Danas već postoje ekskluzivni restorani koji serviraju 3D printanu hranu, a sve je krenulo prije gotovo 20 godina iako su prvi 3D printeri razvijeni još 80-ih godina. Ova vrsta hrane kombinira koncepte funkcionalne hrane, koja pruža dodatne nutritivne ili zdravstvene prednosti, s personalizacijom prema specifičnim potrebama ili zahtjevima potrošača. U tom pogledu, ova tehnologija trenutno nema konkurenciju jer omogućava da se na brz i jednostavan način, bez generiranja otpada, proizvodi hrana točno definiranog sastava i oblika. Odgovarajuća tehnika 3D printanja odabire se prema karakteristikama prehrambenih materijala koji se žele isprintati, a sve kako bi se dobio 3D proizvod odgovarajuće preciznosti oblika i nutritivne te senzorske kvalitete.
Npr. prije samog procesa 3D printanja jagode, ali i bilo koju drugu namirnicu, treba usitniti u kašu, u koju se potom dodaje škrob u točno definiranim udjelima. Takva smjesa kratko se zagrijava kako bi postigla konzistenciju pudinga, a zatim se ta masa stavlja u mlaznice uređaja, a u računalnom softveru odabire se 3D model kakav se želi tiskati. 3D printana hrana jestiva je ako je pripremljena od zdravstveno ispravnih namirnic, a takva hrana najčešće se pravi od kaša klasičnog voća i povrća, mljevenog mesa, čokolade i sličnih namirnica koje ljudi svakodnevno jedu. Znanstvenica s PBF-a za Index
