Pixarov animirani film 'Soul' - oda Dušanu Vukotiću - Monitor.hr
06.01.2021. (20:30)

Za male i velike

Pixarov animirani film ‘Soul’ – oda Dušanu Vukotiću

Prošlo je gotovo 60 godina od trijumfa ‘Surogata’ i 22 godine od smrti Dušana Vukotića, a ugledni animatorski studiji Pixara i Disneya mu odaju neskrivenu počast u filmu ‘Soul’. Priča za odrasle gledatelje donosi pouku o korisnosti upornosti prema životu koji duševnim bogatstvom nagrađuje one koji ga pokušavaju živjeti, spram onih koji ovaj svijet doživljavaju kao puku materijalistički omeđenu igru. Ravno do dna…


Slične vijesti

Jučer (18:00)

Kad animacija putuje u nevidljivo

Vude, ti si pobijedio!: ne zaboravimo Dušana Vukotića

Dušan Vukotić, naime nije poput Reihl-Kira nekome konkretno politički stajao na putu, on je bio čovjek koji je Zagrebačku školu animiranog filma proslavio u svijetu, naš prvi oskarovac kojeg je još 1961. pokušao vrbovati i Disney, kao što mu je ta ogromna kompanija odala i počast puno kasnije, implementirajući stil njegovog „Surogata“ u svoj animirani hit „Soul“. Redatelj Senad Šahmanović je pak napravio odličan filmski posao prekopavši televizijske arhive u četiri nekadašnje republike bivše Jugoslavije (pa se period korone tu pokazao korisnim), no nije upao u zamku romantiziracije prošlosti već se trudio oslikati tu, u mnogočemu kontradiktornu, jugoslavensku zajednicu koja je, kako je netko od sugovornika u filmu to dobro rekao „s jedne strane imala i Coca-Colu, i disko klubove, i američke filmove i avangardnu umjetnost prepoznatu u svijetu, a s druge strane vojne parade i sletove kao u Sjevernoj Koreji“. Film ilustrira već na samom početku činjenicu da Vukotićev rad do današnjeg dana nije valoriziran na pravi način. Naime, dobio je on ulicu, ali u pripizdini zagrebačke šoping zone, slično kao i Milan Mladenović, u svojevrsnim zonama nenastanjivosti, tek toliko da se s figom u džepu može reći da je postojao. Zoran Stajčić za Ravno do dna

Jučer (00:00)

Surogat za cijelu jednu generaciju

Kako je Dušan Vukotić zanemaren, maknut u stranu i na kraju bačen niz stepenice Zagreb filma

Velikom Vudu ne trebaju pretjerivanja kojih je provincijska literatura prepuna: da je on „otac“ Zagrebačke škole, „vođa“, „osnivač“, „najbolji, prvi i jedini“… Zagrebačka škola u svojoj kolekciji ima najmanje dvadesetak remek-djela, i brojni svjetski teoretičari često su o tom fenomenu pisali. No svi se oni uglavnom slažu da je najbolji i najvažniji film koji je u Zagrebu napravljen Don Kihot Vladimira Kristla, a odmah do njega Satiemania Zdenka Gašparovića. Surogat na toj „vječnoj ljestvici“ dijeli visoko treće mjesto s filmom Idu dani, Nedeljka Dragića. I to je mala božja kazna Vukotiću, jer je baš on spriječio Dragića da za taj film također dobije Oscara. Čitav svoj život Vukotić je proživio u Hrvatskoj. Djetinjstvo u Šibeniku, a potom u Zagrebu. Nije volio putovati i nikada nije položio vozački ispit, niti je završio fakultet. Nije govorio ni riječi engleskog, ali je izvrsno govorio češki i bio je veliki prijatelj čeških autora. Iako su ga se bojali, Vukotić se sedamdesetih polako povlači… Joško Marušić za Hereticu. Prilog Vide TV povodom dokumentarnog filma “Vude, ti si pobijedio“.