Pofuk: Europu nije pogodila nikakva migrantska kriza, nego kriza morala, savjesti i čovječnosti - Monitor.hr
02.07.2018. (10:38)

Pročitati!

Pofuk: Europu nije pogodila nikakva migrantska kriza, nego kriza morala, savjesti i čovječnosti

Branimir Pofuk piše za Večernji list (oprez, mogao bi vam uznemiriti savjest): Proputovao sam nedavno u tjedan dana Mađarsku, Slovačku, Poljsku i Češku. Nisam vidio nijednog jedinog izbjeglicu na ulicama njihovih gradova. Oni u te zemlje više ne dolaze. To je ponajviše “zasluga” mađarskog premijera Orbana i njegove politike žice. Novi zakoni donose se za ubuduće, zbog vrlo brižno uzgojenog i njegovanog straha pred ljudima kojima se ponajprije oduzimaju ljudska svojstva kada ih se naziva migrantima, a osobito kada se na sve njih, tamo negdje s druge strane mora i granica, gleda kao na migrantski val koji prijeti, koji predstavlja opasnost i sigurnosnu prijetnju nama s ove strane sve bolje čuvanih granica. [expand trigpos=”below” title=”više” swaptitle=”manje”]Jelena Glušac, novinarka Al Jazeere, u svojoj odličnoj reportaži iz Budimpešte nije propustila podsjetiti kako su na sličan način za vrijeme Drugog svjetskog rata u Budimpešti Davidovom zvijezdom bile označene 1844 kuće u kojima su živjeli Židovi. Stvar je savjesti i čovječnosti svih ljudi koji se smatraju i nazivaju kršćanima da odluče je li mađarski premijer Orban doista zaštitnik kršćanske Europe, kako ga mnogi nazivaju i veličaju. Što je zajedničko kršćanstvu i takvoj vrsti politike? Odnosno, po kojoj se to logici takva politika i takav stav uopće mogu nazivati kršćanskima? Večernji list [/expand]


Slične vijesti

Prekjučer (13:10)

U ime djece

Pofuk o slučaju Nikoll: Nemojmo tratiti vrijeme na optuživanje

Poziva sve da se zamisle nad svjetonazorom koji doprinosi duboko pogrešnom davanju prednosti prava obitelji i roditelja, nad zaštitom djece. U ime obitelji. Jedna je djevojčica životom platila trenutak naše pažnje. Nemojmo tu pažnju još jednom potratiti na kratkotrajnu i jalovu histeriju tuge i optuživanja. Uz ime Nikoll, zapamtimo tu strašnu statistiku: dvadeset posto djece u hrvatskim obiteljima je zlostavljano. I pitajmo se i sljedeći tjedan što nam je kao društvu i državi činiti – piše Branimir Pofuk.

05.04. (11:30)

Polemike o Stepincu

Pofuk: Isus je imao važnijeg posla od borbe svog naroda za slobodu i državu, a to bi trebalo vrijediti i za obje njegove crkve među nama

Kao što mi je ovih dana rekao prijatelj, svećenik i teolog, u usporedbi s Isusom kao mjerilom nijedan čovjek nije svet. Zato mi ovakva kontekstualna odbacivanja svake sumnje u Stepinčevu svetost izgledaju kao kad bi u Velikom tjednu o Isusovu suđenju, presudi, muci i smrti kršćani meditirali u povijesnom kontekstu uživljavajući se u dvojbe koje je, sudeći Isusu, očito imao rimski prokurator Pilat, a još više u frustracije potlačenih Židova koji su vani vikali “raspni ga, raspni!” Ta, Isus je za njih bio proročki bundžija koji je među hramske zidine samo unosio nered i nemir, a da se ni mišlju, ni riječju, ni djelom nije zauzeo za vlastiti narod, njegovu težnju za slobodom i borbu za uskrsnuće njihove države. Isus je imao važnijeg posla, kao što bi ga danas i ovdje trebale imate obje njegove crkve. Piše Branimir Pofuk za Večernji list

31.03. (09:30)

Propali ideali

Pofuk: Može li Plenković, koji tvrdi da su sva cjepiva jednako dobra, tako nešto reći i za sve hrvatske suce?

Bez imalo ironije, kapa dolje gospodinu Mamiću za scenski nastup u kojem je televizijski voditelj bio statist kakvog se samo poželjeti može. Međutim, dobar dio tog nastupa kod mnogih je gledatelja morao izazvati užas i jezu zato što je vrlo slikovito i eksplicitno izgovarao takve stvari o hrvatskoj državi po koju je porazna već i sama pomisao bilo koga od nas da Mamić možda o pravosuđu, sucima i moćnicima te države govori istinu. Iz prve ruke – piše Branimir Pofuk.

16.03. (18:30)

Tvoje pjesme, moj Vinko

Brešan: ‘Dnevnik velikog Perice’ je hommage mjuziklu

“Vjerujem da je serija ‘Dnevnik velikog Perice’ komedija s pjevanjem… najbliže što se hrvatski film ikada približio mjuziklu. To nije hommage glazbi jednog vremena, to je hommage jednom žanru” – kaže Vinko Brešan u intervjuu Pofuku o svojoj novoj seriji. Mjuzikl nije radio jer je preskup, a kaže da sad radi ‘Predstavu Hamleta u selu Mrduša Donja’ jer želi ispitati “oliko je primitivizam iz 1950-ih kod nas živ i danas, u 21. stoljeću”.

16.03. (16:30)

Zavadi pa zarađuj!

