Zagrebački kupači još čekaju vodu – ali sad barem imaju drveće
Obilježava se pola stoljeća od prve izložbe-akcije Grupe šestorice autora
Točno 50 godina od jedne od najvažnijih neoavangardnih umjetničkih pojava u hrvatskoj umjetnosti 20. stoljeća. Ta prva izložba-akcija dogodila se na prostoru tada zapuštenog, ali živahnog starog savskog kupališta. Kupanje u Savi tada već odavno nije bila opcija zbog zagađenosti rijeke, no drvena struktura starog kupališta s kabinama i sunčalištima služila je, unatoč propadanju, sve do požara nakon kojega je izbrisano to zaštićeno kulturno dobro. Tema povratka rijeci opet je aktualna. Povijesna kupališta nestala su kad je Sava postala previše zagađena, a danas se razmatraju novi oblici rekreacije – parkovi, drvene platforme, pa i plutajući bazeni. Iskustva Pariza, Münchena i Züricha pokazuju da gradovi vraćaju građanima rijeke. Za Zagreb bi javni arhitektonsko-urbanistički natječaj mogao biti prilika da se povijest reinterpretira u suvremenom obliku, uz sadržaje koji spajaju odmor, sport i javni interes. Saša Šimpraga za H-alter.