijeli, strejt muškarci – starci uvjereni da je svaka ljubav opasnost. Film Benediction redatelja Terencea Daviesa podseća da je takav svijet moguć, bar na trenutak. Usred njega je pjesnik Siegfried Sassoon, gej muškarac zarobljen između dva rata. Uprkos buri, nije šutio, što je na usne mnogih izginulih vojnika vratilo moć govora. XXZ

27.06. (18:00)

Odmah se bacam na Tri boje

Krzysztof Kieślowski – Majstor emotivnih zamki

On uvijek priča jednostavnu malu priču, sa malom dozom metafizike u pozadini. Ljudi su ganuti kada izađu iz kina. Tako je Kieślowski odličan dokumentarist, postao jedan od najboljih europskih filmskih stvaratelja. Korištenje jednjaka za ulazak u stomak gledatelja s kamerom – to je ono što je Kieslowski postavio sebi za cilj. On priča najjednostavnije priče, s malom dozom metafizike u pozadini. Za mnoge ove priče su šok, otkrivenje. Neki gledatelji izlaze iz ovog susreta s potpuno transformiranim pogledom na svijet. Znači li to da su inače nesposobni za filozofska promišljanja? Ili se radi o tome da su im njihovi osjećaji neugodni i radije ih kriju od sebe? XXZ