Pofuk: Profit se od propitivanja brani tako što se mi ostali svađamo

Profit u rukama malobrojnih od svakog se propitivanja najbolje brani tako da se svi mi ostali, koji ga ne zgrćemo, međusobno sumnjičimo, dijelimo i neprijateljski zakrvljujemo po svim mogućim osnovama – političkim, ideološkim, vjerskim, nacionalnim, spolnim, rasnim… Ah da, sada još i prema mjeri straha koji imamo ili nemamo pred virusom. Bilo što, samo da se ne dosjetimo ključne i jedine bitne crte podjele, na one koji nakon svake katastrofe imaju sve više i one koji imaju sve manje – piše Branimir Pofuk, potaknut knjigom ‘Ljudski rod’ nizozemskog povjesničara Rutger Bregmana.

02.03. (11:30)

Posijali, sad se žale na žetvu

Pofuk: HDZ se nikad nije ispričao za godine sijanja mržnje

Večernjakov kolumnist prepoznaje duboko licemjerje u premijerovim prozivkama vlasnika riječkog kafića koji ne želi HDZ-ovce u svom lokalu: Nikada se nitko iz HDZ-a, pa ni njegov vrišteći reformator Andrej Plenković, nije ispričao za godine i godine maltretiranja javnosti, sijanja mržnje, proglašavanja neistomišljenika i političkih protivnika neprijateljima i izdajnicima i poticanjem najprimitivnijih strasti

23.02. (10:30)

Nek brblja kod kuće sa ženom

Pofuk: Lajavac Vukelić zbog primjedbe o brbljavosti žena trebao bi letjeti s funkcije

Bez obzira na sve epidemiološke mjere i posvudašnje i neprestano dezinficiranje javnih prostora, mi svi živimo u mentalno vrlo nehigijenskim uvjetima, u jednoj općoj prljavštini na koju su se mnogi, bili toga svjesni ili ne, nažalost već navikli. I baš zato, kao što je zahvaljujući pandemiji ponovno osviješten higijenski imperativ čestog pranja ruku, treba neprestano raditi i na podizanju svijesti o ovakvim krajnjim nekorektnostima. Ne radi se tu o dramatizaciji jednog “minornog” verbalnog incidenta, nego o podizanju svijesti o sistemskim greškama u mišljenju i emocijama, koje dovode i do sistemskih grešaka u djelovanju ne samo pojedinaca, nego i čitavog sustava, a u prvom redu države – osvrnuo se Branimir Pofuk na izjavu ravnatelja HZZO-a Luciana Vukelića da žene previše pričaju te traži njegovu ostavku.

21.02. (10:00)

Di si krenula, Jasmila?

Jasmila Žbanić: Pitali smo se vrijedi li sve to našeg života. Vraćalo me je uvjerenje da se ta priča mora ispričati

Branimir Pofuk je razgovarao sa Jasmilom Žbanić o njenom filmu Quo vadis, Aida koji je kandidiran za Oscara za najbolji “strani” film, a za koji je sama napisala i scenarij. Od svjetske premijere u Veneciji po svijetu žanje nagrade i sjajne kritike, poput one nedavne Petera Bradshowa u Guardianu, koji mu je dao pet zvjezdica. Večernji

  • Prvi igrani film koji se bavi zločinom u Srebrenicu, nije državni projekt BiH?
  • Ha, ha! Ne, uopće nije državni projekt… Nismo željeli da samo pogledaju film i odu. Meni je bilo izuzetno dirljivo što je prva osoba koja se javila za riječ bio jedan mladić iz Republike Srpske koji je rekao da je plakao i da bi volio da mnogo njegovih prijatelja pogleda film, a posebno oni koji veličaju ratne zločine i ratne zločince. Meni je ta reakcija bila toliko važan, znajući koliko su mladi ljudi otrovani medijskom slikom, školskim programom i ljudskim faktorom političara koji manipuliraju činjenicama i osjećajima. Taj mladić je imao dvadesetak godina. Dakle, dvadeset godina života u jednoj tako otrovanoj sredini nije uništilo tog čovjeka i njegovu sposobnost da se poveže s likom za koji mu škola i okolina govore da pripada onim nekim drugima prema kojima ne treba osjećati ništa. Bilo mi je izuzetno drago da je ovaj film uspio dotaknuti nekoga tko je bio formatiran da ga ne dotakne.

 

09.02. (12:30)

KoroNaci

Pofuk: Ni bombe Luftwafea nisu zaustavile život kao Covid danas

Kolumnist Večernjeg smatra da nam se događa velika, a nevidljiva promjena, veća nego promjene u težim vremenima: Da smo mi ljudi bolji nego što sami o sebi mislimo, to ja već odavno vjerujem. Ali muči me osjećaj da se u posljednjih godinu dana ispisuje neka još novija povijest čovjeka i naše civilizacije. Kod nas je još dobro, dok su i Englezi i Nijemci pod sirenama u podrumima, a bombardera nema. Pljunite me, ubijte me, ali ja ih stvarno ne vidim.

02.02. (12:30)

Mira i dobro

Pofuk: Dok sam živ, pamtit ću lice Mire Furlan zamrznuto u grimasi užasa i straha na beogradskoj pozornici ‘91.

Kolumnist Večernjeg prisjeća se kako je u rujnu 1991. skupa s trojicom Slovenaca preko Mađarske otišao u Beograd na međunarodni kazališni festival BITEF, gdje su bili toplo dočekani pa pogledali Miru Furlan. Za tragom njezina tihog i mirnog odlaska šušte brojne isprike poput suhog otpalog lišća na vjetru pod dalekim zvijezdama. Peru se nečiste savjesti. Ja gledam gore, prema zvijezdama koje je tako spokojno i utješno i utješeno opisala u svome posljednjem pisanom tragu. I upućujem joj zahvalu, divljenje i poštovanje.